pollitika Neovisni, ali ne i neutralni

Ivici Račanu zamjerali su da je njegova odlučnost i čvrstoća poput igranja pikada s kuhanim špagetima. Opisivali su ga komunjarom, nesposobnjakovićem, neodlučnim, sitnim i neuglednim, izražavao se sporo, njegova poznata rečenična forma bila je „sunce da, kiša ne“, „crveno da, plavo ne“ i slične da ne kombinacije, stalno je „dakao“ a infinitiv gotovo nikada nije koristio. Glavna zamjerka Račanu bila je da „nije bio državnik“.

A onda je došla bolest. Napredovala je brzo. U iščekivanju vijesti novinari su dizali promet kafićima u shopping centru preko puta. To je bio prvi SDP reality show (koji će SDP prihvatiti kao oblik komuniciranja). Novinari se nadaju da će u rotondi preko puta izložba biti zanimljiva jednom, kada vođa konkurencije zapadne u sličnu situaciju… Ivica je otišao, tiho i bez pompe. Odjednom je od smetenjaka i mutikaše postao osoba čijom je smrću „osiromašena Hrvatska“, postao je „značajni državnik“, dao je „nemjerljiv doprinos Hrvatskoj i hrvatskoj demokraciji“… Bio je „odmjeren“, „strateg“, „taktičar“, „uvijek staložen“, „hrabar“. Riječi hvale i divljenja pljuštale su na sve strane i s lijeva i s desna, pa i od onih koji su bez da trepnu do nedavno govorili o njemu sve najgore. Čovjek se tada mogao zapitati da li je riječ o istoj osobi?

Ma ne, ovaj put ne mislim na HDZ. Ovaj put mislim na SDP. Jučer su naime u Saboru izglasana 2 potpredsjednika Sabora iz redova oporbe i predsjednik (-ica) Nacionalnog odbora za praćenje pregovora Republike Hrvatske s EU. SDP pod vodstvom Zorana Milanovića je zabio autogol. Zbog svog neiskustva, trvrdoglavosti, tvrdih stajališta i potpune političke nezrelosti on je SDP-u jučer osigurao status potpunog gubitnika, a Vesni Pusić time i posredno omogućio da postane vođa oporbe.
Nisam sigurna o čemu je razmišljao Zoran Milanović kada je tražio sva tri mjesta za SDP. Da li se radilo o njegovom osobnom stavu ili se radilo o stavu SDP-a? Prema informacijama koje imam očito se radilo o njegovom osobnom stavu. Čujem da su zadnjih dana mnogi SDP-ovci tražili kontakt s HNS-ovcima da se dogovore. Ali problem nije bio u HNS-u, pa čak ne i u, koliko čujem, u većini SDP-ovaca. Problem je bio u Zoranu Milanoviću. Zoran Milanović je otklanjao svaki razgovor s HNS-om. I to ga je na kraju skupo koštalo, ne samo njega nego i SDP.