Naša "draga" premijerka priča ono što joj najbolje ide. Priče za malu djecu. Pričica Crven-ka-pica kako ju priča sijeda glavica natjerala mi suze na oči. Kada sam čuo nisam mogao vjerovati. Što to ona hoće reći? Borba protiv korupcije u kojoj nema nedodirljivih?
 Prosvjednici na cesti Velika Gorica - Zagreb |
Maloprije sam zamijetio člančić o tome da je ministrica Bianca Matković s obitelji dva dana boravila u hotelu Ambasador navodno plativši na dan svega 200,00kn po osobi. Hotel je inače s pet zvjezdica u kojem cijena po danu iznosi 240€. Vijest kao vijest, ali trgnuo me podatak kako hotel Ambasador pripada državnom poduzeću Liburnija Rivijera Hoteli i podsjetio na već pomalo zaboravljenu aferu koja se vezivala uz privatne investicijske fondove, Fond za privatizaciju i Vladu RH. U aferi se radilo o nagodbi Vlade RH s PIF-ovima kojom su njihovi vlasnici trebali biti obeštećeni za svoja ulaganja u tu tvrtku.
Je li novom hrvatskom predsjedniku bitnija sitnica u vlastitoj reputaciji od ugleda svog nesuđenog suradnika? Što to govori o njegovoj pravednosti i moralu?
Hrvatska je dobila predsjednika koji si je gotovo istetovirao "PRAVDA!" na čelo. Kad bi ga u kampanji pitali za vanjsku politiku, odgovorio bi u 2 rečenice i opet izmantrao "Ja sam pošten! Nova pravednost! Moral! Etika!", vjerojatno se štreberski držeći papirića s uputama koje su mu ispisali PR savjetnici.
Nemoć
No, kako to biva u svakoj bajci, desi se zaplet. Tako je i naš vrli novi predsjednik nakon sukoba oko odabira svojih tjelesnih čuvara popustio pred pritiscima ministra unutarnjih poslova, iako su i on sam i predsjednik njegove stranke izjavljivali da se radi o pokušajima špijuniranja budućeg predsjednika Republike. Time ne samo da se pokazao nemoćan i slab politički, nego je posredno izložio sve interese ljudi koji su ga izabrali na milost politički moćnijima od sebe, (naizgled) ugrozivši vlastitu privatnost i neovisnost.
Centar političkog eksponiranja svih važnijih političkih faca u Hrvata bio je zadnjih dana u Dubrovniku. U kulturnom pogledu Dubrovnik je najljepše lice Hrvatske okrenuto k svijetu, a skoro u potpunosti je djelo hrvatskih ruku. U državotvornom smislu, Dubrovnik je od raspada srednjevjekovne hrvatske države bio jedinim kontinuitetom hrvatske državotvorne misli. U civilizacijskom smislu Dubrovnik predstavlja kontinuitet kršćanstva kao hrvatskog svjetonazorskog opredjeljenja ka univerzalnosti - jer su dubrovačkim zaštitnikom prije više od tisuću godina odabrali armenskog biskupa iz Anadolije. Ova proslava možda jest religijska po ishodištu, ali u praksi je to ponajmanje. Jučer su ovdje formalno završene tradicionalne. tisuću i trideset osme svetkovine Svetog Vlaha (Saint Blasiusa ili svetog Blaža) koje predstavljaju premoštavanje vremenski, plemenskih i civilizacijskih razlika među ljudima.
Prije samo dvije i pol godine najavljivan kao mlad, perspektivan i široj javnosti nepoznat SDP-ov političar koji ima viziju demokratizacije unutarstranačkog i političkog života uopće, Zoran Milanović se našao okovan gordijskim čvorom koji su mu vlastito članstvo i stranka na vlasti vezali oko vrata. Na unutarstranačkome planu je uspio realizirati tek djelić onoga što je najavljivao, zlobnici će reći samo ono što mu je trebalo da dospije na stranački tron i tamo se učvrsti, a na hrvatskoj političkoj sceni relativno malo obzirom na nikad povoljnije uvjete za rad oporbe. Da stvar bude gora po njega, i to malo što je postigao se svakim danom više rastače pred umješnim i sve više rutinskim potezima Jadranke Kosor. Zoran Milanović nije našao pravi odgovor na majstorstvo zasigurno najboljeg teatrologa na hrvatskoj političkoj sceni, a kad je njegova rola neslavno završila, nikako da se snađe i suprotstavi Sanaderovoj ponajboljoj učenici.
