pollitika Neovisni, ali ne i neutralni

Ovo sam počeo pisati kao komentar na komentar jedinohrvatska-e u dnevniku Što jest, a što nije Milanovićev posjet Bleiburgu

Riječ je dakle o tome, da je Milanović bio posjetio Srb, gdje je 27. srpnja obilježena 67. godišnjica ustanka srpskog naroda (te malog broja Hrvata - komunista) protiv NDH.

Nešto o ustanku od 27. srpnja 1941. napisao sam u komentaru uz navedeni članak, pa preporučam da pogledate, da neke stvari ne ponavljam.

Uobičajeno se iz konteksta tragičnih događaja i brojnih žrtava izdvaja samo ono, što ovoj ili onoj strani odgovara. I pri tome se pretjeruje i napuhuju brojke do apsurda. Prije dvije-tri godine skupljao sam, između ostaloga, podatke o selu Boričevac (sad sam malo prosurfao - ima novih aktivnosti, ne nekih novih podataka).

@jedinohrvatska piše:
najveći zločin je bio potpuno uništenje sela Borićevac (2200 stanovnika) na pravoslavnoga sv. Iliju 2. kolovoza 1941. gdje je svega nekolicina seljaka izbjegla smrt.

U dnevniku “Što jest, a što nije, Milanovićev posjet Bleiburgu“ naš kolega Aleksandar pokušava pojasniti svrhu i, umjesto Milanovića i SDP-a, odgovoriti na pitanje koje je u prvi mah zaintrigiralo dio hrvatske javnosti, iako manje nego se to vjerojatno očekivalo. Manje nego se očekivalo zato jer je sama najava posjeta, bez pojašnjenja smisla i svrhe, izazvala tek „pljesak“ HDZ-ove perjanice Andrije Hebranga i docentski osvrt predsjednika Mesića. Naknadno se posprdnim komentarom uključio jedan od kolumnista Večernjeg lista a da je barem dijelom u pravu dokazuje i > “uvijek spreman“ Počasni bleiburški vod s ambicijom da arbitrira tko može a tko ne na „sveto tlo“. Ustvari, na pitanje „Što jest, a što nije, Milanovićev posjet Bleiburgu“ kolega Aleksandar je odgovor pokušao dati navođenjem onoga što taj posjet nije, naravno po njegovom mišljenju, a ono što navodno jest je prepustio domišljatosti čitatelja.

Za desetak dana će sve oči hrvatske javnosti biti uprte u Bleiburg a visoka biskupska ličnost Crkve u Hrvata će tamo reći misu za duše nevinih i, bez procesa i osude, masakriranih i ubijenih hrvatskih NDH ročnika, ustaša i civila, izbjeglica, žena i djece.
Nikakav Fumić ili Mesić ili bilo tko drugi, bez obzira na snagu institucije kojoj su na čelu, ne mogu promijeniti tu nemilosrdnu povijesnu činjenicu: Pod pojmom Bleiburga podrazumijeva se zločin protiv čovječnosti, genocid izvršen nad Hrvatima i drugim pobijeđenim kvislinškim snagama poslije završetka II svijetskog rata.
Pošto ni jednom od njih nije bilo suđeno, pošto ni jedan od njih nije imao priliku da se brani važi pretpostavka nevinosti.
Tu pretpostavku nevinosti ne umanjuje ni vrlo velika vjerovatnost da je među tim ubijenima zbilja bio i velik broj onih „zvijeri“ koje su odgovorne za strahote Jasenovca, Stare Gradiške i drugih, manje ili više, znanih zločinačkih fašističkih stratišta.
Pobjednici, antifašisti kako se rado samohvalno nazivaju, su zločinačkim masakrima nevinih zarobljenika i sami postali zločincima.

U subotu su na Trgu maršala Tita održane demonstracije protiv imena trga i za ime trga. Sa svog stajališta i jedni i drugi imaju argumente. No, kako je i inače svakom loncu poklopac, u svađu oko imena trga umiješao se i Predsjednik Stipe Mesić. Odmah je detektirao nostalgičare za NDH pa tako sad više nemamo samo jugo-nostalgičare.

Nadalje je Predsjednik Mesić prokomentirao da je 1941.god. do Karlovca došlo 400 ubojica i koljača i da su tako proglasili NDH. Nikakvog referenduma o stvaranju NDH nije bilo, dodao je Mesić (citiram po sjećanju).

Predsjednik Mesić je pri tome zaboravio spomenuti da ni 1918.god. pri stvaranju Jugoslavije nije bilo referenduma, nego da je cijelu hrvatsku političku javnost preveo žedne preko vode dvojac Ante Pavelić(zubar) i Svetozar Pribičević.

Pa i za 1945. mirne bi se duše moglo reći da su u Zagreb došli ubojice i koljači samo u daleko većem broju od ustaša i da su se zadržali daleko duže na vlasti nego ustaše. I da također nisu priredili nikakav referendum o preuzimanju vlasti. I da je taj režim Stipe Mesić zdušno podržava sve do 1971.god.

