Zadnjih dana je dosta prepucavanja po pollitici tko je kriv za što, tko je lijen, tko troši novce na gluposti.
Govori se, društvo nam je ovakvo, društvo nam je onakvo, ovi su lijeni, oni su glupi i nesposobni.
Društvo čine ljudi, ljudi i njihovo ponašanje stvaraju sliku pojedinog društva.
Tko upravlja ljudima? Što ljude pokreće?
Mozak, naravno!
Ipak, neki toliko brbljaju o novcu i tržištu da mi se čini da su mozak zamijenili za registar kasu ili nekakav računovodstveni softver pa stalno govore o tome koliko je u što uloženo, koliko tko vrijedi i općenoto sve odnose u društvu objašnjavaju novcem i imovinom. Sve je novčani tok ,bilanca, ulaganja, novac ulazi novac odlazi....
Drugi su ljude poistovjetili s automatima, pritisneš botun i onda stroj napravi ono što hoćeš, tako i ovi donesu pravila i misle da će ljudi raditi po nihovim pravilima, sviđalo se to ljudima ili ne.
Postoji kod nas i dosta onih koji kombiniraju ova dva pristupa, oni misle da je čovjek nešto poput automata za kavu, ubaciš kovanicu pritisneš botun u dobiješ kavu, a ako slučajno ne dobiješ onda je automat/čovjek pokvaren, beskoristan.
Zbog objektivnih razloga, ovo je prva predizborna kampanja, nakon dugo vremena, koju promatram sa strane. Iz druge zemlje. I mogu vam reći da sam u jako zanimljivoj situaciji. Puno lakše mogu uočiti trendove, posebno u medijima koji se otvoreno svrstavaju na stranu pojedinih političkih opcija ili to čine suptilnije, ali i dalje prilično čitljivo, pa mi je lakše izdvojiti teme oko kojih se priča razvija.
Budući da ste puno više i češće nego ja u Hrvatskoj, ne moram vam objašnjavati o čemu je riječ. Meni je zanimljivo kako sam, ovaj put, uspio lakše i jednostavnije uočiti neke stvari.
Neovisni, ali ne i neutralni