Priopćenje HBO-a, povodom kojega smo održali svoju prvu presicu, u „realnim“ medijima možda i nije privuklo veliku pažnju, ali na portalu pollitika.com svakako jest. 150+ komentara, a da tema nema veze s ustašama i partizanima, znači da „tu ima nešto“. A da nešto tu svakako „ima“, pokazala je sama diskusija u kojoj je mrak preuzeo ulogu „đavoljeg odvjetnika“.
Pa tako kaže mrak:
fintić je sada došao u situaciju da mora platiti 50.000+ kuna i smješi mu se dodatnih 200.000 i načelno, jedino što HBO može učiniti je sakupiti tih 250.000kn i ići dalje, no živjeti u uvjerenju kako je ovo nekakva borba za slobodu govora ili kojekakve druge tvrdnje koje smo dosada čuli su totalno besmislene
Na izbore će po svemu sudeći izaći dosta ekipe koja posta na pollitika.com-u. Vjerojatno će to biti Zoran Oštrić, Vesna Škare Ožbolt i Jakša Matovinović.
Osim naših znanaca, na izbore će otići još bar desetak lista sa upitnim interesom, s obzirom da nije previše razumno izaći sa listama koje mogu eventualno sanjati jedno vijećničko mjesto. Liste koje nemaju političku infrastrukturu, drukere, potreban široki društveni ugled, ekipu jednakih i tako dalje.
Razni Gnječevi, Kokići i slična perad razumljivo je da ne predstavlja iole suvislu opciju. No naša Vesna je druga priča. Vjerujem da je ista stvar i sa Zoranom i sa Jakšom. Pametni su to ljudi. Razumni. Svako naravno ima svoje bubice, nitko nije savršen, no imao sam priliku vidjeti te ljude na djelu i šta jes, jes, znaju se postaviti kad je najteže.
Znaju naći zajedničku mjeru i usuglasiti se, samo ako imaju interes da se usuglase. E sad. Siguran sam da osim gore navedenih, među političkom oporbom postoji još barem 20% upravo najuglednijih pojedinaca koji bi se mogli pridružiti svojim političkim resursima u kreiranju velike koalicije.
Prije skoro dva mjeseca napisao sam projektni prijedlog za kreiranje cyber političkog vodiča Hrvatske.
Radno ime projekta se cijelo vrijeme mijenjalo, no namjena je ostala ista. Učiniti dostupnima sistematizirane informacije o javnoj političkoj mreži koja se kreira na prostranstvima hrvatske cyber sfere.
Omogućiti neupućenoj i nešto više upućenoj javnosti pogled na drugo lice politike. Daleko ljudskije, toplije, pravednije, plemenitije od onoga koje se jedino može vidjeti putem klasičnih medija. Povezati ljude sa dobrim namjerama, olakšati im suradnju i međusobnu podršku.
Sve ono bez čega se u politici ne može uspjeti, sve ono što nam internet tehnologija tako širokogrudno nudi, da bi bio gotovo grijeh to ne iskoristiti.
Na temelju te potrebe nastao je projekt PoliWiki, internet baza javne političke mreže.
Sad koja riječ o izvedbi projekta.
Jednom će doći i nova ekipa na vlast. Sutra, prekosutra, za 10 godina, ne znamo. Ali, doći će prije ili kasnije. Kada ta ekipa dođe na vlast, opet će se postaviti pitanje oporbe. Jer ako oporbe nema, onda neće imati tko tjerati tu ekipu na vlasti da bude najbolja sto može biti. Ako će toj ekipi na vlasti oporba biti HDZ i SDP, to barem po mojim kriterijima nije prolazna ocjena, s obzirom da su postojeće grupacije samo pokazale da se znaju baviti politikanstvom i podvalama (da skratimo priču, jeli).
Toj ekipi na vlasti ne samo da će trebati oporba, trebati će joj globalno i jaka javnost. Kako za kritiku, tako i za podršku, jer bez dobre podrške niti ta ekipa neće moći raditi stvari koje mi želimo da ta ekipa radi.
Ovaj dnevnik i registracija nastali su isključivo zbog zapažanja koja ma navode na zaključak da politika polako ali sigurno gubi svoj smisao i postaje stratište demokracije na kojem pojedinci vode svoje križarske ratove.
Već duže vremena pratim što se događa na ovom blogu i naravno nije mi promaklo da su Željko Peratović, alijas 45 lines i nekolicina Peratovićevih pristaša u potpunosti zapljuvali do nedavno sasvim solidan imiđ politike. Mraku je vlastita politika očigledno izmaklo kontroli i postala politikantstvo na uštrb demokracije, jer mrakova politika, prerasta u peratovic.blog.hr.
Mrak je uveo sistem po kojem se nepoželjni kritičar bez i jednog jedino slova protuargumenata, jednostavno marginalizira. Ovaj novi mrakov sistem glasovanja je upitna „demokracija“ na staklenim nogama, koja omogućuje da tri neistomišljenika, ili tri glupaka obezvrijede mišljenje pametnog čovjeka. Mislim da je politika okrenula pilu naopako i umjesto da bude strah i trepet zla ovog društva, postaje saveznik anonimusa i marginalaca.
