In medias res: jer nemaju ni 22, a već su zapeli u partijskim strukturama! O čemu se zapravo radi? Ne mogu, a da se ne osvrnem na kolege s fakulteta, buduće intelektualce, koji si dopuštaju da im se razum smije iza ugla, a integritet ih šamara na svakom crvenom semaforu (uz isprike kolegama u crvenim strankama, nek vas šamara na žutom ili zelenom). Pritom ne mislim odgovarati mlade ljude od uključivanja u politiku jer mi smo bar generacija koja ne zna što je totalitarizam, generacija spremna gaziti, lagati i potkopavati, od malena znamo da se nitko za nas neće pobrinuti osim nas samih. To radimo treptajem oka, brzopotezno, uz podmukli osmijeh. Možda je nekima to teško priznati, no deviza "ako te nitko ne mrzi, znači da nešto ne radiš dobro" postala je credo pojedinaca koji žele iskočiti iz mase intelektualnog stada spremnog da uskoči u kućicu iz koje se ne izlazi, spremnog da kuka o zlim i bešćutnim pastirima jednog dana kada shvate da diploma koju ponosne mame drže na zidu u zlatnome okviru nije ništa do li potvrda da ste svladali osnove prometovanja cestom, a sanjate o Formuli 1.
Čini mi se da je počelo s Osijekom, a kao kuga se širi po drugim gradovima ta zabrana pijenja alkohola u parkovima. Zadar je nedavno poduzeo nešto u vez tog gorućeg problema u gradu, a izgleda da se i Zagreb pokušava priključiti tom herojskom podvigu izbacivanja ispijača alkohola u parkovima.
Pa to i jest veliki problem, mislim, to što se pije alkohol u parku pa ne služe parkovi da se u njima opija. Oni postoje da bi psi mogli tamo trčati i obavljati nuždu, da Konzum nakon što na prostoru nogometnog igrališta napravi trgovinu tamo sagradi malo igralište za djecu jer je njima stalo do djece i da se igraju na otvorenom.
Dobro svi znamo u čemu je problem, nije stvar u pijancu što loče u parku, već u mladima koji se tamo opijaju. I to nije u redu. Mladi se trebaju opijati u kafićima, a ne u parkićima.
Oni koji ne mogu priuštiti opijanje u kafićima i drugim zatvorenim privatnim prostorima ne bi se smjeli opijati uopće.
Ljudi se bune da nemaju, a onda im djeca loču po parkovima. To nije u redu.
Bravo mala, dobro si ih od..pisala
Tko časti?
Vedrana, ima tu ceduljica na kojoj piše zašto.
„Samo sam podnijela molbu. Nisam baš ništa očekivala, a onda iznenađenje, primili su me“.
-Ma ona ti je nešto doktorirala ili magistrirala prije nekoliko mjeseci.
-Živi s onim tipom.Nevjenčano.
-Imaju dvoje djece, sina i kćer.
-Nije udana, zbog,... Znaš on ti je..
Uvijek pršti energijom, razdragana je, prepuna oduševljenja za svoj posao. Mladost ju je činila lijepom, a živahne oči zainteresiranom za ljude oko sebe.
Stilisti i modni kritičari našli bi joj stotine mana, a nutricionisti bi joj odmah osmislili neku od dijeta.
Došla je prije 6-7 godina. Bila je neposredna, zainteresirana i radišna.
Kada je otišla na bolovanje, stigla je zamjena.
I čini se da je baš s njome počela prljava igra moći i podlosti.
Najednom su iskrsnuli, neki „teški propusti“ u Vedraninom radu. Zazujilo oko uprave.
Objavljen je natječaj. Zbog propusta, prednost su dali Vedraninoj zamjeni.
Nije se dala.
Izborila se za mogućnost izravnoga obraćanja i završila s „Ne želim Vam da Vašoj djeci netko učini ono što Vi činite meni“.
"Mi ne želimo poboljšavati aktualni sistem, mi želimo korjenite promene, da se na obrazovanje ne gleda kao na potrošačku robu, da obrazovanje bude pravo koje država garantira svima".
