Ovo će biti, za mene, netipičan dnevnik, bit će naime kratak iako bi ovaj slučaj o kome pišem mogao proširiti analizom što se događa na našem portalu u zadnje vrijeme. Naime, radi se o tome da je kolega Feniks bio baniran prije nešto više od dva mjeseca i da je izdržao kaznu, ili „kaznu“, kako hoćete. Pokušao se nekoliko puta ulogirati, ali ne ide, po svemu se da zaključiti da je trajno baniran. Naime, pitao sam putem PP dva puta Mraka o čemu se radi, ali nisam dobio nikakav odgovor.
Ovakva pomisao javila mi se već nakon one mrakove afere s poreznim dugom zbog čega je ostao uskraćen za mjesto nekakvog savjetnika ( pretpostavljam za medije) u timu novoizabranog predsjednika RH Ive Josipovića. Iako odbačen kao stari opanak, mrak je čekajući novu priliku i dalje ostao vjeran toj crvenoj opciji koja je tada obećala zacrveniti cijelu Hrvatsku i u medjuvremenu dok je čekao se prometnuo u tzv. komunikacijskog savjetnika ma što god to značilo. Nekako Istovremeno svoj vrhunac je doživljavala afera s FIMI mediom i počeo se stezati obruč oko Ive Sanadera i cijelog HDZ-a. Pobjeda crvene opcije na predstojećim parlamentarnim izborima pogotovo nakon što je državni odvjetnik Mladen Bajić na okrivljeničku klupu stavio cijeli HDZ kao stranku bila je gotovo 100%sigurna opcija. Marko je mogao slaviti jer njegovim financijskim problemima bližio se kraj.
Ovo je FINANCIJSKI IZVJEŠTAJ ZA 2011. GODINU. mrakove firme MRAK usluge d.o.o. :
10.08.2012 22:22:41
Osnovni podaci o poslovnom subjektu
OIB/Matični broj: 06814071127 / 02191113
Tvrtka: MRAK usluge d.o.o.
Adresa: Nova Ves 3, 10000 ZAGREB
Datum predaje: 14.04.2012.
iznosi u kunama
Da se malo odmorimo od politike i po sugestiji Rebela, evo jedne od mojih kratkih priča. Zaista, ova naša politika ( izborna kampanja), pa evropska agonija, pa globalna zbivanja... traže dobre nerve pa iako smo kolaborativni politički blog, vjerujem da će Mrak tolerirati i još pokoji literarni izlet, osim Rebelovih, budući da ti izleti mogu imati i terapijsko djelovanje. Inače, imam oko 30 kratkih priča, manji dio je objavljen, veći nije:
----------------------------------------
Daniel Schwarz doživio je toliko toga čudnovatoga i čudovišnog na prostoru od tridesetak kvadratnih metara prekrcanim knjigama – a i podosta toga nevjerojatnoga iza prostora koji označava knjižarom – u garsonijeri -bunkeru, da to nije za povjerovati. Službenu knjižaru od neslužbene garsonijere nikada nije bilo moguće strogo dijeliti, a to je možda i jedan od razloga kaosa koji je tu najčešće nastajao i vladao.
Iako je ovaj scenarij visio u zraku od kad je prošle godine Ustavni sud donio preporuku o usklađivanju broja birača u izbornim jedinicama, nemoguće je ne ostati pomalo zatečen drskom, bahatom, besramnom legalizacijom političke pljačke, koju je HDZ upravo počeo realizirati. Prema pisanju Novog lista, vladajuća je stranka, upravo na preporuku Ustavnog suda, usuglasila promjene izbornih jedinica – a sve kako bi se odstupanja broja birača u istima svleo ispod 5%. Na stranu perverznost političkog inžinjeringa kojim se u istu izbornu jedinicu trpaju Zagreb, Gorski Kotar, Lika i četiri kvarnerska otoka – što je u tom prjedlogu tako loše? Odgovor na to pitanje znaju svi koji su imalo pratili političke događaje u posljednjih par godina: temelj izmjene izbornih jedinica čini popis birača na kojem se u posljednjih sedam godina nakupilo nekoliko stotina tisuća nepostojećih birača.
Evo, vraćam se nakon izdržane kazne za ni sad ne znam koje počinjeno "zlodjelo" i postavljam si pitanje koliko upopće ima smisla pisati na ovom korporativnom blogu, uz uvjet neprekidnog maltretiranja kojemu sam izložen od strane vlasnika portala?
Potrošio sam nešto vremena i malo iščitavao neke poznate kolumniste u dnevnom i tjednom tisku i došao do zaključka da bi, kad bi se na njih primjenjivali kriteriji koje prema meni, što zbog zloće, što zbog neznanja, što zbog nerazumijevanja napisanog, primjenjuje vlasnik portala, većini njih pisanje bilo trajno zabranjeno.
Naime i oni "psuju", i oni nisu nimalo čedni i nježni u izričaju, a mnogi nisu ni bogobojazni, kako bi to htio naš mrak.
