pollitika Neovisni, ali ne i neutralni

"REKAO sam da su hrvatski političari goveda i ostajem pri tome. Mislim da je i Franjo Tuđman rekao da su Hrvati stoka sitnog zuba", kazao je slovenski ultranacionalist Zmago Jelinčič gostujući u HTV-ovoj emisiji "Nedjeljom u 2", a prenosi index.hr.
Hrvatska, po Jelinčićevu mišljenju, u Europu neće ući do 2012. godine. "Hrvatska je proglasila ZERP, ide glavom kroz zid, ne poštuje ranije dogovore i ucjenjuje Europu. Vaši političari najavljivali su da ćete ući i ranije, no ući će tek 2012. godine", rekao je Jelinčić, ističući kako smatra najboljim da Hrvatska u Uniju uđe zajedno s ostalim zemljama Balkana - prenosi Nacional.
Istodobno reagira i glavna urednica informativnog programa Hloverka Novak-Srzić - "Riječ je o nečemu što više liči na egzibicionizam i ekscentričnost, što može izazvati nepotrebne tenzije između Hrvatske i Slovenije", smatra glavna urednica Informativnog programa HTV-a i najavljuje da će već danas na redovitom kolegiju razgovarati o spornoj emisiji, a u utorak će formirati i poseban kolegija za tzv. sporovozne emisije koje idu jednom tjedno.

Nakon odgledane emisije "Nedjeljom u 2" čovjek se upita gdje su granice profesionalnog novinarstva. Stanković se očigledno za ovu emisiju pripremao u maniru dovedi, razvali, uništi...definitivno nije Milanovićev fun ali koga briga, on je ipak respektabilan novinar nacionalne televizijske kuće.
Ono što je želio postići je formiranje javnog mnijenja o Zoranu Milanoviću kao NE kulturnog, NE moralnog i NE dosljednog političara.
Pozivanje Stankovića na mišljenje Genera i Jergovića o Zoranu Milanoviću je krajnje neukusno, jer niti jedan od spomenute dvojce nisu insajderi i ne mogu biti mjerodavni kritičari.
Stankoviću je gorak okus u ustima ostavilo nacionalno predstavljanje Milanovićeve osječke kolegice Borzan. Zašto je tako reagirao kao da ga je pčela ubola?:) Ne treba se sramiti svog nacionalnog identiteta, svi smo građani lijepe naše, to je bila poruka Milanovića koju je Stanković tako žestoko napao.
Inzistiranje na pitanju čestitke Sanaderu na izbornoj pobjedi i stavljanje mandata na raspolaganje zbog navodnog izbornog neuspjeha su projekcije opće medijske harange na Milanovića

Kada pogledate Sanadera kako se pjeni u ovom prilogu i sva ostala neispunjena obećanja ove Vlade koje je posložio Stanković za svoju emisiju s Damirom Polančecom, pitate se kako je moguće da su još na vlasti. Nažalost, ni ova jedna emisija ne može puno toga promijeniti, jer se radi o stanju koje traje već četiri godine i u kojem su ovakvi prilozi više iznimka nego pravilo. Jasno je zašto mediji ne razvaljuju Sanadera i HDZ, ali što radi SDP i ostatak oporbe (tu ne računam HSLS)? Čisto je nevjerojatno kako je lako skinuti tu masku sa Sanaderova lica i pokazati da iza lijepih riječi ne stoji puno toga konkretnoga. Ali to nitko ne radi. Bago jednom, sada malo Stanković i to je to.

Jučer je u Nedjeljom u 2 sudjelovao Radimir Čačić, ne ulazeći u dublju analizu onoga što je rekao tijekom emisije, ove dvije minute su mi upale u oko, no čini mi se kako nisu dobile zasluženu pažnju. Molim pogledajte i dobro slušajte:

Dio koji me je doslovce izbacio iz takta slijedo nakon što Stanković pita Čačića da li je ikada razmišljao o tome da usvoji dijete. Čačić doslovce kaže slijedeće:

Nakon ljetne stanke ponovno smo imali prilike pogledati „Nedjeljom u 2“.
Ove nedjelje Stanković je u goste pozvao Radimira Čačića.
Naravno da je Stanković i Čačiću, kao i većini svojih gostiju (izuzetak je bila Đurđa Adlešić) pripremio nekoliko iznenađenja. Ne samo pitanjima o izjavama izvađenih iz arhiva nego i scenom na koju je Ratko zaboravio. Na pitanje Stankovića je li ga ikada neki novinar uspio zbuniti Ratko je bio izričit u odgovru NE. A onda mu Stanković pusti prilog u kojemu se pred dekoltiranom Josipom Pavičić nikako ne može sjetiti koliko je godina u braku.

