pollitika Neovisni, ali ne i neutralni

Prošlotjedni dnevnik posvećen pelješačkom mostu pokazao se popularnim štivom – sa pedesetak komentara i 29 bodova našao se na naslovnici Pollitika.com i popeo se visoko na ljestvici preporučenih dnevnika.

Bez sumnje, povezivanje južnog dijela s ostatkom zemlje , a time i pitanje pelješačkog mosta tema je koja zaokuplja čitatelje Pollitike, ali i hrvatske gradjane uopće. U listopadskom istaživanju javnog mnijenja agencije Promocija Plus, dakle prije službenog početka predizborne kampanje, na pitanje što misle o povezivanju južnog dijela zemlje, samo 5.6% ispitanika se nije izjasnilo. Dakle 94.4% ispitanika imalo je izgradjen kakav-takav stav o tome.

Ubrajam se medju protivnike izgradnje pelješačkog mosta. Takvi su ovdje u većini, pa se ne bojim da će nedostajati podrške bilo čemo što napišem protiv njegove izgradnje.

O tome mostu su na Pollitici napisani kilometri teksta, pa se netko može zapitati: Zar nije već sve jasno? Znamo sve o netransparentnim ili nepostojećim natječajima, sumnjamo u stručnost konstruktora mosta, komentiramo širinu mosta kao sredstvo za umjetno povećanje dobiti izvodjača, upiremo na mutne poslove oko prodaje zemljišta, sigurni smo da je most zapravo velika praonica novca, itd.

Pri tome se u diskusiji miješaju dva, po mom mišljenju, u biti potpuno neovisna aspekta, a to su sama opravdanost mosta s jedne strane, te procesi (nepravilnosti i moguća korupcija) oko njegove realizacije s druge. Mislim da to miješanje pojmova ne doprinosi jasnoći i zbunjuje ljude, pogotovo kada ovaj drugi prevagne. Jer, jedno je trošiti zajednički novac i graditi pogrešno , a drugo je pri tome imati duge prste. Prvo znači nedostatak kompetencije, aroganciju i uvreda je zdravoj pameti, a drugo je samo još jedna potvrda onoga čemu svjedočimo manje ili više u kontinuitetu od 1991.

Pišući kolumnu, iz tjedna u tjedan razmišljam kako bih trebao napisati nešto o povratu duga umirovljenicima. I dok razmišljam hoću li tekst nazvati „Na starosti svijet ostaje“ ili „Djed sit, unuk gladan“, HDZ se potrudio proizvesti novu grandioznu besmislicu koja nas zastrašujuće vuče na dno dna preživljavanja.

Dok se još nisam psihički oporavio od rasprodaje dionica HT-a ispod svake razumne cijene, 3 tjedna prije parlamentarnih izbora po drugi put svečano se otvaraju radovi na budućem Pelješkom mostu. Taj će most, hvale se oni, biti jedan od najvećih u svijetu te vrste, veći od onog u New Yorku, a koštat će oko 2 milijarde kuna (bez prilaznih putova).

Pa nismo mi Dubai! Kako ćemo to financirati?

Od kud baš sad taj most?

Odgovor je jednostavan: HDZ-ov prokušani recept koji uvijek pali kod njihovih birača. Sad kad smo obranili vjekovna ognjišta, kad su sve one dinarske i ne znam kakve još vile prestale biti dovoljan mamac za glasove i paravan za gospodarski kriminal, kao i sve druge počinjene štete, e sad je trebalo smisliti novu floskulu, ma koliko nas ona koštala.

Projekt "Pelješki most" projektirao je Građevinski fakultet u Zagrebu. Investitor su Hrvatske ceste, a izvođači Konstruktor iz Splita, Viadukt i Hidroelektra iz Zagreba.

1) Kakve veze s tim ima Jure Radić? Naime, gospon Radić se nigdje ne titulira kao projektant, iako je Mesić sigurno mislio na njega kada je govorio o upitnoj transparentnosti projekta. IGH i Građevinski fakultet nekad su bili jedno, ali već dugo nisu.

Podaci sa www.igh.hr:

UPRAVA /Direktor, jedini član uprave/Prof.dr.sc. Jure Radić, dipl.ing.građ.

Institut građevinarstva Hrvatske (Institut) osnovan je 1949. godine. 1977. godine institut se udružuje s Građevinskim fakultetom Zagreb. 1991. godine, Institut se na temelju nove zakonske regulative dijeli od fakulteta. 1994. godine Institut je proveo pretvorbu i privatizaciju. Od upisa u registar Trgovačkog suda u Zagrebu 1995. god djeluje kao doničko društvo. Od 1997. godine Društvo je privatizirano u cjelosti.

2) Ako već nije jasna veza Radića i mosta, zašto on najavljuje gradnju? U kojoj funkciji?

