Prošlo je tri tjedna od izbijanja u javnost "slučaja male Jagode". Tada sam promislio dan i pol, pa onda reagirao, ovdje objavljeno kao dnevnik Moralna panika: Kako ste postali dio mahnite rulje, željne krvi. Otvorio sam i facebook grupu Protiv moralne panike: slučaj male Jagode, koja trenutno ima 249 članova - očekivao sam manje!
Promišljao sam i dalje, pregledavao ponovo sve informacije. I mislim i sad, da je moja prva reakcija bila ispravna. Zato sam danas poslao ovaj zahtjev Novinarskom vijeću časti. Podugačak je, ali prenosim ga cjelovitog, neka kao dokument bude dostupan javnosti.
UB ZO-IP-10-03/1
Zagreb, 1. ožujka 2010.
- Hrvatsko novinarsko društvo
- Novinarsko vijeće časti
Predmet: Zahtjev za provedbu postupka
U skladu s člankom 41, st. 2 Statuta HND podnosim Novinarskom vijeću časti
ZAHTJEV ZA PROVEDBU POSTUPKA
Grčka, zemlja čija je desničarska do krajnjih granica korumpirana vlast zanemarivala sva upozorenja i samu ekonomsku krizu čak i kad je žestoko uzdrmala zemlju, je pred pobunom.
Pitanje je dana kad će generalni štrajk u potpunosti paralizirati zemlju, a nasilje koje organi represije neće moći zaustaviti se početi valjati ulicama grčkih gradova.
Zemlji prijeti bankrot i isključenje iz eurozone, jer je postala prijetnja stabilnosti Eura.
Zašto spominjem Grčku?
Pa iz jednostavnog razloga što se hrvatska Vlada ponašala jednako kao i grčka, zanemarivala je naznake krize, negirala je već i u vremenu kad je žestoko poćela tresti Hrvatsku.
A da hrvatska Vlada i danas odbija svaku krivnju i odgovornost za stanje u zemlji pokazuje i današnja saborska rasprava gdje HDZ-ovi rabični psi upiru prstom u HNB kao glavnog krivca i generatora gospodarske krize.
A prema znalcima se upravo monetarna vlast u RH jedina i odgovorno postavila i poduzimala prave i pravodobne mjere, koje vladine mjere fiskalne politike nisu slijedile, jer ih ili nije bilo ili nisu bile odgovarajuće ni na vrijeme donesene.
21. stoljeće. Europa. Balkan. Hrvatska. Na ulicama sve više masakra i bijede, sve više nasilja i ubojstava, posljedice u porastu, a odgovornosti nikad manje. Je li i vaše dijete žrtva nasilja? Nije? Nije još? Bez brige, sutra će već postati.
Mnogima su ove teme ne zanimljive i „izlizane“. Ok, shvaćam, nije toliko zanimljivo kao nova boja grudnjaka Simonice ili kao informacija da Severini pudraju i pazuhe umjesto nosa, ali zar je uopće dvojbeno što ima veću težinu?
Pa u Hrvatskoj nažalost jest. Svakodnevno smo svjedoci sve većeg porasta nasilja. Nažalost, mladi prednjače u ulogama glavnih aktera. I dok se svakodnevno gube životi čini se da je jedina reakcija nadležnih: Pa još nismo među prvih 10 zemalja po nasilju.
Divno! Ne razbire se mogućnost da se nasilje eventualno pokuša smanjiti već se čeka da nasilje postane NO1 trend u Hrvatskoj. Ima li što gluplje od ovakvog načina razmišljanja?
Let ispod radara…
Zanimljivo je ovo vrijeme u kojem živimo. Na vrh ljestvice vrijednosti dolaze neke stvari koje se na vrhu ne bi trebale nalaziti. U svakodnevnom životu događaju se stvari koje se ne bi trebale događati, a nade u nekakvu bolju budućnost naprosto nema bez promjena. A činiti promjene je nešto najteže. Kritizirati politiku, institucije, birokraciju, Europsku Uniju, generale, svećenike, daleke prijatelje, susjede, rodbinu, lako je. Ono što predstavlja problem jest manjak kritike samih sebe.
Ppetra, načela si vrlo kompleksnu problematiku i kao što sama kažeš učinkovitog i sustavnog pristupa od strane društva i institucija nema. S jezom se sjećam slučaja Luke Ritza i svega što je uslijedilo. Slažem se da bi odgovornost za odgoj najviše morala ležati na obitelji a budući da su i mnoge obitelji disfunkcionalne i njeguju kulturu komunikacije nasiljem i dernjavom a ne dijalogom, na žalost nije ni čudo da djeca emuliraju svoju neposrednu okolinu i najjači utjecaj kojem su izloženi.
Dragi gradjani,kolege i prijatelji!
Dosao je dan kada nas je stanje u drzavi dovelo do samoga ruba, dan kada odlucujemo o svojoj sudbini, dan koji nas vodi u bolje sutra ili baca u osiromaseno danas!
Svi mi smo se ovdje okupili iz razlicitih razloga, razlicitih teznji i razlicitih problema, no ono sto nas sigurno sve veže jest cinjenica da MI NEMAMO KAMO ICI DALJE!
