Više puta dosad u raznim prilikama i raznim povodima pisao sam da je jadan onaj narod kome su Ante Starčević i Franjo Tuđman očevi domovine, a Alojzije Stepinac svetac.
Nekadašnjeg zagrebačkog nadbiskupa je papa Pio XII 1952. u inat komunističkim vlastima, proglasio kardinalom, a onda ga je i otac poljskog zla zvanog lustracija i čovjek koji je uništio slavensko zajedništvo, Karol Woytila, kasniji papa Ivan Pavao II, 1998. proglasio blaženim, samo iz razloga fanatičnog antikomunizma, KC slavi, dodijeljujući mu i blagdan: Stepinčevo koji se slavi 10. 02.
Što reći, nakon što su pripadnici najkatoličkijeg naroda proslavili taj blagdan, noseći bedževe s natpisom "Svetac odmah", nego ih uputiti na jednog od najvećih katoličkih mislilaca na ovim prostorima, fra Marka Oršolića iz Franjevačke provincije "Bosna srebrena", koji je rekao da u "Zagrebačku katedralu ne ulazi jer se tamo između njega i Boga ispriječio Alojzije Stepinac".
Prenosim tekstove poslane medijima, bez komentara.
Dragi prijatelji, draga braćo i sestre,
Za nekoliko dana bit će 26. prosinca 2009. godine, a time i naše Peto Okupljanje. Svi pripremni poslovi su obavljeni u cijelosti. Priredba je prijavljena Policijskoj Upravi Zagrebačkoj.
Međutim, i dalje nam ostaje nam onaj naš mali stolić, jerbo nam je i opet Crveni Konj iz Poglavarstva Grada Zagreba odbio odobriti postavljanje prikladne govornice.
Naš predviđeni program izvest ćemo do kraja. Onako kako smo ga zamislili i na svojim upravnim tijelima donijeli odluke o njemu. Dakle, Okupljanja nisu nikakvi prosvjedi na kojima mi nekoga umoljavamo za nekakve činidbe, nego isključivo naša priprema za, ako Bog da, preuzimanje vlasti u Državi Hrvatskoj.
Toliko možemo i želimo reći!
Nije isključeno da će netko od nas očekivati i ono što nismo rekli, ali se smije ljutiti. Ni jedan trener ne kaže nikada sve. Previše je radoznalih stranih ušiju.
Srb je zanimljivo mjesto u Hrvatskoj. Iako po imenu izgleda kao simptom naseljavanja "stranog elementa" — Srba u Hrvatskoj — situacija je malo kompleksnija. Srb se spominje u dokumentima iz 1345. kao castra nostra regalia, videlicet Tininium... castrum Szereb... castrum Unach vocata cum corum supatibus et pertinensiis, gdje se koristi mađarski zapis, ali je jasno da je Szereb = Srb, i bio je kraljevska utvrda.
Kasnije se na taj prostor doseljavaju Vlasi, pa i Srbi (o tome tko je tada bio Srbin, a tko je sada se može beskonačno raspravljati, ali je irelevantno — onaj tko se sada osjeća Srbinom je Srbin i to je kraj priče, bez obzira što mu je praprapradjed mislio).
Srb je središte dvije pobune, jedne 1941. i jedne točno 50 godina kasnije 1991. Naoko između te dvije pobune postoje potpune paralele: Hrvati su uspostavili neovisnu državu, a Srbi su osnovali četnički odred i počeli ubijati Hrvate, uglavnom nevine civile.
Ovo nije dnevnik o ustašama i partizanima niti o kadrinalu Alojziju Stepincu i njegovom djelovanju za vrijeme i neposredno poslije II svjetskog rata. Sudski proces koji je vođen protiv njega i sve glasniji zahtjevi za revizijom istoga su samo okvir za propitivanje potrebe, opravdanosti i prvenstveno načina primjene tog instituta u slučajevima presuda izrečenih na temelju zakonodavstva bivše Jugoslavije a neposredan povod je intervju kojeg je uvaženi akademik Dr.Željko Horvatić dao Glasu Koncila. Intervju je svojevrstan nastavak traženja i sudske rehabilitacije kardinala Stepinca koja je ponovno zatražena na jednom skupu u Lepoglavi od nazivom "Kardinal Alojzije Stepinac - svjedok vremena i vizionar za treće tisućljeće".
“U suvremenoj hrvatskoj državi nisu na pravi način vrednovani svi aspekti nastanka, postojanja i propadanja NDH. Na neki način je NDH danas sastavni dio hrvatske nacionalne svijesti. Hrvatska nikome nije isplatila ratnu štetu niti se ispričala pogođenim državama i nacijama.”
Ta tvrdnja izrečena je na 13. sjednici Državniog savjeta, slovenskog predstavničkog tijela, koje zastupa socijalne, gospodarske i lokalne interese, na kojoj se raspravljalo o prijedlogu zakona o ratifikaciji protokola o pristupu Hrvatske NATO-u.
Hrvatska je dakle tom prilikom optužena i što u ime NDH nije isplatila ratnu štetu.
Ima li možda netko od službenih vlasti u Hrvatskoj pravo čuditi se tome?
Mislim da nema!
Sve u današnjoj Hrvatskoj miriše na ustaštvo, jer se s ustaštvom sve vrijeme, od dolaska Tuđmana na vlast, koketiralo, od valute, pa preko rušenja spomenika antifašističkoj borbi, pa do uniformi hrvatske vojske, usporedite ih s onima iz perioda tzv. NDH.
