Ovdje se neću baviti krivnjom ili nevinošću kapetana Kriste Laptala. Pokušat ću objasniti kako je Jutarnji list u slučaju Laptalo uspio da "vuk bude sit, a koza cijela", odnosno kako se dogodilo da te novine ne demantiraju informaciju svog novinara Ivana Zvonimira Čička da su hrvatski političari imali informaciju da je Laptalo znao za drogu na svome brodu i da bi bio uhićen u Hrvatskoj da nije u Grčkoj, ali da objavom "isprike" u kojoj se žali što je Čičkov tekst "shvaćen kao sugeriranje Laptalove krivnje" dobiju od osuđenika interview.
Bauk kruži hrvatskim medijskim prostorom, bauk novinske agencije EPH.
Iz čiste pozicije kapitala, naš "najveći nakladnik" odlučio je napraviti racionalizaciju svog poslovanja, na način kao da je riječ o šivanju automobilskih navlaka (svaka čast onima koji ih šivaju), a ne o pisanju u novinama koje pretpostavlja i ponešto autorstva. Ukratko, riječ je o udruživanju svih dopisništava i dopisnika Jutarnjeg lista, Sportskih novosti i Slobodne Dalmacije u nešto što bi u konačnici trebalo predstavljati prvu privatnu novinsku agenciju u Hrvata.
S pozicije kapitala, ponavljam, može se govoriti o tome da je Ninu Paviću nepotrebno trošiti na dopisnike triju novina, kad na događajima može imati samo jednoga. No, s pozicije novinarstva i novinara, zastrašujuć je popis neodgovorenih pitanja, na koja trudbenici u EPH već mjesecima neuspješno pokušavaju dobiti odgovore. Recimo, svi novinari (i fotoreporteri koji ulaze u foto agenciju CROPIX) bit će PRISILNO, odnosno dekretom, preseljeni u novu tvrtku u okviru holdinga. O tome hoće li zadržati stečena prava, ne govori se, jer su ta stečena prava u trima novinama različita, slijedom njihovih kolektivnih ugovora. O tome da, prema mišljenju pojedinih odvjetnika specijaliziranih za radno zakonodavstvo ima štošta spornoga već u samom preseljenju, bez nuđenja alternative, da se i ne govori. Kako to vide u EPH,
