Već više od osam godina slušamo sadašnju opoziciju i najizgledniju buduću vlast kako nas trebaju voditi sposobni, a ne podobni, kako treba prekinuti s rodijačkom politikom i pogodovanjem, kako treba uspostaviti kulturu dijaloga, kako treba slušati struku, kako treba napraviti nacionalni konsenzus oko najvažnijih pitanja, kako ne smije sva vlast biti koncentrirana u rukama velikog vođe, i da dalje ne nabrajam mudre poruke koje se, izgleda, sve više pretvaraju u jeftine političke parole i koje još dugo neće zaživjeti u našoj zemlji. Kod mladih ljevičara iluzija se počela razbijati ovih dana kad im je rečeno kako će novi ministar kulture biti glavni bukač sličnih parola iz saborskih klupa, Nenad Stazić, brat blizanac Darka Stazića, direktora zagrebačkog Dramskog kazališta Gavella, s kojim je zajedno u kumskoj vezi s Dušanom Ljuštinom, ravnateljem Kazališta Kerempuh i najvećim kulturnim menadžerom u Hrvatskoj, a svi oni zajedno u istoj su vezi s Kazalištem Ulysses. Osim što se ovdje radi o laganom monopolu i malo težem nepotizmu, postavlja se pitanje čime je dotični brat Nenad obilježio našu kulturu.
Svojim posljednjim istupima predsjednik SDP Zoran Milanović potvrdio je opasku koju je o hrvatskoj političkoj sceni dao ovih dana Milorad Puipovac parafrazirajući Krležu „Sačuvaj me Bože hadezeovskog domoljublja i esdepeovskog liberalizma“.
Kad se u javnosti, ali i u Saboru, pojavila ideja da bi se na neki način trebalo oporezovati banke kao jedini sektor koji u državi s visokom nelikvidnošću i toliko nezaposlenih jedini ostvaruju velike profite transferirajuči ih u inozemstvo, javio se Zoran Milanović. Kao predsjednik stranke koja bi po svojoj ljevičarskoj orijentaciji trebala braniti ne samo interese radnika, nego i nacionalne interese, mladi Milanović je bez ustezanja izjavio kako je on protiv te ideje, dodavši kako on sam nije očekivao da ću braniti interese banaka.
Imenovanje Hloverke Novak Srzić za v.d. direktoricu Hrvatske televizije nije posljedica kontrole sadašnje vladajuće stranke, nego posljedica lošeg zakona o HRT-u kojega je usvojio vladajući SDP, odnosno predložio tadašnji ministar kulture Antun Vujić, a svojim rigidnom isključivošću u saborskom Odboru za medije provodi sadašnji predsjednik tog Odbora Nenad Stazić.
Razmišljam ovih tjedana o naoko jednostavnom pitanju na koje nije jednostavno dati odgovor: naime, tko su najveći kočničari promjena u Hrvatskoj?? Gruntam, pa gruntam, pitam se i preispitujem i vraćam se stalno na dvije - tri osobe, zapravo NE na one koje, možda, očekujete. Drvlje i kamenje se baca na HDZ, vladu Jadranke Kosor i premijerku osobno, ministra Šukera, ministra Milinovića, Šeksa, Bebića, Frišćića.. Već se naziru dva Pedra - Polančec i Sanader, a mislim da se neće zaustaviti kuglica ruleta samo na ta dva imena «bivših». Za većinu će se grijeha ipak ispostaviti račun premijerki Jadranke Kosor i ona će kad - tad zahvaliti se, zajedno s vladom, hrvatskom narodu na strpljenju. Ali, prije tog događaja sa političke scene u Hrvatskoj trebau otići dvije osobe, po mom skromnom mišljenju, koje se može svrstati u ključne kočničare promjena u Hrvatskoj – prvi je, bez konkurencije Zoran Milanović, predsjednik SDP-a, a drugi s izvjesnim zaostatkom, Radimir Čačić, predsjednik Hrvatske narodne stranke – liberalni demokrati.
Koliko to prepotentno zvučalo sadašnja situacija na HRT-u me ponukala da stavim na portal moj program HRT-a za razdoblje 2007-2011 koji sam kao kandidat za glavnog ravnatelja HRT-a bio predložio sredinom 2007. godine tadašnjem Programskom vijeću HRT-a. Ono je uz prethodnu navijačku kampanju u medijima, ali očito i uz suglasnost predsjednika Mesića i premijera Sanadera koji su o tome bili konzultirani izabrali Vanju Sutlića. Odgovornost za taj izbor pada na sljedeće članove Programskog vijeća: Hašim Bahtijari, Nada Gaćešić-Livaković, Darinka Janjanin, Suzana Jašić, Jadranka Kolarević, Zdenko Ljevak (predsjednik) Želimir Mesarić, Juraj Njavro (Bog mu dao pokoj duši), Nedjeljko Pintarić (predstavnik Kaptola), i Anja Šovagović-Despot. Navodim njihova imena jer svaka odluka, dobra ili loša, u Hrvatskoj ima svoje ime i prezime.