Da ne bude zabune, smatram da bi Premijerku gospođu Jadranku Kosor trebalo nominirati za nagradu Oskar, u kategoriji glavne glumice. Gluma premijerke u sapunici Hrvatska vlada u borbi protiv krize i korupcije je nešto što svijet nije vidio. Kosor dominira pozornicom, uvjerljiva je, improvizirani tekst izgovara tečno, uspostavila je dobar odnos s ostalom glumačkom ekipom i publikom. Većina domaćih i stranih kritičara oduševljeni su gospođom Kosor te su uvjereni da je njena gluma realnost, stvarna borba protiv recesije i korupcije. Nažalost to nije točno.
Osim ove uloge, Kosor je u devedesetim godinama prošlog stoljeće bravurozno odigrala ulogu babe narikače. U toj predstavi, režiser i glavni glumac bio je pokojni Franceg Tuđman. Tuđman je glumio oca nacije a Kosor je u sporednoj ulozi lila suze.
Vrijeme je pokazalo da su i Tuđman i Kosor samo glumili.
Nikola Dobrić
20275 Žrnovo
Ministarstvo unutarnjih poslova
Glavni ravnatelj policije gospodin Oliver Grbić
Ilica 335
10000 Zagreb
Poštovani gospodine Grbić,
Prije nekoliko dana sam s mojim slučajem fašističkog i terorističkog progona mene i moje obitelji od strane vaših kordona smrti izvjestio najviše institucije hrvatske države. U vremenu dužem od dvije i po godine vaši službenici u suradnji s pravosuđem i Državnim odvjetništvom, ne birajući sredstva i metode me pokušavaju neosnovano i nepotrebno kriminalizirati. Na svakom koraku doživljavam nezakonito i neosnovano uznemiravanje, prijetnje, hapšenja, brutalna vrijeđanja, a 8. siječnja 2010. godine, na javnom mjestu i pred jednim svjedokom me vaš uniformirani i u službi službenik pretukao i nanio mi teške tjelesne ozljede. I to pred mojim osmogodišnjim djetetom.
Pojavio se on, u ruci oštra pila,
predugo je ona ...premijerka bila.
Pokazat će svima ...da još ima muda,
oko njega gomila... dvostukih je Juda.
Podršku mu nude i u njeg se kunu,
oči im sjaje... sad podižu bunu!
Reže Ivo pilom od fotelje nogu,
od podanika svojih očekuje slogu.
Al fotelja začarana...nikako ne pada,
poludio sad Ivo i razum mu strada.
Panika je nastala...pobjegoše Jude,
k Jaci svi, naravno...ona ima škude!
Dogmizali crvi...ponizni i mali,
trostruke sad Jude...ništa nisu znali.
Prigrlila ih rado...jer svak je sada važan,
namijestila osmijeh...otrovan i lažan.
Raširila je skute ...za strašne kreature,
da jednom zauvijek... mentora rasture.
Gledaju u pod i...kunu se lažno,
dupe spašavaju...to za njih je važno!
Vijećali su dugo ...stali se svi kleti,
uljez hitno mora ...kroz prozor da odleti!
Ukazala se svijetini...neka joj se dive,
riješila se konačno svog mentora Ive.
Al ukočena joj faca...potpuno blijeda,
prvi puta sada...prirodno izgleda.
Otrov sipa ona...novinari se dive,
zapisuju gadosti...od kojih oni žive.
Jezik joj brz... a mozak trokira,
zlu čud pokazuje...to nikog ne dira!
Između dva posta u pripremi (u Božićnom intermezzu), a uoči izborne šutnje, i dan prije izbora, čini mi se važnim još jednom osvrnuti na problem prekobrojnih glasača s hrvatskih biračkih popisa, pojavu koja je širom demokratskog svijeta dobro poznata, i kojoj se demokratski svijet podruguje, a unutar Hrvatske stalno izaziva nezadovoljstvo i bijes.
Gospodo, zašto nas činite majmunima? – to je pitanje koje se u ovo predizborno vrijeme samo od sebe nameće, i koje vapi za odgovorom.
Sicilijanski mafijaš Salvatore Toto Riina (porijeklom iz mitskog Corleonea, pripadnik najgornjeg sloja talijanske „mafije“) u idiličnom krajoliku Malte je posjedovao imanje, gdje je u pitomom okruženju dobroćudnih mještana dugo vremena uspješno glumio „tihog susjeda“, kojeg su svi voljeli i svakodnevno mu donosili svoje najbolje proizvode. Moj malteški prijatelj Tiziano (koji je stjecajem okolnosti bio jedan od njegovih susjeda) jednom mi je prilikom ispričao grozomornu strku nastalu poslije Totovog hapšenja, kad su mještani odjednom shvatili skoro nepojmljivu činjenicu da je godinama među njima živio zločinac najvišeg kalibra (čovjek koji je bio spreman ne trepnuvši okom bližnjemu zavrnuti vratom ko piletu).
Neovisni, ali ne i neutralni