Evo još jednog dnevnika posvećenog ljetnoj literaturi. A što da kažem, čitam, pa ležim na plaži, pa mozak uđe u centrifugu, i kad sve to misaono zakuha, nema druge nego sve to saviti na papir. Ovaj, ekran. Blog. Whatever.
Ovoga puta nije u pitanju knjiga, već časopis. Neposredno prije ljeta mi je u ruke pao Plan B i zaintrigirao me. Pa sam prije odlaska na more nabavio nekoliko posljednjih brojeva. Moram priznati da je na mene ostavio prilično pozitivan dojam. Uz zamjerku ponekom elitističkom tekstu, te ponekoj slabije odađenoj temi, Plan B je ukupno ponudio raznoliko i znimljivo štivo. Poebno su mi se svidjele kolumne Dražene Lejo i Tea Tarambarića. Čak i Bago piše konciznu kolumnu, koja za razliku od njegovih prenatrpanih i nedorečenih TV-emisija, ima glavu, rep i poruku. Pored toga uvijek se nađe jedan oveći zanimljivi članak koji detaljno obradi neku zanimljivu temu (seksualna povijest Hrvata, Barack Obama, putopisi...). Jedina ozbiljna zamjerka ide na račun nedovoljne razdvojenosti / razlikovnosti autentičnih tekstova i propagandnog sadržaja. Na primjer, od tekstova za promociju kluba Porat ili usluga T-coma mi se dizao želudac. Anyway, da čitav dnevnik ne ispadne kao reklama za Plan B, idemo do teme – bloganja.
Već u ovom kratkom vremenu, od Zvonine najave do danas, okupljanje blogera u udrugu pod imenom HBO je izazvalo podosta reakcija: pisalo se po novinama, vrtilo po radiju, a o blogovima, forumima i komentarima da ne pričamo. Danas ću i ja dati svoj osvrt na spomenutu inicijativu.
- E, di si Nino, kako ide ?
- A evo, gura se pomalo, ovi političari me pritišću sa svih strana.
- Ma sredit ćeš ti to, nemam straha niti zericu. Uostalom, ko bolje pliva od tebe. Nego, ajmo mi o važnijim stvarima. Sad je vrime da ubacimo u višu brzinu!
- Kako to misliš ?
- Pa ova naša stvar s Hrvatskom Blogerskom Organizacijom! Ovo dosad je bilo odlično, malo pod Vijesti, pa malo pod Tehnologija, pa onda prilog u subotnjem Jutarnjem, ali mislim da je došlo vrijeme da idemo u glavu.
- Što imaš na umu?
- Pa eto, došlo je vrijeme da se proguramo i na naslovnicu Jutarnjeg. Znaš, da ustanovimo kredibilitet.
- Tako oštro?
- A nema se što čekati. To je sljedeći korak a kad to odradimo onda idemo na pravu stvar.
- Aha, misliš na naplaćivanje autorskih prava prilikom citiranja naših članaka na blogovima? Je, je, to moramo riješiti! Pa ne mogu nas tako krasti!
- A da bi to mogli riješiti ... sve ti je jasno! Znači, naslovnica.
- Može. Evo sad ću zovnuti Butkovića da to sredi.
- A onda ćeš me spojiti s Bebićem da proguramo kroz Sabor i zakon o blogovima. Znaš ono o čemu sam ti pričao, uvođenje naknade za pisanje bloga.
Tamo negdje u doba žestoke predizborne kampanje kada su Mrak i njegovi ortaci pokušali ubaciti na HTV u primetime spot koji je kao trebao reklamirati pollitiku.com, a ustvari je imao čistu političku poruku i konstrukcije kojima je sugerirao da je premijerski kandidat i aktualni premijer Ivo Sanader lažljivac, lopov....
Naravno da spot nije mogao proći jer se upadao u kategoriju predizbornih političkih spotova za web stranicu koja nema urednika, niti itko stoji iz nje službenim impresumom... Neću sad pričati koliko su se digli borci za slobodu govora kako je to cenzura, jer oni nažalost kod nas nisu objektivni...i to ustvari nisu borci za slobodu govora već SDP-ovi truperi u medijima i udrugama...
Evo narode, prođe prva godina. Naime, 23. Svibnja prošle godine na blogu Šibenska konoba je objavljen prvi post. Doduše blog se nalazio na drugom serveru i to sve dok nije zaključeno kako je taj server poprilično nezdrav. Sve ukupno objavljeno je 150 postova. Po posjećenosti se može zaključiti kako su teme postova zanimljive i interesantne.
U tih godinu dana pisalo se o svemu i svačemu. Bilo je dobrih postova, odličnih tema. Naravno, bilo je i loših postova, ali i to je jedna normalna stvar. Pisalo se o problemima mladih, antifašizmu, kriminalu, korupciji, neradu, naftnim terminalima, marinama, u principu svemu šta pritišće Šibenik. Najtužnije i najteže je bilo pisanje o hrabrim, tragično stradalim vatrogascima, a čija smrt do dan danas nije razjašnjena.
