Predlažemo da se registrirate na pollitika.com. Registracijom možete koristiti cijeli niz funkcionalnosti; praćenje kreiranja novih sadržaja i čitanje sadržaja koji je vidljiv samo registriranim korisnicima.
Na pollitika.com dnevno se kreira cijeli niz novih tema i ostave stotine komentara; jedino registracijom možete pratiti što je pročitano a što ne i gdje se sve događaju diskusije.
ŽIVILA HRVATSKA!
SRETAN NAM DAN DRŽAVNOSTI
LIPE NAŠE 'REPUBLIKE HRVATSKE'
Čovjek koji zaboravlja svoju prošlost, zalaže svoju sadašnjost....... i prodaje svoju budućnost......
sjetimo se malo......
Horvatska domovina
Lěpa naša domovino,
Oj junačka zemljo mila,
Stare slave dědovino,
Da bi vazda čestna bila!
Mila, kano si nam slavna,
Mila si nam ti jedina,
Mila, kuda si nam ravna,
Mila, kuda si planina!
Vedro nebo, vedro čelo,
Blaga persa, blage noći,
Toplo lěto, toplo dělo,
Bistre vode, bistre oči:
Vele gore, veli ljudi,
Rujna lica, rujna vina,
Silni gromi, silni udi; —
To je naša domovina!
Ženju serpi, mašu kose,
Děd se žuri, snope broji,
Škriplju vozi, brašno nose,
Snaša preduć málo doji:
Pase marha, rog se čuje,
Oj, oj zvenči, oj, u tmine,
K ognju star i mlad šetuje; —
Evo t’ naške domovine!
Luč iz mraka dalko sija,
Po veseloj livadici,
Pěsme glasno brěg odbija,
Ljubni poje k tamburici:
Kolo vode, živo kolo,
I na berdu, i v dolini,
Plešu mladji sve okolo; —
Mi smo, pobre, v domovini!
Magla, što li, Unu skriva?
Ni l’ to našiu jauk turobni?
Tko li moleć smert naziva?
Eto, godine prolaze, a ja slusam i dalje, slusam taj otkucaj naroda na ulicama, kaficima, gradovima, trgovima...i jos uvijek ne vjerujem! Ne vjerujem da se mozemo ujediniti oko nogometa i navijanja, ispijanja piva, urlanja i dreke. Da se mozemo ujediniti oko izgovaranja pjesama koje 50% istih ne razumije sto znace i zasto se ustvari urla...Mislim osjecas ti taj nacionalni poriv, ushicenje, repka dobro igra, zabija golove, ma dobar je taj osjecaj koji te nosi. Mogu to shvatiti, ali ako se lagano uzdignem iznad takve koncepcije, ostaje mi pitanje. Kako se mozemo ujedinit na utakmici? od koje mi kao pojedinci nemamo ama bas nikakvu korist(osim tog osjecaja),a ne mozemo to isto napraviti kada nam mafija dize cijenu goriva, el.energije, hrane..??Gdje smo onda?
Ono što je nekad u narodu bila narodna predaja, priče koje su se prenosile s koljena na koljeno, to se izgleda u naše vrijeme pojavilo na internetu. Internet je dakle taj koji je ispušni ventil za sve veće nezadovoljstvo koje u narodu vlada. Svi vidimo isto ali iz toga što izčitavamo izvodimo različite zaključke. Pa tako i oni koji su sebi nose "narodnu žicu" i komentiraju stvari na svoj, narodu svojstveni način. Na nišanu takvih narodnih predaja su dakako oni koje svakodnevno gledamo u novinama i na TV kao istaknute predstavnike jet seta i koji su godinama u javnosti doživljavani kao uzor mladima i ponos starijima. Takvima pogreške mnogi nerado opraštaju. Pa se o jednom tenisaču na internetu brzo našla pjesmica, vrlo kreativna, iako vrlo malo umjetnička.
