Tjelesna straža i velika blamaža
Ovaj dnevnik napisao sam kao odgovor/komentar na Danimirov dnevnik "Ima li predsjednik RH dr. Ivo Josipović pravo birati tjelohranitelje", budući da je tekst predugačak za običan komentar.
Predsjednik Republike Hrvatske ima pravo sudjelovati u izboru osoba koje će mu pružati tjelesnu, ali i drugu vrstu zaštite; ali i inače osoba s kojima će raditi i koje će raditi s njim. Njegovo pravo zapravo je utvrđeno Ustavom, poglavito člankom 102. Ustava, te Zakonom o sigurnosno-obavještajnom sustavu RH. Vrlo jednostavno rečeno, ovaj zakon predsjedniku daje prava i ovlasti nad povjerljivim informacijama, a time mu daje pravo da se informira o ljudima iz svojeg neposrednog okruženja, pa tako i ljudima koji će se brinuti o njegovoj sigurnosti. Ovo je neupitno. Međutim, ovaj zahtjev nije utemeljen na direktnom izboru, visokoj dužnosti, vrhovnom zapovjedništvu i sličnom, već Ustavu i odgovarajućim propisima.
SIGURNOST PREDSJEDNIKA RH?
Prošlo je više od godina dana od ubojstava Ivane Hodak i Ive Pukanića, događaja koji su bili povod za brze smjene tadašnjeg ministra unutrašnjih poslova Berislava Rončevića i ministrice pravosuđa Ane Lovrin. Njih su, prema tadašnjim medijskim navodima zamijenili sposobni "nestranački profesionalci" Tomislav Karamarko i Ivan Šimonović.
Sama smjena je obavljena vrlo brzo, na hokejaški način, uz medijske pokude smijenjenima i panegirike za nove ministre. Samim smjenama su prethodila navedena ubojstva koja su u medijima naširoko i nadugo eksploatirana s naglaskom na nesposobnosti prethodnih ministara da riješe stanje u svojim resorima i poboljšaju osjećaj opće i pravne sigurnosti građana.
Prosječan čitatelj tiska mogao je i prije tih događaja uočiti medijsku baražu na neke od tih ministara koje su optuživali i smatrali ih posredno odgovornim za sve događaje koji su se do tada događali, od premlaćivanja novinara, pljački banaka, kladionica, pojedinačnih ubojstava,te korumpiranog i nesposobnog sudstva, kao da su oni jedini i sami odgovorni za to il kao da je svijet počeo od njih.
Jako smo se ovdje na Pollitici trudili, i to dugo vremena (još od posljednjih parlamentarnih izbora) da bismo javnosti i vlasti nametnuli spoznaju o neregularnosti biračkih popisa, koji automatski generiraju i neregularnost izvedenih struktura vlasti. Time smo nametali svijest o potrebi konačnog rješavanja nereda u biračkim popisima, koji su demokratski toliko elementarna stvar da na njima ni u primislima ne bi smjele postojati sumnje a kamoli nepravilnosti. No one su zaista postojale u političkoj i administrativnoj praksi ove države. Taj nevjerojatni i neprihvatljivi nered u biračkim popisima ukazivao je na realnu diskrepancije između procijenjenog broja stanovnika i onih upisanih na biračkim popisima - i to za nevjerojatnih cca 600.000 osoba (ili oko 20 % ukupnog biračkog tijela). Ako pođemo od pretpostavke da su svi oni koji su se višestruko upisali ili bili upisivani u biračke popise imali nekakav „jak“ razloga za takvo nezakonito ponašanje, te da su samim time bivali više motivirani (od uobičajenog prosjeka) za izlazak na izbore, možemo samo pretpostavljati koju golemu štetu su proizvodili (dobro raspoređeni po izbornim jedinicama), i koliko su značajno mijenjali „glas naroda“ ili „volju građana“.
Vladimir Faber, nedavno smjenjeni/promaknuti ravnatelj Policije, evidentno je „nekome“ stao na žulj, ili bolje rečeno, „nekoga“ je dobro nagazio. Netko! Hm, tko bi taj netko mogao biti!? Paaa...ah da, znate! Znam da svi znate o kome se radi!! (op.a. Ivo) Vi, ja i većina nas bezuvjetno se zalaže za pravdu, poštenje i odgovornost (barem bi trebali). Vođen time, a i člankom na T-portalu-u, Osam razloga za smjenu Vladimira Fabera, onako, sa sarkastičnošću, a i ironijom se pitam: Vode li nas ti moralni ciljevi, netom spomenuti, ka samouništenju unutar sistema HDZ-ovih demagoško/političko/antigospodarskih aktivnosti?
Odgovor bi bio jednostavan, to jest konkretan, a glasi Vladimir Faber, tj. DA!
Gore spomenut članak navodi, pa i ne baš tako bezazlene, moguće razloge Faberovog odlaska, točnije njih osam.
Evo nekih od njih, i kratkih komentara, baš onakvih kakvi pristaju ovom potezu Sanadera! Ivo, Ivo, kad ćeš prestati raditi gluposti!? Da je država normalna, mislio bi da ćeš to učiniti na sljdedćim izborima, kada budeš oporba, ali....
