pollitika Neovisni, ali ne i neutralni

Najosnovniji preduvjet napretka jedne države i naroda općenito je obrazovanje. Na primjeru Irske možemo vidjeti kako kontinuirano ulaganje u obrazovanje i školski sustav ima eksponencijalni učinak na iznos BDP per capita. 1985 je Irska bila u društvu Puerto Rica, Madžarske i Slovačke. Danas je Irska treća najbogatija (prema BDP per capita) zemlja Europe, iza Luksemburga i Norveške.

Kako su to uspjeli? Sustavnim i promišljenim ulaganjem u školstvo. Puno sposobnih i visoko obrazovanih mladih ljudi jer privuklo velike strane tvrtke, država je pak tim stranim tvrtkama dala besplatno zemljište, deset godina ih oslobodilo od poreza i evo ih - treći najbogatiji narod u Europi. A za sve to je zaslužno kvalitetno školstvo. Možemo povući mnogo paralela između Hrvatske i Irske, možda zato što smo i mi i oni bili potlačeni narodi sa velikom emigracijom burne borbe za samostalnost.

Dok vrli premijer Sanader objavljuje svekolikom pučanstvu da nam je EU bliska budućnost (osim što formalno nije, a de facto nam se baš i ne čini da je), nešto niže, na Savskoj i u studentskim domovima javlja se neviđeni revolt studenata. Još jednom, nekoliko tisuća ljudi i njihovih obitelji uvjerilo se da žive u banana državi i da napretka nema pa nema. Natječaj za mjesta u studentskom domu još jednom je uzburkao studentsku populaciju. Ruku na srce, kriteriji su oduvijek bili netransparentni i nelogični, ali ove godine situacija je kulminirala. Ove godine bodovni prag je za 10% (za gotovo 200 bodova) preskočio uobičajeni bodovni prag i ostavio doslovno tisuće nezadovoljnih studenata. Ipak, kao odraz u najmanju ruku zanimljive selekcije, problem je od strane medija popraćen jedino nezainteresiranošću.

Od 7300 mjesta u domovima, podjeljeno je njih niti 2700.

Moram reći da sam kao netko tko se bavi obrazovanjem za demokratsko građanskto zadivljena time kako su se srednjoškolci organizirali! Svaka čast, drago mi je zbog vas, i nas svih - konačno neka konstruktivna demokracija, a ne samo gunđanje sebi u bradu! I drago mi je da ste tako brzo dobili odgodu. Sigurno među vama ima različitih motivacija zašto ste to napravili, ali bitno da ste pokrenuli to da se u javnosti prilča o državnoj maturi.

Po medijima vidim da ljudi misle da će ih matura sve izjednačiti - ali upravo se to neće desiti. Pa razmislite malo, matura će vam samo pokazati koliko su dobro nastavnici pripremili učenike za odgovaranje pitanja na maturi. I onda će to Ministarstvu pokazati koje škole imaju "bolje" učenike, a koje "lošije". U Engleskoj imate na primjer to da nastavnici dobivaju plaće ovisno o tome kakve rezultate su postigli njihovi učenici. I onda ih uče za što bolje napišu test.

To je smisao državne mature, a ne ujednačavanje.

Isto, ljudi misle da je u naprednim zemljama uvjet upisa na fakultet isključivo uspjeh na državnoj maturi, odnosno da EU nešto uvjetuje.

Napokon se ipak nešto prašine diglo oko fantomske "inventure udžbenika". Reagirali su sindikati. Čak se došlo na ideju da bi se taj posao mogao i platiti!?! Meni je ta priča još uvijek toliko nevjerojatna da se povremeno uštipnem ili gledam oko sebe tražeći skrivene kamere...

(ja kofer nosim)

Čini se sada sasvim izvjesnim da će naši školarci koji su upisali prvi razred gimnazije u šk. god 2005/06. svoje srednjoškolsko obrazovanje iduće godine zaključiti polaganjem državne mature. Ista se sudbina godinu dana kasnije sprema i učenicima četverogodišnjih strukovnih i umjetničkih škola.
Ukratko, državna matura je standardizirani završni ispit za učenike srednjih škola. U gimnazijama se sastoji od ispita iz matematike, hrvatskog jezika, stranog jezika te jednog predmeta po izboru učenika. Pritom se ispit iz matematike može polagati na tri razine (višoj, osnovnoj i nižoj), a ispit iz hrvatskog jezika na dvije (višoj i nižoj). Učenici će sami birati razinu zahtjevnosti na kojoj će polagati matematiku i hrvatski.

Ja sam prva generacija koja je po "Bolonji" upisala faks u ak. god. 2005/06. Danas sam druga godina. Sjećam se kako je prošle godine bilo, išao sam u popodnevnu grupu na predavanja (sva su bila obavezna) i osim redovnih, u grupi smo imali i izvanredne studente. Ok, nije bed, čo'ek ko čo'ek.

Ali, onda su došle neke nepravde, točnije, nepravde prema nama redovnim studentima...

Hrvatska se več godina zaklinje u društvo znanja, obrazovanje kao strateški cilj i sredstvo kojim mi idemo kamo već idemo. A do Trsta smo došli. Bologna je malo dalje i do nje smo samo došli u deklaraciji. Kako je riječ "reforma" mnogoznačna i popularna, to bi i ovo mogao biti prilog funkcionalnoj reformi visokog obrazovanja u Hrvatskoj, mreži, financiranju i položaju studenata.
Svaka reforma treba ciljeve. Mogao bi ih definirati, recimo, ovako:
-podignuti generalnu razinu obrauzovanosti nacije – 20-25% radno aktivne populacije post-sekundarno obrazovano,
-sveučilišne studije održati (podignuti) na razinu boljih europskih studija,

Velika se buka digla ovih dana oko seksualnog odgoja. Naime, radi se o sadržaju jednog modula programa Zdravstveni odgoj (kojega konačno, po stoosamdesetmilijunski put, pokušavamo uvesti).

Ministar je napravio povjerenstvo. Ministar je raspustio povjerenstvo jer mu se nisu sviđali rezultati rada povjerenstva. Pa je Ministar ponovno osnovao povjerenstvo. Pa je povjerenstvo nešto odlučilo. Ministar je naravno Dragan Primorac, a ovo je full skraćena i pojednostavljena kronologija u zadnjih par godina.

E sad, što je odlučeno? Mislim, još nije ništa definitivno odlučeno, ali kojem se smjeru stvari kreću?