Ne ocekujem da vjerujete da cemo nesto promjeniti znam da vam je obecanja i vjere vec DOSTA! Znam da ste vec i sami na izmaku snaga i da ste vec prekrizili sve opcije za izlaz. Ne osudjujem vas. Medju nama je trentuno razlicith generacija ljudi, ljudi koji su prosli i rat i nasilje i glad i neimastinu i bolest i gubitak voljenih.
I jednostavno neznam kojim rjecima bi se usudila pribliziti vam nadu da mozemo nesto promjeniti.
Mozda jednostavno trebam samo govoriti i pustiti da vas emocije ponesu.
OSVRNIMO SE NA NASU REALNOST:
Koliko ljudi srecete na ulicama diljem hrvatske kako kopaju po kontenjerima,traze hranu, traze povratnu ambalazu?
koliko cesto su ti ljudi zaprawo malodobna djeca?
koliko cesto se najezite na takav prizor?
Koliko cesto okrenete glavu i produzite dalje?
Subota je.
Smiraj nakon obiteljskog ručka.
Djeca traže kune za odlazak u nedavno otvoreni Cinema Star i podijeljeni su: cure hoće gledati Step Up II, a sinovi Wallkir-u.
Odlaze i ostajem sam sa svojom ljubavi i majušnom koja još ne može samostalno ili polusamostalno vani u izlazak.
Pregledavam programe i na RTL-u su vijesti. Gledam.......nakon svih recesijskih vijesti, vijesti o dosadnim slovenacima i njihovim tihim patnjama za "komadićkom" hrvatske zemlje (a nisu jedini) vijest je kako je u nekoj od 50 i nešto US saveznih država nekakav 16-godišnjak pretukao 37-godišnju vozačicu školskog autobusa.
I normalno to zorno (slikom i tekstom) prikazuju na TV.
Takodjer slična vijest je bila i jučer i ako se ne varam odnosila se na onu Francusku obitelj koja je svojeg 7-godišnjeg sina držala zatočenog. I to je zorno prikazano na TV-u.
Pa bila je i jedna vijest prekojučer, mislim kako je netko nekog ubio/silovao/zapali/mučio i popraćeno snimkom i opisom.
Zašto?
Na nedavno održanom zasjedanju HBK u Šibeniku, gdje su "besposleni krstili jariće", glagoljalo se o svemu i svačemu pa i o stanju hrvatslke mladeži i nasilju među djecom i omladinom.
Na tu temu je msgr. Ivan Devčić između ostalog rekao da su članovi HBK zabrinuti i zbog širenja nasilja među djecom i mladeži te savjetuju temeljitije istraživanje uzroka te opasne pojave:
"Nasilje među djecom i mladima jest znak slabosti, prije svega obitelji koja je odgovorna za odgoj i socijalizaciju mladih ljudi. Društveni čimbenici, stoga, trebaju po načelu supsidijarnosti pomoći obitelji te dosljednije pomagati školu i druge ustanove za skrb o mladima. Njima se riječju i primjerom treba pokazati što je dobro, a što nije, te preispitati kakve uzore predstavljamo mladima putem medija."
Sve pet, samo ključne uloge koju u odgoju mladih ima KC, putem nastave vjeronauka, se msgr. Devčić naravno nije sjetio, sveprisutnu Crkvu u Hrvata se uvijek i od svega amnestira, pa se stječe dojam da ona može nesmetano docirati, ma o čemu se radilo i prati ruke od svega.
Nismo mi odavde, mi smo iz Vatikana!
Naslov sam preuzeo od članka objavljenog na Jutarnjem.hr (http://www.jutarnji.hr/vijesti/clanak/art-2008,10,20,,137880.jl). U članku se obrađuje nekoliko stvari, od kojih su me neke stvarno "inspirirale", da ne kažem totalno dignule živce. U članku stoji da se prema službenoj MUP statistici Hrvati nemaju razloga osjećati nesigurno, jer je policija sve učinkovitija u lovu na ubojice. Članak se nastavlja stavljanjem nerazjašnjenih ubojstava u kontekst s vladajućim garniturama kroz zadnjih desetak godina, s jako finom poantom ... da se mafijaška ubojstva teško rješavaju svuda u svijetu, novinaru će reći u Državnom odvjetništvu, u MUP-u, na kraju i u Saboru. Kako je do mafije došlo, to nitko neće reći. Na kraju je svemu navedenom dodan i slučaj Luke Ritza, te kako se on uklapa u statistiku MUP-a.
Ubojstvo Ivane Hodak (te ubojstvo još jedne 17-godišnjakinje nekoliko sati prije toga - ne čin organiziranog kriminala, nego muške posesivnosti, što je poseban fenomen našeg mentaliteta - uništava i muškarce koji zločin počine, kao i ovoga puta jer je ubojica i sebi oduzeo život) izazvalo je burne reakcije pojedinaca i javnosti. Održani su tihi prosvjedni skupovi (ne samo zbog tog ubojstva, nego protiv nasilja općenito, što sam u svojem pozivu na sudjelovanje pokušao razjasniti) u više gradova - nešto veći broj ljudi bio je u Zagrebu i u Rijeci, drugdje tek simboličan, od većih gradova (Split, Osijek) do manjih, npr. Trogira. Sveukupno u cijeloj Hrvatskoj možda tisuću ljudi.
Neovisni, ali ne i neutralni