Gospodine Borovec.
Pokušaj pravdanja postupka hrvatske policije u slučaju privođenja Nikše Klečka tobožnjom provedbom zakona koji zabranjuje svako isticanje nacističkih i fašističkih simbola je sramotna točka na „i“ ispolitiziranosti policije. Iako se možda na prvi pogled čini da je policija postupila po zakonu, pravo pitanje je zašto onda ne reagiraju i na primjerice ustaške Facebook grupe? Dovoljno je da upišete u Facebookovu tražilicu riječ „ustaše“ i tražilica izbacuje 20 grupa koje uglavnom veličaju ustaštvo i ističu ustaške simbole. Svaka ta grupa ima svojeg kreatora imenom i prezimenom. Da stvar bude gora po policiju, ove grupe, za razliku od Klečkove, direktno veličaju ustaštvo i nacizam, a policija nije poduzela ništa!
Moram prvenstveno priznati kako ova ideja nije moja ideja, ali eto, nakon toliko toga o 'Ustaštvu' i UHRO ovdje na pollitika.com. Često sam vidio kako govorimo o tome kako nešto tribamo i naučiti iz te povijesti...... pa eto dajem ovaj tekst ovdje na pollitika.com sa ciljem kako kroz otvoren razgovor ali sa ciljanom zadaćom, dođemo do nekakvog boljeg razumjevanja o tome što je 'UHRO' i 'Ustaštvo' kroz direktno tumačenje NAČELA te organizacije.
Pustimo sada tko je bio kakav ekstremist ili zločinac, ja ovdje gledam isključivo 'NAČELA' te organizacije, kao temelj stvaranje te organizacije koju bi danas uvrstali/registrirali kao ''udrugu građana'' ili bi se iz takve udruge možda i rodila politička stranka (opet udruga, ali 'politička udruga')!
Evo:
Dragi pollitičari!
Vidim da se previše diskutira o ovodnevnim temama, zaboravljamo prošlost.
Budući da ja volim onu latinsku 'Historia est magisra vitae' osvrnut ću se na obljetnicu koju slavimo kao nacionalni blagdan: 22.lipnja- dan antifašističke borbe.
Kada smo konačno prebacili taj blagdan sa 27. srpnja kojega se slavilo u bivšoj državi kao dan ustanka (već smo, nadam se apsolvirali kakav je to ustanak zapravo bio) onda je red izreći nekoliko činjenica manje poznatih javnosti.
Nakon proglašenja NDH u Sisku su komunisti više- manje bili u 'miru' s tadašnjom vlasti budući je postojao sporazum između Hitlera i Staljina. Međutim, nakon napada Njemačke na Sovjetski Savez stvari se mijenjaju.
Vlado Janić saziva 22. lipnja partijski sastanak u selu Žabno kraj Siska u Lovrekovićevoj kući. Okupilo se njih 10-tak. Zaključak sastanka je bio da se povuku u ilegalu. Nakon sastanka svi su otišli svojim kućama osim Vlade Janića i Marijana Cvetkovića koji su prespavali na otvorenome iza Lovrekovićeva sjenika. I... to je to- događaj od 22. lipnja 1941.
Na današnji dan prije 64 godine se dogodila jedna od prijevara, u nizu sličnih prijevara, u kojima je narod od svojih vođa opet očekivo nešto razumno a dobio tragediju neograničenih razmjera, jer su naše "nacionalne veličine", koje su bile dužne misliti o narodnim težnjama i dugoročnim interesima, gledali samo svoje vlastite. Ne samo da nisu učinili što je trebalo učiniti (i što su mnoge slične profašističke vlasti (ranije od Italije kasnije do Bugarske i Mađarske učinile bez mnogo krzmanja), nego su ostali vjerni fašizmu do zadnjeg daha (neki do današnjeg dana). Učinili su to bez imalo skrupula, sebično i promišljeno, više ih čak nije bilo ni tamo gdje im je stradavao narod u ime kojeg su se pozivali, nego su na vrijeme odlepršali "u vidu lastinog repa" i to dobro potkoženi narodnim blagom (kojeg u onoj ratnoj strci ipak nisu zaboravili ponijeti), te su nestali u poslijeratnim maglama još preživjelih fašističkih enklava (Argentina Španjolska):
Ovo sam počeo pisati kao komentar na komentar jedinohrvatska-e u dnevniku Što jest, a što nije Milanovićev posjet Bleiburgu
Riječ je dakle o tome, da je Milanović bio posjetio Srb, gdje je 27. srpnja obilježena 67. godišnjica ustanka srpskog naroda (te malog broja Hrvata - komunista) protiv NDH.
Nešto o ustanku od 27. srpnja 1941. napisao sam u komentaru uz navedeni članak, pa preporučam da pogledate, da neke stvari ne ponavljam.
Uobičajeno se iz konteksta tragičnih događaja i brojnih žrtava izdvaja samo ono, što ovoj ili onoj strani odgovara. I pri tome se pretjeruje i napuhuju brojke do apsurda. Prije dvije-tri godine skupljao sam, između ostaloga, podatke o selu Boričevac (sad sam malo prosurfao - ima novih aktivnosti, ne nekih novih podataka).
@jedinohrvatska piše:
najveći zločin je bio potpuno uništenje sela Borićevac (2200 stanovnika) na pravoslavnoga sv. Iliju 2. kolovoza 1941. gdje je svega nekolicina seljaka izbjegla smrt.
