U Hrvatskoj i Srbiji se mnogo razglabalo o reviziji povijesti. Kolovođe revizije u javnom diskursu su obično bili opskurni političari i povjesničari kratkog fitilja dok je u hrvatskom slučaju krunski predvodnik postao Franjo Tuđman
Slučaj 1. Srbija - četnici postadoše antifašisti
U Srbiji tvrde da su i partizanski i četnički pokret bili antifašistički. Srpsku se djecu uči u školama da budu ponosni na svoje djedove koji su se, kao partizani ili kao četnici, suprotstavili nacističkoj Njemačkoj. Rehabilitacija četništva zahuktala se padom Miloševićeva režima, a 2004. Srbija je izglasala Zakon o izjednačavanju prava partizanskih i ravnogorskih boraca. Nakon 2005. srbijanske vlade proslavljaju četničke obljetnice, a godinu poslije, profesori Smilja Avramov i Kosta Čavoški, Srpski liberalni savet i Udruženje jugoslovenske vojske u otadžbini, podnose zahtjev beogradskom sudu za rehabilitaciju Draže Mihailovića. Sudski proces još nije okončan.
U Srbiji ne odustaju od propagandne ofenzive protiv Republike Hrvatske nakon što je oslobađanje generala Gotovine i Markača praktički oslobodilo Hrvatsku od "udruženog zločinačkog pothvata" koji je bio glavni motiv da se na političkom planu Hrvatska od žrtve pretvori u agresora i čak dovede u pitanje njezina državna vjerodostojnost u međunarodnoj zajednici.
Budući da su iscrpljene druge mogućnosti osporavanja te presude i nametanja krivnje Republici Hrvatskoj za, prema srbijanskim stajalištima, genocid nad hrvatskim Srbima, diplomacija Beograda usredotočila se na 10. travanj iduće godine za kad je bivši srbijanski ministar vanjskih poslova Vuk Jeremić a sadašnji predsjednik Opće skupštine Ujedinjenih naroda zakazao javnu raspravu o ulozi međunarodnih kaznenih sudova, o pravdi i pomirenju na prostorima bivše Jugoslavije i unapređenju odnosa Srbije sa zemljama u regiji.
Ovih dana patrijarh Srpske pravoslavne crkve Irinej izjavio je u povodu mogućnosti da Papa Benedikt XVI iduće godine posjeti Srbiju kako misli da za to još nije došlo vrijeme, jer se prije dolaska u Srbiju mora ispričati zbog Jasenovca. „Možda bi isprika Katoličke crkve za zločine u Jasenovcu bila gesta koja bi ulila nadu da se tako nešto više nikad ne će ponoviti. Ipak, možda bi korisniji od isprike bio dijalog i susret u kojem bi se pozabavili poviješću i potvrdili da su se tamo dogodili tragedija i zločin. A zločin je zločin, ma tko da ga čini“, naglasio je Irinej.
Navršilo se dvije godine mandata predsjednika Republike Ive Josipovića, pa je to bio povod komentatorima da ocijene njegov rad i postignuća. Budući da je hrvatski medijski prostor, kako javnih medija, uz rijetke iznimke, a još više komercijalnih, pod kontrolom neoliberalne i zapadnobalkanske politike bilo je više komentara o uspješnom djelovanju ljevičarski usmjerenog državnog poglavara. Uistinu za razliku od svojeg prethodnika Stipe Mesića Ivo Josipović je unio novi stil i ponašanje na Pantovčak, djelujući smireno i promišljeno u provedbi svoje politike.
Doktor Marasovic poznati prijatelj Željka Keruma ušavši u koaliciju s dotičnim izgleda da je poprimio i neka obilježja kerumovštine. Na sjednici Sabora 26.01.2012 u raspravi koja se vodila oko banalnog usklađivanja zakona o školstvu s preustrojem ministarstva mogli smo čuti mnogo različitih bisera a jedan od najboljijh je diskusija čuvenog dermatologa (koji je nedavno u jednoj emisiji na tv-u izjavio kako nije primao bog zna kakve darove u novcu ili naravi jer je dermatolog) u kojoj se dotakao Glavaša te je odmah skočio i uzviknuo ako je Glavaš zločinac onda je i Tito zločinac i treba ga kao takvog i obilježiti (parafraziram) Na što je replicirala jedna istrijanka koja je objasnila da zahvaljujući Titu i ona i dr. Duje danas sjede u HRVATSKOM parlamentu našto je dr. Duje ispalio kako je istina da je Pavelić prodao pola Hrvatske ali je i vratio istru i dalmaciju u sastav Hrvatske.
Iskreno.
doktor Duje bi se trebao pokriti ušima i šutiti i za žive i za mrtve jer je ova izjava ordinarna glupost.
Je li pao novinarski dogovor, između hrvatskih glasila i televizija, o potrebi šutnje, ignoriranja, zaobilaženja, vrhunske „političke poslastice“ , rezultata istraživačkoga novinarstva, o uglednim članovima naše male državne zajednice!?
Ta ista glasila, spremna da na Dan sjećanja bruje „Vukovar je izdan“, kako bi se obrušila na jedinstvo Hrvata u jednoj tako posebnoj ljudskoj situaciji: sjećanju na vukovarske žrtve i junaštvo hrvatskih branitelja, sada postižu gotovo apsolutno jedinstvo u šutnji, razumijevanju, suosjećanju s obitelji, ignoriranju prave „političke poslastice“:
čovjek koji je bio član HAZU, otac hrvatske političarke, koja je dvadeset godina u hrvatskoj politici, koja je u jeku rata, „hrabro“ optuživala vlastitu državu da je „agresor na BiH“, koja je bila postavljena od I.S., za predsjednicu Odbora za europske integracija i Zorana Pusića, predsjednika Građanskog odbora za ljudska prava, bio je, prema originalnim dokumentima član ustaškoga pokreta i natporučnik u NDH.
http://www.vecernji.hr/vijesti/otac-vesne-pusic-bio-je-natporucnik-sudac...
Što da je nešto takvo otkriveno za nekoga od članova obitelji Tuđman!?
travanj 2011. (1)
Mjesec obilježen brojnim prosvjedima, kao i početkom provođenja izbornih anketa. Unatoč činjenici što neke ankete boluju od početničkih grešaka (najčešće one da pitaju za koga bi anketirani glasao, ali ga ne pitaju – misli li uopće izaći na izbore), iz većine se njih može iščitati više-manje sličan rezultat: HDZ pada, SDP stagnira, ostale stranke variraju unutar nekih svojih gabarita. Još je jedino teško procijeniti kako će proći prilično favorizirani laburisti. Živi bili pa vidjeli.
travanj 2011. (2)
Mjesec u kojem neki slave "travanjsku revoluciju 1941. godine" – što bi bio politički prihvatljiv (?) termin za "Dan proglašenja NDH". Taj zadatak je ove godine zapao Mladež Hrvatske čiste stranke prava – njih svih sedam – ako je suditi po slikama u članku. Na istim stranicama možemo vidjeti i fantastičan novinarski uradak o Proslavi 70. obljetnice NDH.
Postoji neko pravilo da se samoprozvani zaštitnici nacionalnih interesa, stupovi nacije, patrioti i domoljubi nevjerojatnom lakoćom savijaju pred velikima žrtvujući interese zajednice.
Ivo Sanader (2004-2009) – visok, dobrog izgleda, poliglot, odlučan i sposoban. On je ponos nacije, vanjsku politiku vodi besprijekorno, europske čelnike država i diplomate u Bruxellesu vrti oko malog prsta. Prijatelja po svijetu ima ko' pljeve.
Tom istom čovjeku možemo ''zahvaliti'' što se u Hrvatsku godišnje, u vrlo skoroj budućnosti, neće slijevati deseci milijuna dolara, što će izostati unosni poslovi za građevinsku operativu, i što građani neće jeftinije plaćati plin. Samo zato što se naš ''vrsni'' diplomat nije udostojio odgovoriti godinu dana na ponudu ruskog predsjednika Putina da tranzitni plinovod prolazi kroz hrvatski teritorij.
Medijski odraz stanja našeg političkog života svjedoči o izrazitoj polarizaciji našeg društva. Na desnom dijelu spektra imamo mnoštvo koje svoj svjetonazor i idejni obzor izvlače iz sustava vrijednosti poraženog na kraju 2. svjetskom ratu (NDH), a zarobljenike te idejne matrice nalazimo raspršene po šarolikim slojevima naše populacije: od dijelova braniteljskog sloja, članova nekih stranaka desne orijentacije pa do nekih segmenata hrvatske inteligencije i klera. Ovaj tekst se bavi činjenicom da sve frakcije tog idejnog bloka prožima katoličko vjersko opredjeljenje, čak bih rekao da su strukture u institucijama Crkve u Hrvata zaslužne za promociju tog svjetonazora. Pitanje je jesu li izvorni principi kršćanstva u suglasju sa tom politikom? Je li Isusov život, poslanje i moralna ostavština ipak nešto drugo? Pokušajmo osvijetliti to područje.
Danas je u vladi bilo još više politikanata nego inače, naravno zbog registra. Praktički ništa neobično, osim što je neka huškačica (za koju bi mogli pretpostaviti da ne voli Lepu Brenu) zatražila odgovornost Ive Josipovića kao zapovjednika OS RH i još tražila da provede istragu u MORH-u.
Postoji izreka da se ne treba pripisivati zla namjera nečemu što se može objasniti glupošću (http://en.wikipedia.org/wiki/Hanlon's_razor), no čini mi se da jedno ne mora isključivati drugo. Problem sa njenim tezama je naravno u tome što OS RH (pa i njihov zapovjednik) imaju potpuno drugačiju ulogu od MORH-a, narodski rečeno oni su vojska a u ministarstvu petljaju s papirologijom (u što brojim i taj registar) i niti oni imaju odgovornost za njihov šlamperaj niti imaju ingerencija raditi nadzor. Nisu oni naravno jedino ministarstvo koje s time petlja, ali ni ostala ih se zapravo ne tiču.