Gledajući današnju emisiju "Nedjeljom u 2" može se samo zaključiti kako su parole o slavnom treneru Vatrenih bile istinite. Naravno, šalim se, ali njegove izjave da je Tuđmanu u krevet skakao su malo tragikomične. Tolika fascinacija s pokojnim predsjednikom graniči s bolesnom opsesijom i najgorim ulizništvom. Veliki Ćiro se pokazao u svom svojem domoljublju i obožavanju vladajuće stranke. Iako je za vrijeme HDZ-ove vlasti uhićen Gotovina, to im ne uzima za zlo , jer morali su, kako kaže, to napraviti za dobro Hrvatske. Ćiro toliko voli Hrvatsku da je u Stankovićevoj emisiji izjavio da se ponosi svojim švicarskim državljanstvom i da sve što je postigao u životu može zahvaliti upravo toj državi.

- Hrvatska je vrlo složena zemlja u kojoj ima visok postotak politički nepismenih, politička propaganda 90-ih je učinila svoje pa među mnogim ljudima postoji krivi dojam da je kritiziranje domovine njeno rušenje - rekao je Pilsel odgovarajući na pitanje Aleksandra Stankovića zašto mnogi ljudi misle da je protiv Hrvatske. (Jutarnji.hr)

Rane godine hrvatske državnosti doista je obilježio poseban propagandni rat koji je ostavio teške posljedice na društvenu mentalnu higijenu i čiji kreatori i izvršitelji nikad nisu ni politički, a kamoli kazneno odgovarali. U suprotnosti je to recimo s procesima za rat u Ruandi u kojima su novinari, pjevači i istaknute ličnosti koje su prljavom propagandom tjerali jedne ljude na druge odgovarali za poticanje na kaznena djela. S druge strane u Hrvatskoj novinari koji su sudjelovali u lažiranju granatiranja Šibenika nisu morali stati čak ni pred sud časti novinarskog ceha.

Propaganda Tuđmanovog ratnog kabineta bila je dvojaka: jedan dio je služio stvaranju borbenog morala i očuvanja kohezije potrebne za varijantu "people's war", dok je drugi oštrom nacionalističkom retorikom prljao prostor javnosti šovinističkim, isključivim, rasističkim i netolerantnim porukama i djelovao na formiranje posebne generacije djelomično mentalno "modificiranih" članova društva koji imaju fobiju od kritike i duboke predrasude. O tome govori Pilsel kad spominje mnogo ljudi koji imaju "krivi dojam da je kritiziranje domovine njeno rušenje" odnosno samo po sebi negativno. Ono što je Pilsel propustio reći jest da je smisao demokracije upravo to: konstantna kritika koja ima potencijal promijeniti i da je opravdana konstruktivna kritika sredstvo napretka i razvoja društva. Demokracija nije diktat većine nego stalan dijalog s manjinom.

Prošloga tjedna Ustavni je sud objavio odluku kojom su izjednačena prava hrvatskih građana koji su prijavljeni da žive u hrvatskoj, s građanima koji žive izvan hrvatske. Ova odluka koja je sama po sebi jedna u nizu odluka ustavnog suda kreirala je brdo zanimljivih reakcija. Ivo Sanader (hrvatski premijer op.a.) odmah je pointirao u njemu svojstvenome stilu kako ne smije biti prvorazrednih i drugorazrednih hrvatskih državljana. Puno zanimljiviji pogled na cijelu priču dao je novopečeni predsjednik SDPa Zoran Milanović, koji je, naizgled poput slona u staklani, izrekao slijedeće:

Gledajući prošlotjedni Stankovićev politički talk-show Nedjeljom u 2, ostalo sam malo iznenađen, ne zbog toga što je Ljubo Jurčić emisiju iskoristio za predizbornu promociju, već Stankovićev odnos prema njemu.

Počelo je, počelo ...

Ljubo Jurčić koji je prije desetak dana na konferenciji za novinare u sjedištu SDP-a, zajedno s Željkom Antunović predstavio svoju gospodarsku strategiju u kojoj obećava snažniji gospodarski i industrijski rast te održiv rast standarda, zaista je stručnjak na području ekonomije te je u svoju strategiju uložio mnogo vremena i napora. Veseli me ako će se ovaj neslužbeni početak predizborne kampanje oslikavati i u drugim sučeljavanjima među strankama – jer zaista je već dosta sukobljavanja političara na osobnoj, plitkoj i primitivnoj razini tijekom kampanje, potrebno je rasprave temeljiti na konkretnim programima koji misle pokrenuti Hrvatsku, o tome kako pobošljati stanje u zdravstvu, pravosuđu i drugim važnim segmentima za našu malu zemlju ... Interesiraju li takvi programi prosječnog hrvatskog nisko obrazovanog glasača?