pollitika Neovisni, ali ne i neutralni

Evo baš čitam kako zagrebački gradonačelnik Bandić upitan o tome da je iz gradskih para plaćeno više od 100 tisuća kuna (a ne eura) koje je Nenad Ivanković potrošio na sir i vrhnje odgovorio: "Ne znam ništa. Hvala Bogu, neka institucije pravne države rade svoj posao." Njemu naime nije bilo poznato to što se događa, a neka odgovara svatko "tko je napravio propust".

Naime Nenad Ivanković je sa svojom opskurnom strančicom Samostalnost i napredak u kampanji 2005. koketirao s euroskepticizmom. Pa je tako pokušao pridobiti glasove aludirajući da će Europska Unija sir i vrhnje zabraniti. Politike se okanio, ali ga je prijatelj Bandić zbrinuo. I još platio račune stranci koja mu je bila direktni konkurent. Bandić ostvaruje ono što je Tuđman zamislio - jedinstvo svih Hrvata.

E sad što da čovjek misli? Da se povede mišljenjem HDZ-ovih birača kako u zemlji cvjeta tisuću cvjetova rekao bi da će vladajuća koalicija tražiti dodatne napore od institucija pravne države. Em da bi se zadovoljila pravda, em da se uništi kredibilitet političkog protivnika. Ali ništa.

U utorak 5. lipnja 2007 u emisiji Otvoreno koju je uređivao Mislav Bago tema je bila YouTube i video isječci političara koji su se na JuBiTou pojavili, odnosno politička kampanja na internetu. U emisiji su sudjelovali Dražen Jurman (urednik PCChipa), Nenad Stazić (saborski zastupnik SDPa i bloger na pollitika.com), Tonči Tadić (saborski zastupnik HSPa), Domagoj Bebić (profesor na fakultetu politologije i novinarstva) te Dragutin Lesar (zastupnik HNSa i bloger na pollitika.com). U emisiji je trebao sudjelovati i ministar unutarnjih poslova g. Ivica Kirin, no u posljednji tren je bio spriječen te je emisija protekla bez njega.

U Otvorenom, redakcija HRTa izdvojila je pet blogova koje svakako treba pratiti tijekom predizborne kampanje i to su:

Jučerašnja emisija Otvoreno koju je uređivao Mislav Bago govorila je o političkoj kampanji na internetu i konkretnije utjecaju video isječaka koji govore o ministru policije Ivici Kirinu na hrvatski politički život (ali i Milandu Bandiću i drugim političarima).

U emisiji su sudjelovali Dražen Jurman iz PCChip-a, saborski zastupnik SDPa g. Nenad Stazić, saborski zastupnik i predsjednik kluba HNSa g. Dragutin Lesar, saborski zastupnik HSPa Tonči Tadić i Domagoj Bebić s fakulteta novinarstva i politologije.

Negdje u petak navečer ili subotu, u vijestima sam vidio kratki prilog o predsjedničkoj kampanji u francuskoj, a koja je u jučerašnjem prvome krugu iznjedrila Nicolasa Sarkozy i Segolene Royal kao kandidate za drugi i finalni krug. Toliko sam se udubio u naše političke i predizborne igre da mi je francuska kampanja gotovo promakla, no stresao me Nicolas (kandidat konzervativne stranke desnog centra) i to zato jer se u kadru koji je bio snimljen ispred bijele pozadine vidjelo samo njegovo tijelo i web adresa njegove kampanje: sarkozy.fr. Uvijek padam na dobar vizualni identitet i ovo je jedan iznimno jednostavan ali totalno efektan način da u prvi plan stavite upravo internet, koji je inače i moja preokupaciju u okviru političke borbe (i ono što se trudim učiniti je prebaciti barem dio kampanje na internet prostor).

Od jedne zgodne i žustre rasprave prije par godina ostao je proročanski zaključak, "Web 2.0 je Usenet za one koji pojma nemaju što je to". Privid anonimnosti, dostupnosti, demokratičnosti s natruhama anarhizma a sve to za nula novaca, plus diktatorske ovlasti nad (nepoćudnim) komentarima - sve je to već poznato, samo u svakoj svojoj iteraciji zahtjeva sve manje znanja, vremena i truda. Svega par piva nakon razmatranja najezde trolova i ostalih već uobičajenih online načina ponašanja, iskristalizirao se gornji zaključak. Pitanje (čak se spominjalo i "prijetnja") koje je ostalo neodgovoreno bilo je što će biti kada se političari, praktički profesionalni trolovi IRL, dokopaju toga.

Osnovni problem koji uočavam, sve češće, jest trivijalna mogućnost manipulacije ovim medijem koji eto u ovom trenutku svi koristimo (a zvali ga internet, web2.0 ili blog svejedno je). Kriza vjerodostojnosti tradicionalnih medija je očita pa dolazimo do (vrlo opasne) javne percepcije "što je na internetu, to je istina. Odmah ću napomenuti, ovo se ne odnosi na ove koje sam uočio i tagirao (možemo prepoznati, uvjetno rečeno osobni stav, političko djelovanje i odnose s javnošću, iako svaki nosi sve tri kategorije u nekoj mjeri), a i ne očekujem kako bi itko od naših političara mogao pokušati "manipulirati internetom" bez da ga otkriju u startu (ne znaju to raditi ni sa ostalim medijima). Upravo suprotno, može li internet manipulirati političarima?

Ne znam da li ste uočili, no u Jutarnjem je izašao pravi mali hommage glasnogovorniku vlade Ratku Mačeku. Maček je nekako izguran u prvi plan tijekom posljednjeg zasjedanja sabora kada mu je kroz promjene zakona o plaćama ista značajno povećana, a Nenad Stazić je tada na saborskom hodniku o njemu rekao:

“Ratko Maček bi morao imati i veću plažu od one koju predlaže Vlada, jer ima nemoguću misiju. Stalno mora javnosti objašnjavati da se 12 generala samo predalo Haagu i kako ih nije izručio HDZ. Da se sam predao i general Gotovina, da Vlada nerma ništa sa nestankom šest milijuna dolara iz Brodosplita, da Sanader nije putovao u Veronu i da nije na prevaru postao predsjednik HDZ-a. Morao je objašnjavati i gdje je račun iz Verone, kojega na kraju i nije pokazao novinarima.”