pollitika Neovisni, ali ne i neutralni

Ovako dalje više ne ide.
Nije me inače briga za Nacional; nit ga kupujem, nit ga čitam. U stvari, skoro da se i nema što više kazati o tom „neovisnom news magazinu“. Razni ljudi na razne načine zarađuju svoje novce. Neki, štoviše, i ne zarađuju pa ipak imaju. Ne kaže se uzalud da je bolje nekim stvarima ne pridavati značaja ni publiciteta. Kao ono kad su Talijani odlučili da mediji ne izvješćuju o idiotima koji iz obijesti bacaju kamenje s nadvožnjaka na autostrade. Danas pišeš o jednom, sutra će nova trojica u tome naći inspiraciju.
Opet, ako o svemu šutimo, isto ne valja. Pa evo, biram od dva zla manje.
Vidim danas na jednom internetskom portalu eksluzivnu vijest o eksluzivnom članku u novom broju Nacionala. Pišu o zatvorskim danima nesretne Ane Magaš. Pišu o njezinoj zatvorskoj ljubavi i njezinoj partnerici. O kriminalnoj prošlosti i sadašnjosti partnerice. O kovanju planova i izjalovljavanju istih. Novinarica Nacionala upustila se u „investigativno novinarstvo“, prikupila neke izjave, skrpala priču, te izvješćuje javnost. Da ne bismo ostali prikraćeni za emotivni život i seksualne preferencije najpoznatije hrvatske eks zatvorenice.

Ovo je prava ilustracija stanja medija u nas, baš na svjetski "Dan slobode medija".

A bezobraznici iz SOA-e, iznova komentiraju na mome blogu kako bi mojim čitateljima objasnili zašto sam Državni neprijatelj broj jedan:

joj, samo cekam da te netko likvidira budalo jedna nepismena... (k 29.04.2008. 09:53)

Naše svjetlonoše demokracije, borci za slobodu govora (jedan od njih je Ivo Pukanić i njegov Nacional - barem kako se oni vole predstavljati) primjenjuju dvostruka pravila, ovsno da li se radi o njihovim interesima ili ne...

Svi se sjećamo kako se Puki obrušio na onog TV kritičara koji je godinama vrijeđao sve oko sebe u kolumni u Nacionalu dok nije jednog dana izvrijeđao i osobu koja je s Pukijem u rodbinskoj vezi. Istog trenutka, Puki ima tezu da nije uredu vrijeđati ljude po novinama i kritičar dobio pedalu...

A vezano uz zadnju aferu Pukanića (atentat, žena u ludnici, kokain) odjednom se ne mogu komentirati članci na nacional.hr (kaže poruka - komentiranje privremeno nije moguće).

Ma daj pukaniću nismo bedasti. Ugasio si komentiranje da ti ljudi ne bi pisali što misle o tebi, tvojem atentatu, ženi, ludnici i kokainu.

Problem jadnog hrvatskog novinarstva da su smetnuli s uma informaciju da je prije 10 dana prodao većinski dio vlasništva NCL grupe (sada ima 25%) i ne kopaju po toj transakciji da otkriju pod kojim uvjetima (možda privremeno) i jer sigurno da cijela priča s atentatom, kokainom i ženom u ludnici je vezano uz NOVAC..

Nema te par dana i odmah nastane neka frka, pa stoga krenimo redom:

• U i oko Nacionala se događa prava mala drama, ljude odvode (bez valjanog razloga) u ludnicu, na neke se puca pod okriljem noći, spominju se dileri i kokain, dugovi koji idu paralelno s time, cijeli Nacional se prebacio na ratni ustroj pokušavajući oprati svojega (su)vlasnika. Ono što je u cijeloj priči meni iznimno zanimljivo je kako je praktički odmah po pucnjavi izletila i teorija kako je Pukanić sam sebi smjestio atentat (tzv. samoubojstvo iz zasjede) i čini se kako većina puka vjeruje kako je to doista izgledna varijanta (klasična taktika zamagljivanja gdje jednu aferu zamijeniš drugom, još većom). Za zapitati se kako je moguće da ljudi vjeruju u tako nešto, a da istovremeno kupuju novine u kojima valjda očekuju čitati istinu, pravu verziju istine. Ispada kao da smo u Matrixu, još samo da se pojavi Orpheus sa plavom i bijelom pilulom i osjećaj je potpun. (usput, odvoditi ljude u psihijatrijsku ustanovu koristeći policijsku silu je nešto nad čime bi se morali zabrinuti)

Jadni, sve im je teže i svi su protiv njih. A oni su nam jedina luč slobode u ova teška i represivna vremena. Bez njihovih priloga bili bi izgubljeni, bez njihovih tekstova nepismeni, bez njihovih komentara zavedeni... Oni brinu za naše duševno zdravlje.

Neki i malo više i konkretnije, poput recimo Ive Pukanića koji je zatražio oduzimanje poslovne sposobnosti svojoj ženi, Mirjani Pukanić. Pri čemu je naravno indikativno da sva imovina glasi na nju, a da je njoj (najblaže rečeno) njega dosta. To je par udruga popratilo priopćenjem u rukavicama, no ono što je možda najbizarnije u cijeloj priči jest da je ona prisilno odvedena sa konferencije za novinare koju je priredila u svom stanu. Prislno nekog odvesti i zadržati ga u psihijatrijskoj ustanovi se može samo u slučaju da je ta osoba opasna po sebe ili druge (život, zdravlje i sigurnost je pravna formulacija), te sada na temelju ovog slučaja treba izvući zaključke.