Na zalost to nije recenica mladih ljudi kod nas. To su zelje latinoamericke mladosti koja svakim danom postaje glasnija i jaca. Sto mi mozemo cuti od mladih, buducih akademski obrazovanih gradana u Hrvatskoj? Kako mi se cini, nista. Naprosto ne zele. Ne zive. Ne...
Krivo mislim, mislite? Ne bih rekla. Njihova buducnost je na kocki, njima sve propada, zivoti danas i sutra, ceka ih bijeda i kopanje po kontejnerima umjesto humane starosti.. Cekaju ih kartonske kutije, grijanje na svijecu... A sto oni rade? Nista. Dakle ne zele. Ne zele zivjeti.
Zasto je to tako? Zasto se cijeli svijet budi, zasto svugdje mladi zele mijenjati svijest oduvijek, a kod nas ne? Nemam pojma, ali je svakako tragicna pojava. Atavizam ljudskog roda. Atavizam naroda ovih podrucja. Jedino sto rade je depilacija, proucavanje svih mogucih marketinski prezentiranih sredstava i upotreba istih za skidanje ogromne kolicine pokazatelja tog stanja.
Prije koji dan naišao sam na prijatelja koji je zaposlen u jednoj državnoj tvrtki i normalno pozdravili se i upitah ga uobičajeno pitanje : Šta ima?, a on odgovara evo : "HLAPIM "i jednom rječju opisuje današnje stanje kod mladih ljudi. Jednostavno mladi ljudi su danas nesikorišteni, njihov potencijal gurnut na marginu društva, nemaju nikakav utjecaj na današnje društvo i općenito stanje u svijetu. Oni su danas osuđeni na SMRT.
Neperspektiva , tmurna mogućnost, neizvjesnost oko posla i zapošljavanja, nemogućnost promjene vlasti (i opet mi se čini da će na slijedećim izborima ljudi iz interesa birate "iste i slične" današnjima...) i cijelog sistema i svjetskog poretka sve više i više ubijaju mlade. Zato nije ni čudo da se HLAPI, besciljno tumara, da su u većini država "razvijenog" Zapada doslovno na margini "utjecajnog" društva (isključimo zabavljače ...). Tako i u Hrvatskoj gdje se to zlo toliko raširilo da se nalazimo na zavidnom drugom mjestu po nezaposlenosti mladih u Europi...
http://www.index.hr/vijesti/clanak/hrvatska-po-nezaposlenosti-zauzela-dr...
Da li je to perspektiva Hrvatske ? NE I NE SMIJE BITI !
Prije nekih mjesec dana objavila sam dnevnik pod sličnim naslovom - iste tematike. Kao što se već zna, projekt smo prijavili na Ladonjin natječaj za najbolje projekte na lokalnoj razini. Budući da financije nemamo i da je do sponzorstva izuzetno teško doć budući da se svi pozivaju na stanje krize, ovaj natječaj nam je jedina prilika za realizaciju projekta.
Za one koji nisu upoznati sa projektom, evo nekoliko riječi:
Cilj projekta „Vriskom protiv nasilja“ jest kroz što veći broj istovremenih koncerata u različitim gradovima, skrenuti pozornost te educirati građane o problematici nasilja među mladima,modusima i kanalima suprotnim od suhoparnog dociranja i monologa – koncertima.
„Bog i Hrvati!“ Pomalo zvuči kao novi turistički slogan Hrvatske, jedini problem je što mi se i ne čini kao nov. Dugo je on sa nama, „Velikim“ Hrvatima, punih dvadeset godina. Ustajemo s njime, jedemo s njime, liježemo s njime. U ovoj „velikoj“ katoličkoj zemlji, ne postoje ateisti, agnostici niti pripadnici drugih vjera, tj. postoje, ali mi ih ne priznajemo iako im dajemo njihova „prava“. Isto tako u ovoj državi ne postoji nitko osim „Velikih“ Hrvata. Doduše postoje „mali“ Hrvati, ali oni vam nisu vrijedni spomena. Oni su državni neprijatelji, antidomoljubi, špijuni, nevjernici, Jude. Tanka je granica između nacionalnog ponosa i ksenofobije.
