pollitika Neovisni, ali ne i neutralni

- E, di si Nino, kako ide ?
- A evo, gura se pomalo, ovi političari me pritišću sa svih strana.
- Ma sredit ćeš ti to, nemam straha niti zericu. Uostalom, ko bolje pliva od tebe. Nego, ajmo mi o važnijim stvarima. Sad je vrime da ubacimo u višu brzinu!
- Kako to misliš ?
- Pa ova naša stvar s Hrvatskom Blogerskom Organizacijom! Ovo dosad je bilo odlično, malo pod Vijesti, pa malo pod Tehnologija, pa onda prilog u subotnjem Jutarnjem, ali mislim da je došlo vrijeme da idemo u glavu.
- Što imaš na umu?
- Pa eto, došlo je vrijeme da se proguramo i na naslovnicu Jutarnjeg. Znaš, da ustanovimo kredibilitet.
- Tako oštro?
- A nema se što čekati. To je sljedeći korak a kad to odradimo onda idemo na pravu stvar.
- Aha, misliš na naplaćivanje autorskih prava prilikom citiranja naših članaka na blogovima? Je, je, to moramo riješiti! Pa ne mogu nas tako krasti!
- A da bi to mogli riješiti ... sve ti je jasno! Znači, naslovnica.
- Može. Evo sad ću zovnuti Butkovića da to sredi.
- A onda ćeš me spojiti s Bebićem da proguramo kroz Sabor i zakon o blogovima. Znaš ono o čemu sam ti pričao, uvođenje naknade za pisanje bloga.

Tamo negdje u doba žestoke predizborne kampanje kada su Mrak i njegovi ortaci pokušali ubaciti na HTV u primetime spot koji je kao trebao reklamirati pollitiku.com, a ustvari je imao čistu političku poruku i konstrukcije kojima je sugerirao da je premijerski kandidat i aktualni premijer Ivo Sanader lažljivac, lopov....

Naravno da spot nije mogao proći jer se upadao u kategoriju predizbornih političkih spotova za web stranicu koja nema urednika, niti itko stoji iz nje službenim impresumom... Neću sad pričati koliko su se digli borci za slobodu govora kako je to cenzura, jer oni nažalost kod nas nisu objektivni...i to ustvari nisu borci za slobodu govora već SDP-ovi truperi u medijima i udrugama...

Evo narode, prođe prva godina. Naime, 23. Svibnja prošle godine na blogu Šibenska konoba je objavljen prvi post. Doduše blog se nalazio na drugom serveru i to sve dok nije zaključeno kako je taj server poprilično nezdrav. Sve ukupno objavljeno je 150 postova. Po posjećenosti se može zaključiti kako su teme postova zanimljive i interesantne.

U tih godinu dana pisalo se o svemu i svačemu. Bilo je dobrih postova, odličnih tema. Naravno, bilo je i loših postova, ali i to je jedna normalna stvar. Pisalo se o problemima mladih, antifašizmu, kriminalu, korupciji, neradu, naftnim terminalima, marinama, u principu svemu šta pritišće Šibenik. Najtužnije i najteže je bilo pisanje o hrabrim, tragično stradalim vatrogascima, a čija smrt do dan danas nije razjašnjena.

Vratimo li se koji korak unazad, doći čemo do rasprave o unaprijeđenju stranice pollitika.com. Tu sam osobno malo nadobudno odmah u glavu predložio ideju JOT lobija kao prirodne posljedice jedne javne političke stranice koja okuplja ljude sklone aktivizmu, no prvi problemi nastaju već u samom startu bilo kakvog izlaska u javnost. OK. Pollitika.com možda je spremna za korak dalje, ali ne previše. Ipak smo ovdje više manje svi ziheraši.

Stoga ću u nastavku proslijediti sljedeći tekst koji prije svega govori o nivoima kvalitete rasprave.

Naime, pollitika.com je postala mjesto s određenom reputacijom ne samo zahvaljujući znanju, već možda prije svega zahvaljujući kulturi dijaloga koja je uzrokovala mnoge kvalitetne rasprave i umrežavanju tog znanja koje po sebi ne predstavlja puno.

O JOT lobiju

TitoTudjman reče kako samim time što bloga on postaje dio JOT lobija.

Ta mi se ideja priznati ću, ne sviđa niti najmanje. Lobi ne može biti jak ako nema jak kriterij za uključenje, što i samom lobiju daje smisao i snagu. Može svatko blogat, blogaju i Lion Queen i Bijesdrugi i Mithandir i Pajo Patak i mnogi drugi uvaženi i manje uvaženi članovi.

No, teško da je internet postao jak zahvaljujući nevjerodostojnim pojedincima. Čisto za primjer, pojedinci koji izjavljuju da je najnormalnije da se u predizborno vrijeme laže i koji samim time i osobno najnormalnije lažu, rijetko kada će biti citirani kao relevantan izvor i okosnica kreiranja mnijenja.