Već neko vrijeme razmišljam o problemu židovske zajednice u Zagrebu i o tome što bi na tu temu trebalo reći pa sam odlučila napisati novi dnevnik povodom današnjeg (ili jučerašnjeg?) Dana vjerskih sloboda.
Kao što vjerujem svi koji živite u Zagrebu znate, u Praškoj ulici nekada je postojala sinagoga. Zajedno sa tisućama ljudskih života, NDH je za sobom odnijela i jednu građevinu čije razaranje znači mnogo više od rušenja zidova. Svaka vjerska građevina, bez obzira na pripadnost nekoj vjeri ili na religioznost uopće nosi sa sobom određenu vrijednost i simboličko značenje prema kojem u prvom redu treba imati poštovanja.
Ono što je ružno naslijeđe NDH je činjenica da u Zagrebu više sinagoge nema.

Židovska zajednica ima 1500 članova. 2001. godine 0,01% izjasnili su se kao Židovi. Relativno mali broj, slažem se. Ipak, ono što je ključno nije prebojavanje glava niti ruku; ono što je ključno je priznavanje vjerskoj zajednici pravo na prakticiranje svoje vjere u svakom smislu. Legitimno je postaviti pitanje gdje povući granicu.

Danas je dan sjećanja na Holocaust, na najveći planirani pomor jednog cijelog naroda u povijesti. Stradalo je oko 6.000.000 Židova, Roma i pripadnika drugih naroda. Veličina zločina je tako velika da se ratio odbija s njim složiti. A ipak, istina je.

Tko su pokretači Holocausta to znademo. Adolf Hitler sa svojom zločinačkom politikom "konačnog rješenja", pod čim se mislilo na konačno istrebljenje Židova i drugih nearijevaca iz ratom zahvaćene Europe. Zvijerstva koja su SS trupe ali i Wehrmacht i drugi djelovi Hitlerovih pristaša u Njemačkoj i Austriji, članova Nacističke stranke učinili su neopisiva. Okrutnosti neljudske. Pitamo se danas kako je iz naroda pjesnika i glazbenika mogao poteći takav zločinački um i okupiti toliko sljedbenika?

Dolaskom na vlast u Srbiji Slobodana Miloševića prvo su se na udaru političkih i policijskih represija našli Albanci na Kosovu. Zatim su na red došli Slovenci, pa Hrvati. U svojoj opijenosti moći i mržnjom, Milošević je uspio iza sebe svrstati golemu većinu srpskog naroda ma gdje oni živjeli.

„Srpska pravoslavna crkvena opština u Hanoferu“ (Hannover) nije htjela ostati po strani. Pa je 1989. u Njemačkoj naručila pretisak knjige „Dokumenti o protunarodnom radu i zločinima jednog dijela katoličkog klera“ originalno tiskanu u Zagrebu 1946.god. Knjigu su izdali i redigirali: Joža Horvat i Zdenko Štambuk. Ta dva nekadašnja partizanska komesara ovom su knjigom stvorila obrazac za mržnju. Iz ideološke zasljepljenosti (moglo bi se reći i zatucanosti) oni su sve što su mogli prikupiti i izmisliti prikazali zločinima katolika - dakle Hrvata.

Ovu knjigu je „srpska pravoslavna opština“ u velikim količinama distribuirala Zapadnom Europom. Uz knjigu slano je pismo na ćirilici:

Originalno pismo "Srpske pravoslavne opštine"

Danas svi nestrpljivo očekuju utakmicu Hajduk-Dinamo. Nogomet i tako kod nas igra prevažnu ulogu

Budući da se moj otac nije vratio s Bleiburga moja mama se vratila svojoj obitelji pa sam tako odrastao uz maminu obitelj. Bila je to velika obitelj, uz baku koja je bila vrhovni šef, tu je bilo osam sestara i dva brata. Kad sam malo poodrastao znao sam da u stanu s nama (bio je to veliki stan) stanuje i teta Ella. Nisam baš do kraja znao kakva je ona teta, nije me baš ni zanimalo. Uostalom bakine obiteljske veze su bile tako komplicirane i neprozirne, bilo je toliko "teta" pa "stričeka" itd. da se ja dugo u tome uopće nisam snalazio. Ali teta Ella se posebno brinula za mene upravom me je obasipala svojom naklonošću, brigom i ljubavlju. Negdje početkom 60-tih odselila se iz bakinog stana u Ilici. I to je bilo normalno, jer su se u to doba mnoge moje tete udavale i selile.

Gledajuci sinocnju Latinicu imao sam osjecaj vremeplova i tv emisija od prije tridesetak godina samo je ova bila u boji. Denis Latin propustio je priliku da temu o NDH sagleda iz vise kutova i prikaze viseslojno ondasnje doba. Temom je valjda trebao pokazati jos jasniji odmak moderne hrvatske drzave od onoga sto se dogadjalo prije vise od sezdeset godina. Vjerujem da ce iducih dana mnogo tinte biti proliveno oko ove emisije i vjerojatno ce izazvati brojna reagiranja i s jedne i s druge strane. Biti ce zanimljivo pratiti kuda ce sva ta diskusija odvesti no jedno je sigurno biti ce mnogo nabacivanja s kostima nevinih zrtava sto je ustvari najgore u cijeloj ovoj prici.