Ministar policije Tomislav Karamarko izjavio je Večernjem listu povodom tužbe protiv mene za uznemiravanje javnosti da je "internet siva zona"
Bila je to nit vodilja koju je Ariana Vela, moderatorica tribine "Sloboda medija u Republici Hrvatskoj - je li Internet slobodan medij?" , održane u utorak u Europskom domu, naznačila u pozivu sudionicima te "na licu mjesta" tražila da se izjasne o naznaci da se spremaju neki novi zakoni koji bi organičili ili slobodu izražavanja na internetu. Glasnogovornik MUP-a Krunoslav Borovec, prednjačio je u spinu, izbjegavajući temu, skrećući na cyber kriminal, softver piratstvo, krađu identiteta i slično... Čak je izjavio da je internet do medij koji je do sada najviše doprinio porastu kriminala.
Evo baš čitam kako zagrebački gradonačelnik Bandić upitan o tome da je iz gradskih para plaćeno više od 100 tisuća kuna (a ne eura) koje je Nenad Ivanković potrošio na sir i vrhnje odgovorio: "Ne znam ništa. Hvala Bogu, neka institucije pravne države rade svoj posao." Njemu naime nije bilo poznato to što se događa, a neka odgovara svatko "tko je napravio propust".
Naime Nenad Ivanković je sa svojom opskurnom strančicom Samostalnost i napredak u kampanji 2005. koketirao s euroskepticizmom. Pa je tako pokušao pridobiti glasove aludirajući da će Europska Unija sir i vrhnje zabraniti. Politike se okanio, ali ga je prijatelj Bandić zbrinuo. I još platio račune stranci koja mu je bila direktni konkurent. Bandić ostvaruje ono što je Tuđman zamislio - jedinstvo svih Hrvata.
E sad što da čovjek misli? Da se povede mišljenjem HDZ-ovih birača kako u zemlji cvjeta tisuću cvjetova rekao bi da će vladajuća koalicija tražiti dodatne napore od institucija pravne države. Em da bi se zadovoljila pravda, em da se uništi kredibilitet političkog protivnika. Ali ništa.
U utorak 5. lipnja 2007 u emisiji Otvoreno koju je uređivao Mislav Bago tema je bila YouTube i video isječci političara koji su se na JuBiTou pojavili, odnosno politička kampanja na internetu. U emisiji su sudjelovali Dražen Jurman (urednik PCChipa), Nenad Stazić (saborski zastupnik SDPa i bloger na pollitika.com), Tonči Tadić (saborski zastupnik HSPa), Domagoj Bebić (profesor na fakultetu politologije i novinarstva) te Dragutin Lesar (zastupnik HNSa i bloger na pollitika.com). U emisiji je trebao sudjelovati i ministar unutarnjih poslova g. Ivica Kirin, no u posljednji tren je bio spriječen te je emisija protekla bez njega.
U Otvorenom, redakcija HRTa izdvojila je pet blogova koje svakako treba pratiti tijekom predizborne kampanje i to su:
Jučerašnja emisija Otvoreno koju je uređivao Mislav Bago govorila je o političkoj kampanji na internetu i konkretnije utjecaju video isječaka koji govore o ministru policije Ivici Kirinu na hrvatski politički život (ali i Milandu Bandiću i drugim političarima).
U emisiji su sudjelovali Dražen Jurman iz PCChip-a, saborski zastupnik SDPa g. Nenad Stazić, saborski zastupnik i predsjednik kluba HNSa g. Dragutin Lesar, saborski zastupnik HSPa Tonči Tadić i Domagoj Bebić s fakulteta novinarstva i politologije.
Negdje u petak navečer ili subotu, u vijestima sam vidio kratki prilog o predsjedničkoj kampanji u francuskoj, a koja je u jučerašnjem prvome krugu iznjedrila Nicolasa Sarkozy i Segolene Royal kao kandidate za drugi i finalni krug. Toliko sam se udubio u naše političke i predizborne igre da mi je francuska kampanja gotovo promakla, no stresao me Nicolas (kandidat konzervativne stranke desnog centra) i to zato jer se u kadru koji je bio snimljen ispred bijele pozadine vidjelo samo njegovo tijelo i web adresa njegove kampanje: sarkozy.fr. Uvijek padam na dobar vizualni identitet i ovo je jedan iznimno jednostavan ali totalno efektan način da u prvi plan stavite upravo internet, koji je inače i moja preokupaciju u okviru političke borbe (i ono što se trudim učiniti je prebaciti barem dio kampanje na internet prostor).