Jedno neodgovorno i manipulatorsko pisanje ostavilo je tako blagi dojam da se ne internetu pojavljuje svakakav materijal koji je eto čak i niže kvalitete od materijala koji izniču iz klasičnih medija. Svi znamo da na internetu ima doslovno svega i svačega, ali internet je postao jak medij upravo zahvaljujući relevantnim izvorima, izvorima koji tetoše vjerodostojnost i osobni ugled.

Mislim da mojim pisanjem, pollitici nisam puno doprinio, pa neće mojim prestankom, pollitika ništa ni izgubiti (samo pola kile mozga, k tome još i trule).
A imam i pametnijeg posla nego trošiti vrijeme na uzaludne rasprave. Ionako gazda veli da ne znam složiti smislenu rečenicu. Može biti da je u pravu.

Ako nekoga slučajno zanima, evo nekih razloga mojeg razočaranja.

Žalosno je da su najpopularniji tekstovi ovdje u stvari reciklaže novinskih članaka (u čemu prednjače cnn i mrak).
Žalosno je da nas je napustio najplodniji i najzanimljiviji diskutant, ujedno i najradikalniji :)
Žalosno je da se pollitika diči sloganom neovisni, jer s neovisnošću veze nema.
Žalosno je da se neki ljudi trude drukati za kontra stranu, kad lijepo piše u nastavku slogana da gazda i njegova pollitika, NISU NEUTRALNI.

Žalosno je koliko neki ljudi mogu trpiti omalovažavanje i pljuvanje ocjenama, kad je i vrapcima na grani jasno tko i zašto kroji totalno nepravedne kriterije.
Žalosno je da se neki ljudi nadaju da će preko svojih napisa potaknuti nekoga na akciju. Neće. Jer su maoističke divizije obavile svoj posao savršeno i totalno zatupile ovaj narod.

Zvone nam je otišao. Ljut je čovjek što se nije ništa značajno dogodilo od Lotrščaka.

I nije se dogodilo. OK, imali smo BORNAu, ali to je bio samo jedan izboj potrebe za promjenom. No ono što stoji jeste da pollitika.com, nema viziju. Posljedica toga je da stara ekipa polako iz iste pozicije prežvakava sve teme, polako gubi interes i entuzijazam koji je kreirao jake stvari, a stara ekipa je po običaju okosnica novih događaja. Novi dolaze i uklapaju se u ovu mrežu, samo što je jezgra polako počela gubiti elan.

Iz moje perspektive, ja sam na pollitika.com-u godinu i pol dana. I počeo sam furati reciklažu. Prati SDP-ovce mi jednostavno više nije interesantno. Sve se zna. Spominjati HDZ koji je još veća sramota je suvišno. Satelite što se daju za dvije sinekure tek nema smisla spominjati.

Pričati o stvarima o kojima je sve rečeno jednostavno nije više interesantno. I upravo zato priča o viziji, nečemu što će dati pokret, gibanje pollitici. Da ne drvimo oko istog, već da krenemo u novo i nepoznato. Da se počnemo gibati dok nas nije pojela ova žabokrečina.

Moram otići. Ako ne milom onda silom. Da začepim usta onima koji misle da sam otišao da bi se vratio. Ne dječaci, ja odlazim ZAUVIJEK. Posl3k je POVIJEST. Ova pollitika je postala totalna DEBILANA i najobičnije moderirano crveno DRKALIŠTE, pa stvarno ne znam što bi ovdje radio. Kolika količina glupih i ispraznih dnevnika, i još ispraznijih komentara. Pa što neki stvarno nemaju pametnijeg posla?

Kako smatram ovo pitanje ključnim pitanjem budućnosti BORNA-e kao organizacije, posvetiti ću ponešto vremena kako bih pokušao ukloniti određene predrasude koje po mome sudu ozbiljno ugrožavaju inicijativu na strateškom planu.

Zato mi nemojte zamjeriti sto ću biti pomalo i uporan u ovome području, a možda cak i samu raspravu preselim na javno dostupan blog. Zapravo, upravo je to i jedino konzistentno rješenje - pokrećem novu temu.

Unaprijed se ispričavam ako neke od privatno iznesenih misli po pitanju transparentnosti niste namijenili za javnost, no dojma sam kako te misli ne ugrožavaju vašu osobnu poziciju na bilo koji način, dok se istovremeno u opće dobro daje možebitno korisne informacije. Ako sam pogriješio, molim vas za oprost. Jednostavno smatram da je ovo ispravno i povodim se za tim osjećajem.

