pollitika Neovisni, ali ne i neutralni

Svako tko je gledao današnju emisiju Nedjeljom u 2, a sjeća se njegovog posljednjeg nastupa kod Stankovića, mora se složiti da se Ljubo Jurčić pretvorio u „pravog“ političara. Čovjek koji je danas sjedio u studiju HTV-a suvereno je i glatko odgovorio na svako pitanje voditelja ne propuštajući pri tom poentirati gdje god se to moglo. Tako je na najbolji mogući način demantirao sve svoje kritičare koji su u njemu prvenstveno gledali ekonomskog stručnjaka a ne političara.

Obzirom da su mnogi zatražili eto uploadao sam nekoliko emisija o kojima se diskutiralo posljednjih dana.

Prva na redu je emisija Nedjeljom u dva u kojoj je Goran Jandroković, mladi lav HDZa gostovao kod Aleksandra Stankovića.

U emisiji "Lica nacije" koju uređuje Branimir Bilić gostovao je Ivo Sanader (hrvatski premijer, op.a.) svega 24 sata nakon izbijanja afere s hrvatskim fondom za privatizaciju. U svega nekoliko dana nakon te afere Sanader je napravio cijeli niz javnih nastupa koji mu nisu svojstveni. Da li je to damage control ili samo proslava uspjeha, spin, predizborni potez ili stvarni uspjeh, prosudite sami. Lica nacije je inače emisija u kojoj uvijek sudjeluje više gostiju. Branimir Bilić se u kuloarima smatra osobom naklonjena HDZu.

Tijekom polusatnog gledanja Stankovićeve emisije sam došao u iskušenje da po prvi puta prekinem gledati ono što započnem. Prvih dvadeset minuta je utrošeno za prežvakavanje davno prežvakane priče o njenoj bolesti (neću komentirati izrečeno), a nakon šestominutnog priloga još četiri. Tek smo potom mogli slušati barem malo onoga zbog čega se i gledaju emisije toga tipa.

Moram na početku reći da Stanković nije opravdao ni dio mojih očekivanja. Imati za sugovornicu političarku Đurđinog položaja moralo je rezultirati nečim za gledateljem zanimljivijim. Ovako, gotovo da se emisija može ocijeniti dijelom Đurđine kampanje. Toliko suosjećanja, novinarskog podilaženja i obzira nismo vidjeli od Tuđmanovih vremena. Ima ona, a i trebala je toliko toga pojasniti, da je pravo čudo koliko Stanković nije imao novinarskog poriva, a opravdano je zapitati da li ga možda nije namjerno zatomio. Tako je olako prešao preko operacije mimo liste čekanja („rekli su mi da ima slobodnih termina“), izazivanja suosjećanja nacije neprestanim slikanjem i intervjuima za vrijeme oporavka (za Kosoricu svojevremeno rekla „da ne voli one koji javno pate“), a posebno nije želio da ju podsjeti na laganje naciji u vezi posla svoga muža. Za ovo posljednje joj je čak dopustio da opet pokuša prodati priču o javnom natječaju na koji se eto nitko nije htio javiti. Samo je falilo da zajedno upute javnu pokudu nezaposlenima koji se poput najvećih lijenčina nisu htjeli javiti za posao u Čazmi koji je plaćen kao onaj saborskih zastupnika. Stankoviću nije bilo čudno da se je natječaj, vjerojatno radi zadovoljavanja forme, objavio samo u Narodnim novinama.