... a „antifašisti“ će u Teznom kod Maribora tek proslaviti „Dan spomena na hrvatske žrtve u borbi za slobodu i nezavisnost“.
Nakon odluke da Hrvatski sabor ne bude više pokrovitelj svakogodišnjih ustaških derneka i „hodočašća“ na Bleiburškom polju u subotu ili nedjelju koje su najbliže 15. 05., predstavnika službenih hrvatskih vlasti u subotu 12. 05. 2012. tamo nije bilo.
Bilo je doduše najavljeno da ni HTV više neće prenositi te „komemoracije“, ali aktualna upravljačka „posada“ na Prisavlju nije odoljela i „svečanost“ je u cijelosti prenošena.
I opet su se na Bleiburškom polju našle brojne hrvatske „eminencije“ i ikone od Šišljagića na čelu njegovih „glavašista“, preko Vice Vukojevića pa do M. P. Thompsona, a šibenski biskup A. Ivas je „u ime Krista protiv komunista“ predvodio impozantnu skupinu „slugu Božjih“ i održao ne propovijed nego već uobičajeni programatski govor uperen protiv antifašista, komunista i aktualne „odnarođene“ hrvatske vlasti.
… uvrijediti g. Tomislava Karamarka, nažalost aktualnog ministra unutarnjih poslova RH, na način da ga nazovem antifašistom.
Zašto?
Pa zato što g. Tomislav Karamarko to nije.
Naprotiv!
U svojim stavovima, sudeći bar prema izjavama koje je izrekao u zadnjih desetak dana, naš vrli ministar je “evoluirao” od toga da je on “antifašist i antikomunist”, preko toga da bi trebalo mijenjati Ustav RH u smislu da se iz njega “izbaci antifašizam i uvede pojam antitotalitarizam”, sve do toga da on doživljava “kao uvredu ako ga netko nazove antifašistom”.
Dakle, g. Tomislav Karamarko kao jedan od najviših dužnosnika izvršne vlasti u RH i još na čelu resora koji ima zadaću štititi zakonitost i ustavni poredak u državi, svojim izjavama dovodi u pitanje same temelje na kojima se zasniva hrvatska država.
Odreći se antifašizma i ostati ministrom, bilo bi isto kao da se zagrebački nadbiskup odrekne Isusa Krista i Deset zapovijedi i dalje ostane zagrebački nadbiskup.