Brinem se ponekad, pa se onda ljutim i na sebe i na sve oko sebe, jer nekako mi se čini kao da nisamo sve učinili da našim Mladuncima ostavimo svijet Ljepšim, Veselijim i Bogatijim od Svijeta koji smo mi naslijedili od naših Majki i Očeva, od naših Baka i Djedova, od naših naših, svih naših koji jesmo, jer jednostavno Jesmo.
Jedno smo u ovom Postojanju, jedno živo tkivo Života, jedan Živi Život koji živi sebe sama pa time postaje još Ljepši i Bogatiji svime onime što nam je Dano živjeti. Svaka travka ove Zemje meni je sveta, svaka kapljica vode za mene je Svemir, Sve mir ... i mir u ljudskim tijelima, i mir u ljudskim mislima i ljepota susreta prijatelja i Radosni osmjeh uz Cvrkutanje Ptica ili Lupetanje Tramvaja... svejedno... za mene je uvijek praznik susresti moga Prijatelja... i razdraganost... razdraganost i milina koju izmjenjujemo, dernjavim rijčima unatoč... to nemože ništa na ovom svijetu omesti. Ništa i nitko i nigdje ... jer On, Moj svaki Prijatelj Živi u meni i kada je tisućama kilometara daleko, i kada je tisućama koraka daleko, i akda je tisućama milimetara odaljen.
MI MOŽEMO BOLJE!
MI HOĆEMO BOLJE!
MI ZASLUŽUJEMO BOLJE!
http://www.glowfoto.com/static_image/01-103442L/9642/jpg/05/2010/img6/gl...
http://www.glowfoto.com/static_image/01-120954L/6581/png/05/2010/img4/gl...
Prosvjedi održani u Rijeci na Praznik rada Prvi maj u organizaciji Sindikata Istre i Kvarnera, te ostalih Sindikata koji su podržali prosvjede počeli su povorkom sa Mosta branitelja uz karanfile i zastave.
Pridružila sam se dobila karanfil, a ponijela i zastavu u prvom redu.
G. Bruno Bulić iz Sindikata Istre i Kvarnera čestitao je građanima Praznik rada i pozvao ih na prosvjede dok je povorka išla preko Korza prema Trgu 128. brigade, gdje su se održali prosvjedi.
Osjećaj koji me je nosio dok sam ja nosila zastavu bio je mješavina ponosa, otpora, bunta i snage. Spoznaja da možemo promijeniti svoj život, da možemo vladajućoj kliki pokazati kolika je snaga ogorčenog radništva, umirovljenika i nezaposlenih, te svih građana čija budućnost može biti ugrožena gubitkom radnog mjesta.
Zamolila sam g. Bulića da kažem nekoliko riječi kao nezaposlena osoba.
Najavio me je kao gospođu koja želi nešto reći skupu.
PROSVJEDI NA PRVI MAJ PRAZNIK RADA
KREPAT, MA NE MOLAT!!!!
Politika ove Vlade i lady Kosor, ako se ovo očajno prtljanje i legalizirano uništavanje vlastitih građana uopće može tako nazvati, pored svih jadnih poteza, okrunjena je oduzimanjem dopunskog zdravstvenog osiguranja za 360 000 građana.
Kako svi plaćamo obavezno osiguranje, uvođenje dopunskog bio je loš potez, a oduzimanje istog od najsiromašnijih je očajnički pokušaj održavanja na vlasti.
I još ima obraza vlastitu nesposobnost i kukavičluk, otimanje posljednjih novaca iz naših sve tanjih novčanika koje nam izvlači svojim grabežljivim prstima, zvati hrabrošću.
Može to ona, jer obraza i časti nema, ili ih je davno prodala za penjanje prema vrhu. A došla je do vrha gazeći preko leševa, laktareći se do besvijesti, gazeći vlasti narod, jer njena zora mora biti tuđi sumrak.
Njena je zora sumrak svih nas.
A mi smo djelomično krivi za to, jer smo šutjeli.
Pustili smo ih da divljaju, kradu varaju, otimaju i bogate se na nesreći vlastitog naroda.
Šutjeli smo dugo. U Rijeci 07.04. bili su veliki prosvjedi.
Prosvjeda će biti opet.