Internet izdanje "Nacionala" danas je u svojoj rubrici dnevnih vijesti objavilo ekskluzivnu vijest, da George Bush dolazi u Zagreb već u četvrtak ujutro, dan ranije nego što je bilo najavljeno.

Nažalost, novinarski uspjeh da se prvi dođe do ekskluzivne vijesti posve je pokvaren teškom greškom koja se kolegama iz "Nacionala" potkrala. Zahvaljujući izvorima bliskim vrhu Bijele Kuće kojima raspolaže Izvještajna agencija Hrvatske eko-vijesti, bili smo u stanju vijest odmah provjeriti i potvrditi da se radi o tiješkoj griješki.

Objavili su nešto toliko apsurdno, da svaki objektivni čitatelj mora priznati da se radi o jednoj od najtežih blamaža u časnoj povijesti hrvatskog novinarstva, poznatog po visokim profesionalnim standardima. Napisali su naime:

Kada sam nekako u to vrijeme, vozeći se sa Zokijem u njegovu passatu, pitao tada već izabranog novog šefa SDP-a zašto ne ide u koaliciju s HNS-om, dosta mi je bahato odgovorio da će i bez njih pobijediti HDZ te da će s Čačićem napraviti tek postizbornu koaliciju. Malo sam ga čudno pogledao, dok je on manevrirao gračanskim ulicama, ne vjerujući što to čujem. No on je to tako samouvjereno rekao da sam shvatio kako je potpuno siguran u ono što govori.
...
Uhvatio sam sebe u misli - Ivice, pa ti si možda budala kada misliš da SDP bez predizborne koalicije s HNS-om neće pobijediti HDZ. U jednom trenutku posramio sam se kako pogrešno predviđam i ocjenjujem stvari, jer na Milanovićevu čvrstu tvrdnju o pobjedi bilo bi glupo bilo što komentirati. Krajnjim naporom, prozborio sam kroz zube: "Kaj si siguran u to?" "Pa naravno, Puki, to ti je čista matematika. Razguzit ćemo debelog šupka!"
...
Ivo Pukanić, Nacional, 18.02.2008.

Uopće mi se neda analizirati zašto Puki ovako nisko uvaljuje Milanoviću, odnosno ima li tu Mesićeva miga.

Ni nakon više od mjesec dana otkako se koalicija HSS/HSLS odlučila prikloniti HDZ-u mediji, odnosno njihovi politički analitičari nisu ponudili odgovor na pitanje zašto se dvojac Friščić-Adlešić okrenuo od opcije za koju su tijekom kampanje i neposredno nakon izbora višekratno tvrdili da im je bliža. Žar s kojim su tijekom tog perioda analizirali svaku njihovu izjavu ili gestu, sve s ciljem odgonetanja kome će se ovi prikloniti, potpuno je zagušen. Druge teme dolaze a ova polako, slučajno ili namjerno, pada u zaborav.

Bio sam među onima koji su, dijelom zbog osobnih spoznaja a dijelom na temelju izvještavanja tiska, bili prilično uvjereni da će se koalicija HSS/HSLS okrenuti SDP-u. Zato sam ponovno prelistao tisak i pokušao pronaći trenutak u kojem se promjena dogodila. Promjena kažem zbog toga što je sve a pogotovo izjave čelnika zeleno-žutih ukazivalo na sklonost lijevoj opciji.

Pod tim naslovom je Jutarnji objavio ekskluzivnu vijest: Adlešič razmišlja o odlasku s mjesta šefice HSLS-a .

Da nije tek Jutarnja „patka“ svjedoči i Nacional pod naslovom Đurđa Adlešić razmišlja o odlasku s mjesta predsjednice HSLS-a .

Da i ovo nije nacionalna „patka“ svjedoči sama Đurđa koja daje izjavu:
Za Nacional. hr Adlešić je kratko kazala kako ne želi davati nikakve informacije dok se pregovori ne provedu samom kraju. " Izjave ću davati nakon što završe pregovori o koalicijskom sporazumu s HDZ-om", rekla je predsjednica HSLS-a.

Kako to već biva svake godine, u blagdansko doba ja se sa trajno 'privremenog' položaja u metropoli izmjestim na onaj puno komforniji, ali i izoliraniji, na mojemu Otoku. Skupi se cijela familija, toči se domaće vino 'flaširano' u prazne boce Jane, a nakon nekoliko čaša istoga razgovor nužno skrene, pogađate, prema - politici.

Ove godine, točnije danas, bistrimo mi tako 'bespuća povijesne zbiljnosti', kad li ja ustanovim da nitko, ali baš nitko u mojoj mnogobrojnoj i 'sveudilj' na Internet uštekanoj obitelji pojma nema o Petračevim pismima. Nikad čuli. Kažu nije bilo ni na TV ni u novinama. Zaludu im ja objašnjavam da je na TV bilo (a i u novinama, ali Slobodna je tako organizirana da se i ja znam pogubit), kad znam da oni vijesti gledaju 'na po ašte' i da čuju samo ono što ih zanima ili ono što je u prvih 5 minuta... Onda otvorim današnju Slobodnu i skoro me kap strefila...