Dakle. Jučer je dio inicijative odlučio da se sama akcija vodi na zatvorenom forumu, nevidljivom polliticarima, kao niti cjelokupnoj javnosti.

Kolika je čitanost Pollitika.coma, i koliki je njen utjecaj. To ćemo teško formalno ikada saznati, mada se indirektno može dosta zaključivati. Mrak je objašnjavao jednom kakva je sada situacija (koliko članova, koliko posjeta itd.) po čemu je pollitika među najposjećenijim dakle najčitanijima u Hrvatskoj. Jednom drugom prilikom je rekao da nas posjećuju redovito mediji, kako je on mogao spoznati po IP adresama. No to je neka općenita obavijest jer Mraku nije dostupna informatička forenzika, to pravo neki drugi sebi prisvajaju, a u slučaju Peratovića se vidi da neki vjerojatno i zloupotrebljavaju.

Maloprije sam primio newsletter od Busines.hr u kojem stoji, crno na žuto (žute su im stranice) sljedeće: Kolumnistica Jutarnjeg lista plagirala tekst blogera s Pollitika.com?

Ne odlazi Skviki nigdje, samo prijeti. A prijeti sa razlogom. Pollitika.com je napunila godinu dana, upoznali smo se više manje svi, isfurali smo miting, jedni drugima potvrdili kako smo jako pametni, pamet i buducnost Hrvatske. I šta?

I ništa.

Umjesto da radimo korisne stvari, da počnemo konstruktivno djelovati (akcija, ne reakcija), radimo i dalje sve što se očekuje od impotentnih samodopadnih kritičara koji vječno ponavljaju sve već znano, rajcaju se na prežvakano, kao neka avangarda ili šta? Dosadniji smo od kolumnista Večernjeg lista.

Tu i tamo neki TitoTudjman, neki Garp, neki Goxic, Gale ili Zvone Radikalni kaže ajmooooo, ajmooooo naprijed, čak se i potrude milisekundu. I to je to. I to je to!? Sramota.

A ostatak ekipe? Ama baš ništa. Ni milisekundu. Eno, tamo neki Frederik priča o Institucionalnoj krizi (ko da je s Marsa pao), G-news sitno bode neke komentare scene, Zvone opet puca na priču o našim dosadnim i bezperspektivnim političarima, a Skviki, najmudriji među mudrima kaže da mu je dosta.

E pa Skviki i meni je više dosta.

Evo, baš mi bljesnulo da sam zaokružila 1000 bodova, pa odlučih napisati kratak dnevnik povodom mog 11-tjednog druženja sa vama, dragi svi.
Kao osoba koja se bavi politikom već neko duže vrijeme ali samo kao slobodnom aktivnosti, nekako mi je bilo najprimjerenije da se uključim na ovaj blog.
Razina komunikacije je na prilično visokom nivou i to mi se posebno sviđa. Sve pohvale mraku i ostalim aktivnim članovima na odličnim dnevnicima i još boljim komentarima.
Razmjena mišljenja i poneka informacija pomaže nam svima da dođemo do kvalitetnijih zaključaka nego što mislimo, a pameti nikad dosta:)
Za kraj dvije mudre izreke:
- Oni koji nikada ne mijenjaju mišljenje, vole sebe više nego istinu.
Joseph Joubert
- Briljantnost bez sposobnosti komuniciranja bezvrijedna je u bilo kakvom poduhvatu.
Thomas Leech

Sad mi to već ozbiljno ide na živce ...

Dajte dosta više s tim izborima.

Kužim ja da svatko od nas ima svoje mišljenje, ali nije kugla stala ako su se nama dogodili izbori.

Najprije su svi blogeri koje pratim na neki način popratili kampanju. Ili komentarima vijesti, ili parafraziranjem predizbornih plakata ili vlastitim uratcima na tu temu. Do bijesa čak sam i kod Blogowskog naišao na Mrakov film - a on bar nije direktno zainetersiran za izbore u RH (Blogowski - ne Mrak)

Moj jubilarni prvi post na ovoj stranici.

Prvi puta da me je iritacija natjerala na pokretanje nove teme.

Sama tema je o ovoj stranici. Naime, do danas je www.pollitika.com bila slobodan medij. Pojedinci su bez obzira na politicku orjentaciju, logiku, reputaciju imali mogucnost da citaju druge i da budu citani NEOVISNO o bilo kome drugome.

Do danas je na ovome mjestu bilo mjesta za sve one koji misle DRUKCIJE od vecine. Za sve one manjine, genijalce, lateralce, pikantne mislioce, za nedojebance, frustrirane babe, propale profesore.

Do danas smo bez bilo kakvog straha slobodno mogli pisati na ovome mjestu i znati da ce pojedinci koji s nama djele misljenje imati mogucnost da nas upoznaju i da cemo mi imati mogucnost upoznati takve pojedince.