Sam sa sobom vodim borbu, svugdje nosim sportsku torbu.
U nju stvarno puno stane i kod kuće i sa strane.
Nikad ne znaš di je slađe, nek' je torbe, nek' se nađe.
Noću dok me prati sjena, ponavljam si ta imena.
Jedna Tanja, druga Sanja, treća valjda Anja Alavanja.
Kilometar linije je zračne
do postelje nevjenčano bračne.
I obrnuto ista je daljina,
Ušli smo u završnicu, ostaje samo groznica nedjeljne večeri. Iako se ne javljam, pratim sve pozorno. A ne javljam se jer ima toga previše u zraku da se moj glas ionako ne bi previše čuo, a ne volim se nadvikivati. Stvar će se riješiti i bez mog glasa, a imam povjerenja u velike brojke – riješit će se onako kako je za sve nas najbolje. Svi mi, htjeli priznati ili ne, smo u stvarnoj dilemi prije zaokruživanja: radi samopoštovanja, ako ništa drugo, svi mi želimo uživati u onom trenutku vlastite odluke, koji je jedini izraz osobne moći biranja, od kojeg istinski strahuju mnogi oni koji su politiku odabrali. A naročito oni koji su je shvatili kao stvar koja se može rastezati kao guma žvaka, kao mogućnost laganja, grabeži, podvala, prijevara. Koliko god kratkotrajno uživam u tom trenutku vlastitog izbora, mnogo više uživam u strahu onih koji moj izbor očekuju. U ovoj smo igri svi smrtno ozbiljni, jer zbroj za naših glasova na kraju nekoga će usrećiti, za nekoga značiti katastrofu - a za nas birače očekivanje da nam odabrani miljenici podare malo odgovornosti za predizborna obećanja.
Znam da će mnogima čudno izgledati ovaj naslov. Ma kakav grijeh? Mi katolici bismo rekli – grijeh protiv Duha Svetog. No za one koji to ne razumiju i ne vjeruju možda lakše objašnjenje: grijeh protiv naroda.
Naime, ne izlaskom na izbore mi u stvari prepuštamo manjini da odlučuje o većini. A to nije smisao demokracije. Izbori u demokratskoj zemlji imaju smisla samo ako velika većina glasaća shvaća važnost izbora i izlazi na njih.
Također je važno da birači biraju slobodno, odgovorno i po svojoj savjesti. Bez pritiska. Čak i dobronamjerne poslanice biskupa mnogi osjećaju kao pritisak. Možda bi bolje bilo da te poslanice za izbore izostanu.
Osim toga ne izlaskom na izbore mi široko otvaramo vrata zloupotrebi vlasti jer je s malo glasova lakše manipulirati nego s mnogo. Ne izlaskom na izbore dajemo i signal onima koji se žele dočepati vlasti da nam je svejedno. Tako im ostavljamo otvorene ruke da rade što žele.
S „figom“ u džepu nitko nije nikad ništa postigao!
Tako reče Bepo u jednom ovdašnjem komentaru (Bepo, ovo ne shvati nimalo osobno - samo si me potakao da nešto napišem što dugo u sebi nosim).:
"...ali kakve veze ima sramotna presuda haških sudaca sa mogućim srpskim investiranjem?"
Ima Bepo, ima! Nije pitanje Srba, ili pitanje crnaca sudaca u Haškom Tribunalu, špijuna tužilaštvu isl. Pitanje je nas, naše dosljednosti, i poštovanja vlastitih vrijednosti. Ponosa!!
Povezao sam ležaljku između dva drveta i legao u nju. Vjetar se šunja kroz granje i lišće, šapuće mi na uho, a ja gledam zelena polja i slušam tihi tok obližnje rječice.
Moja je duša dijete ravničarskih krajeva. Dok gledam u beskrajne zelene pašnjake ništa me ne može iživcirati. Uživam u savršenom skladu prirode i mojih misli. Smiren sam, savršeno sam opušten i smiren.
