pollitika Neovisni, ali ne i neutralni

Potaknut Frederikovim dnevnikom o psihološkim mehanizmima i Zoranovim komentarima na isti, odlucio sam se na dodatnu promociju psihoanalitickog instrumentarija, po mojem mišljenju superiornog za razumijevanje mnogih društvenih fenomena, između ostalog i nacionalizma.

Ovaj dnevik biti ce komplilacija koncepata i teza Slavoja Zizeka, Jacquesa-Alain Millera, i izvorno Jacquesa Lacana (i jos izvornije Sigmunda Freuda), kroz kojeg je dano, po mojem misljenju, vrlo uvjerljivo objasnjenje logike nacionalizma. Najveci dio teksta referirat ce ili biti doslovno preveden iz knjige Slavoja Zizeka "Tarrying with the negative".

Dakle, prva konstitutivna teza jest da element koji povezuje danu nacionalnu zajednicu ne moze biti reduciran na tocku simbolicke identifikacije - ono sto povezuje clanove nacionalne zajednice jest zajednicki odnos prema Stvari, prema utjelovljenom Užitku (jouissance; vazno je razlikovati Užitak (jouissance) od ugode: Užitak je "ugoda u negodi"; on oznacava paradoksalno zadovoljstvo uzrokovano bolnim susretom sa Stvari koja remeti ekvilibrij poznatog "nacela ugode" (Freud). Drugim rijecima, Užitak je lociran "s one strane nacela ugode")

pollitika Kao i mnogi drugi dnevnici ovdje, i ovaj se 'rodio' iz započetoga komentara, odnosno u konkretnom slučaju odgovora kolegi bijesudrugom. Zato je u igri bio i naslov 'Bijes II i mržnja I', ali odustao sam, jer asocijacije nekad znaju 'odvući' daleko.

Dakle, bar što se mene tiče, počelo je u razmjeni komentara na dnevniku Tako je govorio Božidar Pankretić... (cnn). Tako u jednom svom komentaru kolega Bijesdrugi kaže i slijedeće:

I sad je lukavo gurnuta teza u medije da su HSS-ovi glasači bliži SDP-u. WTF oni MRZE komunizam, Račana i drugove u svim bojama i pojavnim oblicima...

U svom odgovoru, a tema je bila šira, posebno sam se osvrnuo i na temu mržnje, pokušajući kolegi ukazati da je mržnja vrlo štetan osjećaj:

Zbog aktualnosti donosim danas iznimno i ovaj moj post s http://ivancerovac.mojblog.hr

U blizini Novog groblja u Dugom Selu, nalazi se poljski put na koji se skreće kojih 10 metara od ograde groblja. Kojih pedesetak metara dalje nalazi se mala ali lijepa kuća. Nekad sam se tu često šetao sa psom i svaki puta zastao da razgledam kuću. Mala ali lijepa, taman bi bila dovoljno velika za moju suprugu i mene, jer ova u kojoj živimo nama je definitivno prevelika.

Neko vrijeme nisam išao tim putem jer ima toliko krpelji da smo s psom šetali drugim putevima. Izbjegavali smo travu, grmlje, šumarke itd. No, jučer, sam ipak krenuo tim putem i već izdaleka vidio da je netko, do tada bijele i uredne zidove kuće „uresio“ grafitima.