MUP REPUBLIKE HRVATSKE
raspisuje
Natječaj za ravnatelja policije
________________________
Minimalna stručna sprema: 4 razreda osnovne škole
Minimalne vještine: klanjanje, kuhanje kave, ulizivanje, laganje, zataškavanje
Ostale vještine: rad na PC-u (palit-gasit)
IT vjestine: youtube.kom, zna za servere
Ostale vještine: toki-voki operater
- Minimalno 5 godina staža čuvanja ovaca na planinama (Hercegovačke planine prednost)
- Minimalno 2 prethodna zaposlenja uz pomoć kuma (stranački kolega ili bliža familija prednost)
- Neophodno: partijska iskaznica, nedostatak samoinicijative, podobnost
- Osobne osobine: mrk i odlučan pogled, karakter suprotan,
Svoje životopise šaljite isključivo na adresu (ne radi nam emajl, doći će mali od Rade tek prekosutra):
Trg žrtava fašizma
4 10000 Zagreb
----
U svom ovom sivilu oko nas i sve dubljem i dubljem potonuću u gore od goreg, naletih na ovaj humorističan oglas. Još nam jedino preostaje da se smijemo sami sebi na neki način. Nadam se da uskoro neće neka zabrana protiv smijanja, no kod nas ništa nije nemoguće.
Zadnjih par dana puno se govorilo o zaštitnim balističkim prslucima za policajce (tzv. pancirkama). Tužno je da su najveće neistine ili gluposti dolazile upravo iz usta ljudi koji u Ministarstvu unutrašnjih poslova zauzimaju ključne pozicije.
Tako je Vladimir Faber izjavio kako niti jedna temeljna policija na svijetu ne nosi balističke prsluke. Ovdje ne znam što je gore, da li činjenica da Faber ne zna ili mogućnost da ne govori istinu.
Slične je izjave davao i Krunoslav Borovec, da policajci nisu obukli balističke prsluke jer nisu znali da je počinitelj naoružan, i sl. Također, više puta su Borovec i Faber rekli kako poginulom policajcu balistički prsluk ne bi pomogao i to zato jer ne može zaustaviti metke ispaljene iz kalašnjikova, kao i zato što je pogođen u glavu.
Sve ovo potire jedna jednostavna činjenica. Hrvatski policajci ne nose balističke prsluke zato što ih nemaju, te zato što nisu definirane operativne procedure po kojima bi oblačenje balističkog prsluka bilo standardni postupak prije intervencije.
Danasnji dan ostavio nam je gorak okus u ustima, jedan policajac ubijen, cetvorica ranjena.
“Tijekom pljačke Raiffeisen banke koja se dogodila danas oko 18,15 sati u Zagrebačkoj ulici u Sesvetama ubijen je jedan policajac, a četvorica su ranjena. Za život jednog od policajaca još uvijek se bore liječnici u KB Dubrava. Propucana mu je zdjelica i prsni koš.
Druga dvojica također teško ozlijeđenih policajaca smještena su u bolnici Rebro gdje im je pružena hitna medicinska pomoć. Njihovo zdravstveno stanje još nije stabilno.
Prema prvim informacijama, dva napadača, 28-godišnji Kazimir B. i njegov neimenovani partner, upali su u banku naoružani automatskim puškama. Ubrzo je pred banku stigla prva policijska patrola. Tri policajca su ušla u zgradu nakon čega je započela pucnjava.
Pljačkaši su otvorili vatru prema policajcima pri čemu su dvojicu ranili, a jednog ubili. Ubijeni policajac imao je 25 godine i tek prije tri tjedna je počeo raditi.”
Jutarnji list Link: http://www.jutarnji.hr/crna_kronika/clanak/art-2009,5,5,,162089.jl
Veliki broj kaznenih i inih prijava jedan je od glavnih kriterija za visoku mjesto na izbornim listama u lijepoj našoj. Kaznene prijave znače da je kandidat moćan, da ima dobre veze u policiji, odvjetništvu i pravosuđu. Znače da je član organizirane skupine koja se naziva politička stranka. Da li je ta organizirana skupina na vlasti ili u oporbi nije važno, važno je da su u parlamentu ili skupštini.
Dalje je sve stvar trgovine. Za interese organiziranih skupina i njihovih sponzora sklapaju se tajni, nezakoniti ugovori. Tim ugovorima utvrđuju se međusobne obveze, dijele državna i javna poduzeća, ugovaraju javne nabave i dijele javni poslovi.
Poštovani blogeri s pollitike, ovo je moje oproštajno pismo s vama. Nismo se dugo družili jer ja vrlo brzo učim, pa brzo i napuštam jalove poslove.
Naime došavši ovdje prije par tjedana, ponadao sam se da sam pronašao internetsko mjesto gdje se može ozbiljno raspravljati o političkim temama. No ubrzo sam ustanovio da i ovo mjesto pati od istih boljki kao i ostali anonimni forumi: ljudi pod nickovima nemaju odgovornosti za riječi koje iznose. Jučer sam pak ustanovio sam da ovdje nisu rijetke niti prijetnje fizičkim nasiljem.
Tako se recimo, bez ikakvih adminstratorskih sankcija na pollitici.com može izjaviti da "bi pucao pištoljem" u premijera RH, dok je meni također prijećeno fizičkim nasiljem (poruka "jelenskoj": samo dođi, živim u Petrinjskoj ulici).
Neovisni, ali ne i neutralni