E sad, zanima me na što bi ličilo pisanje jednog, recimo, Ante Tomića, da Vedranu Rudan ne spominjem, da mu se na leđa "nasljepići" neki urednik i da ga, kad god ovaj napiše nešto "nećudoredno", pošalje na "hlađenje" od mjesec dana, ne libeći se pritom prozivati tog istog Antu Tomića u tiskovini u kojoj mu ovaj na objede ne može odgovoriti?
Sve to mrak radi meni.
Dragi moj Grdiline,
evo nas, a mislim da se uzajamno uvažavamo, na suprotnim stranama diskusije i to je ok. Znaš, zanimljivo mi je kako su ljudi ovdje silom svrstani na 'lijevu' ili 'desnu' stranu političkog spektra i način na koji se to u praksi, u većini slučajeva, manifestira na ovoj stranici.
Koliko vidim, tebe svrstavaju u 'desne', a ja samu sebe u 'lijeve'. Ali, to me ni najmanje ne sprječava da te poštujem, uvažam tvoje mišljenje i uvijek sa znatiželjom pročitam što si napisao. A znaš zašto? Jer vjerujem da si dobar i častan čovjek i da stojiš iza svojih stavova i eto, k'o za vraga, nikad se kao neka liberalna ljevičarka nisam osjetila ugrožena od tvog mišljenja. Mene naime, različitost stavova ne ugrožava nego veseli, iz toga učim.
Svaka država ima svoje državne tajne. Na tim tajnim papirima masnim slovima (boldirano) piše „Državna tajna“. Državne tajne jako su tajne. Puno tajnije od običnih tajni, tajnije i od ljubavnih tajni. One su tajne svih tajni i njih se čuva na tajnovit način. Do njih mogu samo oni s posebnim ovlaštenjima, kojima se sve vjeruje. Najčuvanija državna tajna u ovoj našoj državi do jučer je bila – tko ju je stvorio. Popis branitelja čuvao se kao zjenica oka i vlast se je zaklinjala svim živim i neživim da taj popis neće nikad objaviti jer se time krše prava branitelja. Kao da je sramota što su branitelji radili to što jesu – branili Hrvatsku, pa se njihova imena u tom kontekstu ne smiju objaviti jer bi im to pričinilo duševne boli, povrijedilo im privatnost da se zna da su na najčasniji način ispunili svoju dužnost. Doduše, Hrvatska nije objavila ni popis dezertera, što je isto trebala, ali valjda je taj jednako opasan kao i ovaj prvi. Ili bi se ponegdje i preklopili i – evo belaja.
Nije da nismo u mogućnosti stvoriti bolje sutra.
Nedavno nam je društvo radio Petar Macut. Opći napadi na Vladu, kritika i blaćenje. Rješenja niodkuda.
Mala korekcija. Rješenja postoje. Ili recimo ovo.
OK. Jeli vama bitno što piše u programu SDPa? Meni zapravo i nije. Jednostavno ne vjerujem SDPu. Neki dan su dizali kaznene prijave protiv niza SDPovaca. Argument SDPa je bio da se radi o političkom obračunu. Možda se i radi. Ali to je irelevantno ukoliko priznaješ postojeće institucije.
Jućer je Hebrang branio Rončevića, govorio kako se radi o političkom obračunu, prekjučer je Šišljagić branio Glavaša. Kada se ne napada tvoj, radi se o pravnoj državi, kada se napada tvoj, radi se o očitom primjeru nepostojanja pravne države.
Neka se više odluče.
Nije uvijek sve onako kakvim se čini.
Premijerka se osvrnula i na povlačenje dvojice savjetnika iz Josipovićeva kabineta, Marka Rakara , koji duguje oko milijun kuna poreza, i Mate Mlinarića , koji je nezakonito primao poljoprivredne poticaje. Izjavila je da joj nije jasno “kako nitko u predsjedničkom timu nije primijetio da su neki savjetnici osuđeni za teška kaznena djela, koja nisu beznačajna”. (Varaždin 20. veljače 2010 - prema Jutarnjem)
U zadnjih desetak dana smo imali vise slucajeva o kojima su pisani dnevnici u kojima se mnogo govorilo o moralu i etici. Iako su znacenjem vrlo blizu, ove dvije rijeci ipak nisu istoznacnice. Moral se odnosi na osobni karakter neke odredjene osobe, dok se etika odnosi na pravila koja vladaju u nekom drustvu ili zajednici. Tako recimo, ja osobno mogu misliti da su svi heteroseksualci jako nemoralne individue, medjutim etika drustva mi nalaze da prihvatim njihovu jednakost u drustvu, zajedno s svim pravima i duznostima. Isto tako, odvjetniku etika nalaze da brani svog okrivljenika najbolje sto moze, zbog toga sto drustvena etika kaze da svatko ima pravo na najbolju mogucu obranu, iako se tom istom odvjetniku okrivljenikovo djelo cini nemoralnim. Buduci da je moral osobno definiran, u politickom zivotu bi vjerojatno bilo bolje govoriti o etici, a ne moralu.
