pollitika Neovisni, ali ne i neutralni

Slučaj dr. Ognjena Šimića službeno je zatvorio sezonu kiselih krastavaca i pekinških patki. Mediji su prepuni vijesti i ogleda o korupciji. Jutarnji danas donosi opširni korupcijski omnibus. Autorica: Karmela Devčić. Evo i mog priloga.
Ja bih želio podnijeti kaznenu prijavu Državnom odvjetništvu protiv poznatih, ali neimenovanih počinitelja. Mogu samo nagađati zašto novinarka Devčić nije imenovala aktere jedne od svojih priča.
Da vam uštedim jedan klik, citiram dio članka:

Još u četvrtak, 6.3.2008. objavljen je u Slobodnoj Dalmaciji članak „Bajić istražuje prodaju ‘Koločepa’ Siniši Grgiću“ gdje u jednom dijelu teksta stoji :

Zelenaške kamate: Grgićev bivši partner Markota je ustvrdio da postoji i ugovor po kojem se objekti i vile prodaju strancu, istodobno kod njega zadužuje uz zelenaških 15 posto kamata i dio kredita isplaćuje trećoj osobi. Doznali smo da je riječ o tvrtki “Chadelus”.
Slavko Linić: Grgićeva tvrtka ima osnivački kapital od 60 tisuća kuna, a kupuje cijeli otok za desetke milijuna kuna. U Registru Trgovačkog suda se navodi da je njezin vlasnik i direktor Arthur McQuade Hughes nastanjen u Omišu sa splitskom adresom tvrtke u Tolstojevoj 35/A i registriranim djelatnostima trgovačkog posredovanja, građevinskog zastupstva inozemnih tvrtki, kupoprodaje robe i turističkih usluga te savjetovanja u poslovanju i upravljanju.

Krivci za korupciju u Hrvatskoj su državno odvjetništvo i policija. Krivi su jer ne poduzimaju ništa u sprječavanju korupcije ako ne dobiju prijavu od građana. Da je tome tako svjedoči niz primjera. Recimo oglasi u novinama gdje se oglašavaju razni brzi gotovinski krediti koji su posve protuzakoniti. Ili primjer kojeg su istražili novinari Jutarnjeg lista, gdje su se javili na oglas koji nudi požurnice preko veze za 2000 kn.

Ili primjer jučerašnje Latinice gdje su se još jednom javno izrekle optužbe na račun Ive Sanadera da se on vratio u Hrvatsku bez novaca i da sve što je stekao od svojeg povratka do danas ne odgovara visini njegovih ukupnih prihoda. Nije to bilo prvi put da se govori o imovini Ive Sanadera. Čak se o tome pisalo i na ovome blogu. Slično je i s imovinom Milana Bandića koja je u velikom nerazmjeru u odnosu na njegove prihode. I o tome se pisalo puno, pa čak i na ovome blogu.

Sutra, u ponedjeljak 14. travnja „at high eleven“ („točno u jedan do podne“) održat će se obračun kod OZ Corrala, na otoku Koločepu kraj Dubrovnika. Da podsjetimo taj prelijepi otok i dragulj prirode, i koji je svojevremeno dobio zvučni naziv - „Otok Znanja“, skrivenim je podvalama tajanstvenih jahača s ozloglašenog ranča „Rumene Lavande“ pretvoren je u smrdljivi koral (ustvari gore zaudara nego mitske Augijeve štale).
Tako će se „good guys“ oboriti na „bad guys“, ali i obrnuto. Izvršene su sve pripreme, točno se zna tko će, kada i kako i na koga pucati.
Navodni „good guy“ Marshal Markot detaljno je obavio sve potrebne i nepotrebne pripreme, čak informirajući široku javnost, pa time pobrao i simpatije pučana pitomog otoka, kojim već par godina nesmiljeno harače podmukli razbojnici!

Gledajući "Nedjeljom u dva" u kojem je gostovao Robert Matijević nisam mogao doći k sebi od količine apsurda koja se događa(la) u slučaju gore spomenutog.

Čovjek otkrije 20-ak tona švercane kave, obavi istragu, prijavi nadležnim institucijama i na kraju dobije kaznenu prijavu zbog nesavjesnog obavljanja službe i dobiva otkaz u carini (prije godinu dana je pravomoćno oslobođen i vraćen na posao, ali na naravno nižu funkciju). U godinu dana je 1000 posto (!) povećao broj otkrivanja izbjegavanja carinskog nadzora (s prosječnih 400-injak na preko 4000).

Razotkrio je lanac švercanja nafte da bi kasnije uhvaćena cisterna i dokumentacija bila vraćena vlasniku i to uz samo jednu prijavu i to zbog onečišćenja okoliša.

U hali TDR-a je pronašao crnogorske markice koje se tamo ne bi smjele nalaziti i praktički nikakva istraga nije provedena o tome.

Na mail CNN bloga pristigli su vrlo zanimljivi materijali koji odlično ocrtavaju čime se to SOA bavi i koliko su u biti nesposobni te kako iz SOA-e cure povjerljivi podaci na sve strane, a jedina osoba koju su u stanju okriviti je glasnik tih informacija, Željko Peratović. U SOA-inoj analizi (koju u cijelosti možete skinuti ovdje) poimenice se spominju još i Romano Bolković, Vjekoslav Brajović i Željko Bagić.

Business.hr objavio je zanimljiv članak pod nazivom „Orco kao financijskog direktora Sunčanog Hvara zaposlio svjetskog prevaranta“. Radi se o Johnu Davyu s nizom optužbi za financijske malverzacije i prijevare u Kanadi, Saudijskoj Arabiji i na Novom Zelandu. Čudi li vas takva vijest s obzirom na dosadašnje informacije oko JPP-a (koji to i nije) u Sunčanom Hvaru?

Kako bi nastavili u revijalnom tonu, jučer je na Radiju 101 objavljena vijest da Europska komisija s velikim zanimanjem prati razvoj događaja u slučaju Brodosplit kojeg ne bi ni bilo da se austrijski interpol nije upleo u cijelu priču. Čak štoviše, Hrvatska je dobila packe zbog mizernih rezultata u borbi protiv korupcije.

Ne stignem pratiti predizbornu kamanju. Za način kako je Ivo Sanader došao do stana preko Marine Matulović Dropulić čuo sam davno, ali nisam imao papire. Drago mi je da ih je netko izvukao iz ladice i frkunuo CNN-u. ;)

Prisiljen sam baviti se samim sobom. Državno odvjetništvo moj slučaj drži u statusu quo. Vjerojatno dok se ne sazna(ju) izborni pobjednik (ci) i kakav će njihov odnos biti prema predsjedniku Stjepanu Mesiću, šefu SOA-e Tomislavu Karamarku i Glavnom državnom odvjetniku Mladenu Bajiću.