Sljedeći svjedok na suđenju generalima bio je Richard Herrick, bivši vojni ataše Američke ambasade u Hrvatskoj. Za vrijeme Oluje Američki ambasador u Hrvatskoj bio je Peter Galbraith, dok je Herrick bio njegov vojni ataše. Iz Hrvatske je otišao dva dana prije Oluje.
Kehoe je odmah na početku čitao Herrickovu izjavu, koju je ovaj dao neposredno prije, a istinitost te izjave je potvrdio na sudu:
Pukovnik Herrick susreo je generala Gotovinu 12 puta između 1992. i 1995. godine, gdje su obavljali detaljne razgovore. Zaključio je da je Gotovina bio veoma ozbiljan u svom poslu, veoma profesionalan, i bio je veoma poštovan među vojnicima. Pukovnik Herrick bio je veoma impresioniran s generalom Gotovinom.
Posljednjih dana ponovno se aktualizirala priča o takozvanim „topničkim dnevnicima“ koji navodno postoje i koje RH nije predala Haškom sudu.
Tužiteljstvo je u jednoj od točaka optužnice optužilo generale za neselektivno gađanje gradova, te pri tome navodi da su „krajinski“ Srbi otišli zbog „prekomjernog granatiranja civilnih ciljeva“. Obrana dakako tvrdi da granatiranje Knina i drugih gradova u ZP Split, provedena u skladu s vojnom doktrinom SAD-a ( poznatu pod nazivom AirLand Battle 2000 (PDF)) i sa zakonima o ratovanju.
2. i 3. Srpnja svjedok obrane je bio Ivan Galović županijski državni odvjetnik u Zadru, i to neprekidno od 28 prosinca 1990. do danas.
Galović je prvo objasnio da se njegov princip donošenja odluka u to vrijeme svodio na hitno procesuiranje svakoga tko je mogao biti procesuiran. Konkretno hitno se procesuiralo krivična djela koja su uključivala teške krađe, krađe, pljačke, ali ne i ubojstva jer su ona zahtijevala detaljniju istragu.
Na to ga je Kehoe pitao: Zašto je bilo od izuzetnog značaja za vas da hitno procesuirate kaznena dijela teških krađa, i krađa u slučajevima kad su ljudi uhvaćeni sa ukradenom imovinom? Ako nam možete objasniti da li ste imali veći cilj na umu.
Sljedeći svjedok je bio Boris Milas, on je tad bio je načelnik službe za suzbijanje kriminaliteta 72. bojne VP 1992-1996. Doveden je u prvom redu kako pobio svjedočenje Mate Laušića.
Inače o svjedočenju Mate Laušića ima odličan članak u Nacionalu (http://www.nacional.hr/clanak/52775/mate-lausic-u-haagu-tereti-gotovinu-...)
Ja ću napisat samo najzanimljivije dijelove tog teksta:
Bivši dugogodišnji načelnik Uprave vojne policije Mate Laušić svojim je prošlotjednim svjedočenjem nastojao dokazati i obraniti tezu tužiteljstva da su zapovjednici zbornih područja Hrvatske vojske, među ostalim general Ante Gotovina, imali pune ovlasti nad Vojnom policijom za sprečavanje pripadnika Hrvatske vojske u počinjenju kaznenih djela, kao i za kažnjavanje počinitelja. Takvo Laušićevo svjedočenje ne treba previše čuditi jer je tako želio zaštititi sebe kao čelnog čovjeka Vojne policije od bilo kakve odgovornosti za neučinkovitost i ozbiljne propuste u obradi brojnih zločina tijekom i nakon "Oluje" koje su počinili hrvatski vojnici.
Da je Vojna policija na čelu s Matom Laušićem odradila svoj posao kako treba i kaznila sve odgovorne vojnike, dočasnike i časnike za sve ono nečasno što su na svoju ruku činili tijekom operacije "Oluja", danas bi u Haagu priča oko hrvatskih zločina nad Srbima u "Oluji" i odgovornosti hrvatskih generala bila posve drukčija.
Laušić je svjestan svega toga i njegovo svjedočenje u Haagu je isključivo u funkciji vlastite obrane. Naime, Mate Laušić se našao 2007. na tajnom popisu Haaškog tužiteljstva s još šestoricom vojnih i političkih dužnosnika Hrvatske kojeg tužiteljstvo tereti za udruženi zločinački pothvat. Premda Haag više neće podići ni jednu optužnicu vezanu uz "Oluju", prošlog je tjedna nizozemski sudac Alphons Orie jasno poručio Laušiću da postupak protiv njega može biti pokrenut i u Hrvatskoj i da tijekom svjedočenja u Haagu ne mora govoriti ništa što bi moglo ići na njegovu štetu. Laušić je doslovno shvatio poruku suca Orieja, pa je odgovornost za svoje propuste tijekom svjedočenja prebacio na optužene hrvatske generale u Haagu.
Prije svega stavljam kartu oluje, radi boljeg snalaženja: http://upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/1/12/Operation_storm_map.j....
Idući svjedok je bio Đure Vukašinovića koji je bio zamjenik načelnika policijske postaje u Benkovcu u vrijeme Oluje, a koji je svjedočio iz Beograda putem video linka.
