pollitika Neovisni, ali ne i neutralni

Neobična međufaza u famoznoj aferi „Hoteli Srebreno“ se dogodila prošlih dana u Župi Dubrovačkoj. U „Dubrovačkom vjesniku“ Broj: 2966 od 29.11.2007. pojavila se interesantna vijest pod naslovom Zahvaljujući vlasnicima Hotela Župa i Općini - Autobus za sve Župljane

U kraćem tekstu se opisuje kako je novi vlasnik Hotela Župa (tvrtka Nautica, Hotels & Resorts), dakle objekta koji se nalazi u neposrednoj blizini Hotela Srebreno, istoj urbanističkoj zoni, dijeleći čak neke katastarske parcele s Hotelima Srebreno donirala općini Župa Dubrovačka donaciju od milijun kuna, kojim je kupljen potpuno novi autobus SETRA, za potrebe svih Župljana, prije svega djeci, školarcima, raznim udrugama.
Da ne bi bilo zabune, ili sumnji u korupciju, jasno i glasno se u članku navode razlozi takvoj donaciji:

Ovo je priča o onoj najgoroj strani hrvatske privatizacije -o uništavanju hrvatskih gospodarskih resursa, i njihovom pretvaranju u „mrtve kapitale“.

I. “L’ÉTAT, C’EST MOI”

Najveće zlo koje se novostvorenoj hrvatskoj državi dogodilo, bilo je ono koje je proizišlo iz jednog primitivnog i posesivnog shvaćanja pojma države. Umjesto da „odabranici“ politike prime svoj izbor na odgovorne državne funkcije sa strahopoštovanjem, zahvalnošću i odgovornošću, u praksi je zavladala i postala općeprihvaćena „moda“ da država, to su oni ((po onoj poznatoj srednjevjekovnoj floskuli “L’État, c’est moi” francuskog apsolutističkog monarha Louisa X1V (1638-1715).

U Bankamagazinu se pojavila vijest iz Vlade od 12.10.2007„Pri preustroju HFP-a tražit ćemo mišljenje javnosti“.

Da li je to zaista pitanje koje treba predlagati široka javnost ili je stvar struke? Ja mislim ovo drugo, pa taj prijedlog Vlade uoči raspuštanja Parlamenta predstavlja ustvari zastiranje maglom jednog od najtežih neriješenih problema koji tišti hrvatsko društvo još od osamostaljivanja i državno- pravnih promjena, a koje se nisu adekvatno odrazile na gospodarskom planu.

Kamo plovi Državni odvjetnik? Pitanje je umjesno, jer htjeli mi ili ne, ta funkcija je uvijek i svugdje visoko politizirana, jer u krajnjoj liniji barem kod imenovanja ovisi od politike, a samostalna je onoliko koliko nositelji tih visokih i časnih dužnosti žele i imaju hrabrosti uzeti u ruke sve one ovlasti koje im se pružaju, koje se od njih traže, i to ne samo na unutarnjem nego na međunarodnom planu. Naime, pravila i običaji takvim institucijama i nositeljima funkcija osiguravaju veliku autonomiju, pa ako postoji hrabrost se nositi s „moćnicima“ koji stalno rastežu zakone po svojem nahođenju, korektni i dosljedni Državni odvjetnik će uvijek odnijeti pobjedu nad prljavcima u politici.

Poučan je recentni primjer iz Bushove administracije povodom ostavke Ministra pravde Alberta Gonzalesa (vidi Večernji: Bush nezadovoljan ostavkom ministra pravosuđa! .

Nancy Pelosi, predsjednica Predstavničkog doma Kongresa je povodom ostavke Alberta Gonzalesa radi afere otpuštanja saveznih tužitelja izjavila nešto vrlo znakovito: