pollitika Neovisni, ali ne i neutralni

Povodom 100 dana (ne)rada vlade oglasili su se čelnici opozicije kritizirajući HDZ-ovu vladu da u prvih 100 dana nije ništa napravila i da nema niti strategije niti vizije već da sve što se radi, radi se stihijski. Naravno, premijer Ivo Sanader pokušao je omalovažiti kritike iz opozicije ustvrdivši da se sve odvija prema planu i najavio prebacivanje iz pete u šestu brzinu. (Čemu li samo prebacivanje u brzinu više, ako se do sada napravilo sve što su planirali?)

Zanimljiva je ta famozna peta brzina (nitko nije rekao koja je brzina najveća?). Tako ovih dana saznajemo da je Hrvatska ostala bez 100 milijuna eura zbog toga što Hrvatska još uvijek nije uvela porezni broj građana. Odgovornost snosi ministar Ivan Šuker.

PRIOPĆENJE ZA JAVNOST POVODOM ZAVRŠETKA PRIKUPLJANJA
POTPISA ZA REFERENDUM O ULASKU RH U NATO

Zagreb, 15. travnja 2008.

U subotu 12. travnja istekao je zakonom propisan rok od 15 dana u kojemu je Odbor za referendum prikupljao potpise za raspisivanje referenduma o ulasku Hrvatske u NATO savez. Zahtjev za referendumom, prema nepotpunim podacima, potpisalo je 124 457 hrvatskih građana s pravom glasa (od čega je 1.6% nevažećih). Kako je prema Zakonu o referendumu za raspisivanje referenduma potrebno prikupiti potpise 10 posto biračkog tijela Republike Hrvatske, što iznosi približno 450 000 građana, Odbor za referendum mora zaključiti da nije prikupljen dovoljan broj potpisa kojim bi se Sabor primorao na raspisivanje referenduma o ulasku Hrvatske u NATO savez. Unatoč nedostatnom broju prikupljenih potpisa, Odbor za referendum smatra ovu akciju uspješnom i izuzetno vrijednom za opstojnost hrvatske demokracije, posebice u svjetlu činjenice da bi se, već s postotkom potpisia prikupljenihu ovih petnaest dana, referendum raspisao u Italiji, Sloveniji i Mađarskoj, zemljama koje prakticiraju ovakav oblik raspisivanja referenduma.

Nema te par dana i odmah nastane neka frka, pa stoga krenimo redom:

• U i oko Nacionala se događa prava mala drama, ljude odvode (bez valjanog razloga) u ludnicu, na neke se puca pod okriljem noći, spominju se dileri i kokain, dugovi koji idu paralelno s time, cijeli Nacional se prebacio na ratni ustroj pokušavajući oprati svojega (su)vlasnika. Ono što je u cijeloj priči meni iznimno zanimljivo je kako je praktički odmah po pucnjavi izletila i teorija kako je Pukanić sam sebi smjestio atentat (tzv. samoubojstvo iz zasjede) i čini se kako većina puka vjeruje kako je to doista izgledna varijanta (klasična taktika zamagljivanja gdje jednu aferu zamijeniš drugom, još većom). Za zapitati se kako je moguće da ljudi vjeruju u tako nešto, a da istovremeno kupuju novine u kojima valjda očekuju čitati istinu, pravu verziju istine. Ispada kao da smo u Matrixu, još samo da se pojavi Orpheus sa plavom i bijelom pilulom i osjećaj je potpun. (usput, odvoditi ljude u psihijatrijsku ustanovu koristeći policijsku silu je nešto nad čime bi se morali zabrinuti)

Izbjegavam previše gledati TV, čitati novine i osobito se uzrujavati zbog toga što živim u državi koju vode kriminalci i mafija.
I ja stvarno vjerujem u to da našu državu vodi mafija.
Mafija koja uživa povlastice, vodi lagodan život i živi na slobodi i moći koju su zaradili na grbači sirotinje koja im isplaćuje poreze te zahvaljujući izmanipuliranim i neobrazovanim mozgovima koji su im dali glasove.

Oni (Vlada) su ionako profesionalno deformirane ličnosti koje upravljaju državom samo zato što je pismeniji i inteligentniji dio populacije inertan.
Također, država će rađe prodati neku tvrtku i dio love isplatiti penzićima. Za tih 100 kn penzioneri će se dogegati do biračkih kutija i dati glas, zna se kome.
No čak ni to nije tragikomična situacija smjera politike Vlade, već to što se mreža podmetanja, kriminala, interesa i međusobne umješanosti proširila na apsolutno sve razine njihovog sociopolitičkog djelovanja.

Evo smo svjedocima da se u zadnjih par meseci na svim razinama ostre koplja oko nekih vaznih tema. Jedna od njih je pristup NATO savezu i rasprava o svim aspektima tog cina.

U te i takve teme se naravno svak razumije i ima sto za reci - od visoko rangiranog politicara i generala koji je do devedesetih zanat ucio kao vozac kamiona ili vodoinstalater, preko razocaranog intelektualca koji se nad svime zgraza i drzi jalovo svog svetog apoliticnog zabrana, od novopecenog poduzetnika koji u metezu trlja ruke i siguran je da lova govori sve jezike i stuje sve bogove, do Bare s placa koja sasvim pouzdano zna sto je za nas najbolje. Postujem one koji jos uvijek vjeruju da je moguce izmijeniti stvari pukim cinom politicke volje gradana i demonstracijom gradanskih sloboda da se protestira.

Već neko vrijeme ljudima oko sebe prodajem jednu priču, a sad sam je odlučio ponuditi i posjetiteljima pollitike. Naime, kod nas se često govori da su nam političari lažljivi, nemoralni, pokvareni, neodgovorni , sebični, a ja kažem da nije problem u tome, već je problem u tome što su naši političari najobičnije tupave, arogantne, umišljene, djetinjaste budaletine.Glupi su i ne znaju tko im glavu nosi.

Uzmimo za primjer Ivića Pašalića. Čovjek koji se u svojim političkim istupima oštro protivi rasprodaji Hrvatske strancima je digao kredit i odlučio u Istri graditi vile koje je namjenio za prodaju bogatim strancima.
I sad bi netko rekao da je on dvolični gad koji jedno priča a drugo radi, da je nedosljadan. U stvari on je jedan običan glupan. Jadni Pašalić je vidio da se mnogi uspješni ljudi bave biznisom pa je i on udlučio ući u biznis. Vidio je da je biznis s prodajom nekretnina strancima vrlo unosan pa se i on odlučio na to.
To što on prodaje nekretnine strancima, to ne znači da on voli prodavanje naše zemlje strancima, to jednostavno znači da je on toliko glup da ne zna drugi način na koji bi postao uspješan biznismen.

Današnji dan već su počeli nazivati „crnim ponedjeljkom“: dobar dio dana Crobex je bio ispod 3600 bodova, no u zadnjih sat vremena trgovanja situacija se neznatno popravila: indeks je završio na 3611 bodova. Čeka li nas i „crni utorak“ pa isto takva i srijeda?

„Kad Hrvatska bude službeno pozvana u NATO, bacite pogled na Crobex!“

Ovu legendarnu rečenica „izvalio“ je Branko Štefanović, predsjednik upravnog vijeća i osnivač veleučilišta VERN, a prenijeli su ju brojni mediji i državni portali, jer upravo je to ono što su vladajući htjeli da čujete. Samo je trebalo pronaći priliku i govornika spremnog da je izreče. Rečenica je izgovorena na političkoj tribini (konferenciji) o Hrvatskom ulasku u NATO kojoj su organizatori bili, osim VERN-a i Zaklada Konrada Adenaura, Zaklada Hrvatskog državnog zavjeta te Media servis.

Rečenica je neozbiljna što potvrđuju i recentna kretanja Crobex-a. Ne znam tko je savjetovao Štefanoviću da izgovori ovako nešto, razumijem da je medijska prisutnost VERN-a način borbe privatne škole za mjesto pod suncem, ipak ovo je neozbiljno i odaje sve samo ne dobru sliku o stručnosti predsjednika upravnog vijeća VERN-a.

No nije samo Branko Štefanović „izvalio i o ostao živ“.

Jučer ujutro sam bio na uobičajenom prijateljskom subotnjem okupljanju i potpisao za Referendum za NATO iako sam s obje ruke za ulazak u NATO, jer je to Hrvatskoj potrebno a predstavlja približavanje našem konačnom cilju - ulasku u EU. Naime, osobno imam vrlo jasan stav glede tih dvaju asocijacija (NATO i EU) da jedino one Hrvatskoj mogu istinski pomoći da stasa u pravnu i sređenu modernu državu. Također osobno smatram da je EU pogriješila što nas nije primila preko reda, kao Rumunjsku i Bugarsku, ali i ovako s NATO-om je dobro.
Možda Vam se čini da su moje insistiranje na referendumu za NATO s jedne, i opredjeljenje za ulazak u NATO s druge strane, u suprotnosti – ali nisu. Oba moja opredjeljenja su na jednom te istom pravcu – na putu prema demokratizaciji i stabiliziranju Hrvatske. Pozivnica za NATO je tek opet jedna pozivnica, a mi smo jednu „pozivnicu“ već prokockali (onu za ulazak u EU), radi nesposobnosti i kompromiserstva ove vlasti s korumpiranim strukturama novohrvatskog društva, pa smo s njome uludo potratili najmanje tri-četiri godine, puste milijune Eura, i godina boljeg življenja. Zato se nešto treba mijenjati, i to brzo.

Eto, najavi ti se netko u goste i što ćeš napraviti? A što drugo već prirediti doček kakav bi priredio svaki pristojan domaćin: ponešto od jela i pića, a i staviti nov stolnjak ili bar stresti mrvice i poravnati stari.

Da li se i Zagreb na sličan način pobrinuo za svoje goste? Ma nije tu u pitanju samo gospodin Bush, već i sva vojska novinara, prevoditelja, administracije iz mnogih zemalja i svega onog neizbježnog što prati jedan takav događaj. Cijela vojska ljudi, koja će, kad se vrati kući, pripovijedati o hrvatskoj Metropoli.

Htjedoh se i osobno uvjeriti u ugođaj ovog nesvakidašnjeg događaja.

Prvo što mi je u Zagrebu upalo u oči su nevjerojatne hrpe smeća po zagrebačkim ulicama, u strogom centru grada. Razbacani prastari stolovi, stolice, kaučevi, drvene kutije nepoznate namjene, ostaci prozora, kartona, starog papira....hrpetina tu, hrpetina dalje...strašno nešto. Nisam Janica, ali sam morala raditi slalom između hrpa smeća i parkiranih automobila u srcu grada.

U jednoj davnoj diskusiji, jedan od hrvatskih političara mi je otprilike izrekao tvrdnju kako se zaostalost neke zemlje između ostalog može mjeriti i razinom osiguranja koje ti isti političari dobijaju. U posljednjih nekoliko godina imali smo dosta prilika testirati tu teoriju, a sve je negdje počelo u času kada je 1994 godine papa posjetio hrvatsku, a kada je u cijelom Zagrebu bilo zabranjeno voziti automobil nekoliko dana. Prošle smo godine imali summit u Zagrebu za kojeg je bilo obećano da neće ponoviti kolaps od prije dvije godine kada je također bio neki meeting u Zagrebu. Naravno, ništa se od toga nije desilo i ako ste bili zarobljeni svega dva sata u prometu to i nije u stvari bilo tako strašno.

Neke tipicne fraze, neke tipicne predrasude i neka tipicna vjerovanja isticu se u Zvininom razmisljanju u kojem reagira na kriticki post o u povodu Bushova dolaska u Zagreb. Reagiram iskljucivo na njih, na tu neupitnu tipicnost, koja je inace dosta rasirena, i kod Zvone je izgleda izraz opceg prosjecnog razmisljanja.

Evo ga ... samo što nije ... brojimo sitno ... a dok završim i objavim post, već će biti tu - stiže nam „svjetski neprijatelj broj 1“ i kolega bloger bet mu je odlučio prirediti „srdačnu dobrodošlicu“ :-) prebrojavši mu (skoro) sve grijehe. Ili preciznije rečeno, prenijevši „grijehe“ koje je identificirao jedan (od strane beta neidentificirani) „eminentni evropski socijaldemokrat“. I to njih ravno DESET !!!

„Samo deset ? Pih, toliko ih ja šiknem iz šuba, bez razmišljanja“ – reći će prosječni hrvatski internaut !

Alas, malac (kojeg ćemo nadalje adresirati kao Esdo – guess why ;-) tih deset baš i nije pogodio ! Stoga slijedi revizija Zvone Radikalnog a biti ću i toliko slobodan da uz svaki „grijeh“ dodam i svoj „koeficijent“ (0.0 – skroz promašeno, 1.0 – riječ da bih rekao/dodao). Pa ajmo redom:

Ameroni - nove poturice

Ljudi na ovim prostorima nerado su prihvaćali strane sile za svoje gospodare. Zbog toga su se i negativno odnosili prema pristašama stranih gospodara, nazivajući ih pogrdnim imenima posebno sročenih za tu priliku. Izraz „poturice“ kao osobe koja je postala otpadnik i poturčila se, smatran je gorim od onoga kojima se pridružio. Poznati su još mađaroni, talijanaši. Izraz za osobe koji podržavaju Amere još nije službeno skovan, ali ameron, ne bi bio loš naziv.

Malo je primjera u povijesti da se dragovoljno i s ushićenjem kreće u strane vojne saveze kao što to radi hrvatsko vrhovništvo. Dosadašnja povijest je pokazala, da su se osim država osnivača vojnih saveza, ostali članovi saveza pridruživali uz manju ili veću prisilu, osvajanje, ili napad. Hrvatska (NDH) se već jednom osramorila ulazeći u vojni savez sa fašističkim silama. Negativnu sliku Hrvatske, iz ne tako davne prošlosti, ispravio je masovni narodni antifašistički pokret.

Pax americana – stvaranje „mira“ ratom

Prije svega nisam ni malo zadovoljan nacinom na koji mediji vode kampanju za ulazak u NATO.Ta kampanja se mogla skratiti i sazeti na neke glavne odrednice, a nije pa se marginalci koriste rupama za prodaju preplitke demagogije sitnozubanima oko ovog pitanja.Osim sto se slobodno moze biti protiv NATO-a, bez straha da ce se piti caj sa plutonijem ili da ce neki novinar biti ukokan, postoje jos neki konkretniji, a manje spominjani razlozi ZA NATO.
Stoga:
1. Bush nije = NATO!
Na nacin na koji Bandic nije = Zagreb.Odnosno, ako je Bush slika i prilika prosjecnog amerikanca onda je Bandic slika & prilika prosjecnog zagrepcanca.I jedan i drugi su izabrani vecinom glasova.
2. Ako su oni koji su u NATO-u nedemokrati, zlocinci, lopovi i sl. onda su takve drzave i dugogodisnje clanice NATO-a. Npr: Nizozemska, Norveska, Luxemburg, Kanada i mnoge druge.Jesu li to nedemokratske drzave?!
Po meni nisu.Sadam Husein je bio demokrat? Humanist?
3. Ulazak u NATO podrazumijeva neke postupke koji su dobri za nas , ali i nase susjede.

Predsjednik USA George W. Bush dolazi u posjet Hrvatskoj sutra, 4. travnja 2008. Izuzimajući kratki boravak prethodnog američkog predsjednika Billa Clintona u zračnoj luci Pleso na proputovanju iz Bosne 1996. godine, ovo će biti prvi puta da samostalna Hrvatska ugošćuje tako visokog gosta iz Amerike.

Službena Hrvatska čini sve da dočeka Busha na što dostojniji način i da prikaže Hrvatsku u što boljem svijetlu – uz pompu, ceremonije i luksuz, ne osvrćući se nimalo na prilično dubiozan politički profil najmoćnijeg čovjeka na Svijetu. To je i logično, jer je u interesu Hrvatske, kao i bilo koje zemlje slične težine, biti u dobrim odnosima sa USA, bez obzira tko trenutno stoji na čelu te velike zemlje. Osim toga, Bush se je osobno založio za ubrzano približavanje Hrvatske NATO savezu i to mu ovdje u Hrvatskoj neće biti zaboravljeno.