Opisujući situaciju prije početka vojno-redarstvene akcije Oluje, svjedok je rekao da je nakon pada Bosanskog Grahova velik broj policajaca bio angažiran na Dinari zajedno s načelnikom benkovačke policije i stoga je u vrijeme prije Oluje on neformalno mijenjao načelnika. Zbog napredovanja hrvatske vojske nastalo je rasulo u redovima vojske i policije tzv. republike srpske krajine i morali su napustiti položaje oko Bosanskog Grahova i otići pješke u Kistanje. Na pitanje Kehoea je li razgovarao s nekim o svom svjedočenju, svjedok je odgovorio da je prije samog svjedočenja pričao o tome sa svojom obitelji te da je prije osam dana zvao nekadašnjeg krajinskog dužnosnika Savu Štrpca kako bi ga pitao mora li svjedočiti za obranu budući da je bio svjedok tužiteljstva. "Rekao mi je da moram", kazao je. Ustvrdio je da ni o čemu drugome nije razgovarao sa Štrpcem te da nije točno da je htio čuti njegovo mišljenje o tomu kako bi trebao svjedočiti.
Tekst ovog dnevnika je uklonjen jer je autor dnevnika prestao sudjelovati u kolaborativnom blogu pollitika.com te je prilikom napuštanja bloga sa sobom ponio svoja autorska djela.
Temeljem pravila pollitika.com autori tekstova zadržavaju autorska prava na svoje tekstove te s njima mogu slobodno raspolagati. S obzirom da autor ovog dnevnika ne raspolaže autorskim pravima na komentare korisnika koji su sudjelovali u raspravi ispod dnevnika ne bi bilo korektno iskoristiti jedinu moderatorsku ovlast koja je dana korisnicima: brisanje cijelog dnevnika i cjelokupnog sadržaja ispod njega.
Umjesto toga, uklonjen je tekst dnevnika, a komentari su ostavljeni.
Autor se ispričava korisnicima čiji su konstruktivni doprinosi na ovaj način ostali bez konteksta.
Za informacije i tekstove koji su originalno objavljeni ili preneseni na pollitika.com autora je moguće kontaktirati preko matičnog bloga.
Opinioiuris, studeni 2009.
Tekst ovog dnevnika je uklonjen jer je autor dnevnika prestao sudjelovati u kolaborativnom blogu pollitika.com te je prilikom napuštanja bloga sa sobom ponio svoja autorska djela.
Temeljem pravila pollitika.com autori tekstova zadržavaju autorska prava na svoje tekstove te s njima mogu slobodno raspolagati. S obzirom da autor ovog dnevnika ne raspolaže autorskim pravima na komentare korisnika koji su sudjelovali u raspravi ispod dnevnika ne bi bilo korektno iskoristiti jedinu moderatorsku ovlast koja je dana korisnicima: brisanje cijelog dnevnika i cjelokupnog sadržaja ispod njega.
Umjesto toga, uklonjen je tekst dnevnika, a komentari su ostavljeni.
Autor se ispričava korisnicima čiji su konstruktivni doprinosi na ovaj način ostali bez konteksta.
Za informacije i tekstove koji su originalno objavljeni ili preneseni na pollitika.com autora je moguće kontaktirati preko matičnog bloga.
Opinioiuris, studeni 2009.
U nedavnim raspravama o odnosu vjernika i nevjernika napisalo se štošta.
I vjernici i nevjernici su zauzeli određene stavove i ne popuštaju ni pedlja. Ono što se moglo iščitati iz stavova onih koji ne vjeruju je da bi vjernici trebali preispitati svoju vjeru. Osobno se, kao vjernik, slažem s tim. Cerovac se također s tim slaže, pa je napisao i post u tom smjeru. Vjera jeste nešto što treba preispitivati. Svatko za sebe.
No, vrijedi li to i za nevjerovanje? Trebaju li i nevjernici preispitati svoje nevjerovanje? Što im točno ne dozvoljava da vjeruju? Jesu li uistinu nevjernici?
Kad se uklone sve podjele među ljudima, ostanemo na činjenici da smo ista vrsta. Vrijede li za cijelu vrstu ista pravila preispitivanja?
Gdje je granica od koje ne vrijede ista pravila?
U nedavnim raspravama o božićnom lovu napisalo se štošta.
Haag nije pokazao milost prema Markaču i ukinuo mu je slobodu za koju je jamčila hrvatska vlada.
Kirin je dao ostavku.Kasno, Posljedica se zna: Markač mora nazad u Haag.
Veliku glupost su napravili.
A ja ću sada reći što je Vlada (po meni) odmah trebala napraviti, a nije to nažalost učinila.
Čim su se pojavile fotografije Markača i Kirina u javnosti, trebalo je:
1. Istu večer Markača staviti u kućni pritvor
2. Odmah smijeniti Kirina
3. Dati o svemu priopćenje i pokazati da se sa ozbiljnošću vladinih jamstva nitko ne može poigravati.
4. O svemu poduzetom ministrica pravosuđa je idući dan trebala izvijestiti Haag i dati o znanja da vlada i dalje kontrolira stvari za koje je jamčila
Neovisni, ali ne i neutralni