pollitika Neovisni, ali ne i neutralni

Ušli smo u završnicu, ostaje samo groznica nedjeljne večeri. Iako se ne javljam, pratim sve pozorno. A ne javljam se jer ima toga previše u zraku da se moj glas ionako ne bi previše čuo, a ne volim se nadvikivati. Stvar će se riješiti i bez mog glasa, a imam povjerenja u velike brojke – riješit će se onako kako je za sve nas najbolje. Svi mi, htjeli priznati ili ne, smo u stvarnoj dilemi prije zaokruživanja: radi samopoštovanja, ako ništa drugo, svi mi želimo uživati u onom trenutku vlastite odluke, koji je jedini izraz osobne moći biranja, od kojeg istinski strahuju mnogi oni koji su politiku odabrali. A naročito oni koji su je shvatili kao stvar koja se može rastezati kao guma žvaka, kao mogućnost laganja, grabeži, podvala, prijevara. Koliko god kratkotrajno uživam u tom trenutku vlastitog izbora, mnogo više uživam u strahu onih koji moj izbor očekuju. U ovoj smo igri svi smrtno ozbiljni, jer zbroj za naših glasova na kraju nekoga će usrećiti, za nekoga značiti katastrofu - a za nas birače očekivanje da nam odabrani miljenici podare malo odgovornosti za predizborna obećanja.

Tako reče Bepo u jednom ovdašnjem komentaru (Bepo, ovo ne shvati nimalo osobno - samo si me potakao da nešto napišem što dugo u sebi nosim).:

"...ali kakve veze ima sramotna presuda haških sudaca sa mogućim srpskim investiranjem?"

Ima Bepo, ima! Nije pitanje Srba, ili pitanje crnaca sudaca u Haškom Tribunalu, špijuna tužilaštvu isl. Pitanje je nas, naše dosljednosti, i poštovanja vlastitih vrijednosti. Ponosa!!