Mostovi bi,barem koliko ja znam trebali spajati i zbližavati ljude i krajeve.Pošto to most (o)Pelješac-kopno ne radi onda je to antimost,primjer hrvatske gluposti i ignorancije.

Više od ponašanja vladajućih čudi me ponašanje oporbenih stranaka koje se baš i ne bune previše oko ovog projekta, a ovaj most je još jedan primjer našeg sramotnog ponašanja prema BiH i njenim stanovnicima.

Ako već imamo dvije milijarda kuna viška zar ne bi bilo bolje da ih potrošimo na poboljšanje života ljudi u BiH,da im pomognemo da što prije uđu u EU.Otvorenom i dobronamjernom politikom i iskrenom suradnjom s vlastima BiH mogli bi uvelike pomoći našim susjedima da uđu u EU.Ulaskom BiH u Eurpsku uniju most bi postao nepotreban,a i izvršili bi našu obvezu da pomognemo našim sunarodnjacima koji žive izvan Hrvatske.
Ali to se verojatno neće dogoditi,jer je naše ponašanje prema susjedima ignorantsko i bahato,prema BiH se ponašamo kao prema našoj koloniji.Ponašamo se kao da ne postoji od dana kad je postalo jasno da nećemo prigrabiti dio nje za sebe(a ni prije toga nismo bili puno bolji).

"Počinjemo graditi najveći most u Europi", slavodobitno je proglasio Jure Radić. Most kopno- Pelješac ipak nije najveći, već najveći koji se trenutno gradi. Naravno, Jure uvijek ima sve najveće ili barem duplo (Maslenica). Izgradnja most stajat će 1,95 mlrd. kuna (bez PDV-a), a rok završetka radova je 48 mjeseci. Ludilo! Totalna rasprodaja! Zašto se toga nismo prije sjetili? Naravno, dvije firme drage našem Juri, IGH i Konstruktor, masno će zaraditi na ovom poslu.

Nekoliko stvari me tu žulja.

Procjena je zagrebačkog Instituta za promet i veze (business.hr, 01.12.2005.) da će prosječan dnevni promet tim mostom biti 2000 do 3000 vozila ako se bude naplaćivala mostarina. Tih 2 milijarde kuna treba odnekud namaknut.

Svakodnevno prolazim pored gradilišta buduće autoceste Zagreb – Sisak. Na gradilištu se već dugo gradi a nikako da se izgradi. Nakon Domovinskog mosta koji je otvoren bez odgovarajućih pristupnih cesta, posumnjao sam i u ostale “mega” projekte hrvatskog graditeljstva. Odlučio sam provjeriti što se to tako dugo mlitavi.
Oboružao sam se prostornim planom i fotoaparatom, obukao maskirno odjelu, skočio na bicikl i uputio se u inspekciju. Pregledom sam utvrdio da su u Velikoj Gorici izgrađena dva nadvožnjaka koji prelaze preko jedne te iste pruge i istog budućeg autoputa. Za te nadvožnjake izgrađene su dvije zasebne spojne ceste. Međusobna udaljenost nadvožnjaka je oko 1000 metara. Nadvožnjaci i pristupne ceste u završnoj su fazi izgradnje, fazi asfaltiranja. Iz nadvožnjaka se pruža lijep pogled na drugi nadvožnjak i na dio autoceste. Autocesta je izgrađena samo ispod i u okolici nadvožnjaka. Za razliku od bandićevog mosta koji je spojen na poljske putove, autocesta ispod goričkih nadvožnjaka spojena je u polje, djeluje kao da je odrezana i otuđena.

U ožujku 2004. godine Povjerenstvo za građenje javnih cesta Vlade Republike Hrvatske donijelo je odluku kojom je most Pelješac proglašen prioritetnim projektom na dionici Ploče - Dubrovnik. Prijelaznom ceste na Pelješac spojili bi se svi dijelovi Hrvatske u prometno cjelovit sustav jer u potpunosti prolazi hrvatskim državnim prostorom a ujedno bi i poluotok Pelješac i najjužniji otoci dobili priliku za pojačani razvitak.

Za siću od 250-300 milijuna EUR-a (zapravo je jako teško doći do točnog iznosa; barata se na Internetu čak i iznosima većim od 400 milijuna EUR-a), izgraditi će se još jedan velebni most u režiji dr. Jure – najvećeg hrvatskog stručnjaka za mostove, dok ne puše bura – Radića. Time će Hrvatska imati pravo dičiti se s dužinom od 2.7 kilometara kao "najvećim europskim mostom", barem neko vrijeme. U bliskom susjedstvu postoji još jedan megaloman, Berlusconi, koji je tjedan dana prije odlaska s vlasti odobrio planiranje i gradnju mosta prema Siciliji u dužini od 3.3 km, a koji će koštati 4.4 milijarde EUR-a. Omjer dužine i koštanja između ova dva mosta vrlo je znakovit. Čisto me zanima kako će izgledati stavke "dodatnih radova" na projektu pelješkog mosta.