pollitika Neovisni, ali ne i neutralni

Počinje još jedna izborna ludnica u Hrvatskoj. Lokalni izbori, iako još osam mjeseci daleko, takoreći „samo što nisu“ i političke elite su već započele pozicioniranje u utrci za „povjerenje“ birača. Posebnu zanimljivost ovaj put donosi novost u hrvatskom izbornom sustavu – neposredan izbor gradonačelnika i načelnika!

Da li je to korak u pravom smjeru će pokazati vrijeme, ali (teorijska) motivacija je posve jasna – ljudima se daje mogućnost da izaberu „glavnog i odgovornog“, a zauzvrat postoji jasna odgovornost za rezultate ili (ne daj bože ;-) njihov izostanak. Pomak ka executive stilu upravljanja, koji bi (opet, u teoriji) trebao biti efikasniji.

O mitu i korupciji se je več tolko pisalo i svaki put se spominje vladajuča koalicija. Pojedinci pišeju da je to tipična bolest HDZ-a i njihovih članova, koji su navodno ne školovani ne moralni i glupi.
U opoziciji su po tom sve visoko školovani i moralni ljudi koji su mjerodavni druge svrstavat u negativce.

Čitajuči VL naiđem na članak i nemrem vjerovat svojim očima:

ZAGREB Zbog 400 kuna mita, na zagrebačkom Županijskom sudu sudi se Nikoli Šoljanu, redovitom profesoru na Filozofskom fakultetu u Zagrebu i jednom od članova odbora za izradu Hrvatskog nacionalnog obrazovnog standarda.

Pitam se jel bi takvog nekaj bilo nemoguče da je na vlasti SDP.

Primjer:
Taj isti policajac bi isto bil u službi da je SDP dobil izbore i sad bil na vlasti i kad bi se po toj teoriji oporbe ravnali, onda do te situacije nebi došlo- ili?

Cjeli članak možete pogledat na:

http://www.vecernji.hr/newsroom/blackchronicle/3023659/index.do

Nepisani zakon šutnje i opće amnezije vlada u svim našim malim uzmorskim i otočkim gradićima, naročito tamo gdje je HDZ na vlasti već 15-ak godina, a takvih ima. Splela se jedna opasna interesna mreža, i ne možeš joj vidjeti ni početak ni kraj. Svi su se u nešto upleli i makar znaju da to neide na dobro, pacificirani su kao i lažna oporba, a ni ona prava ne može ništa napraviti. Građani zaglupljeni slikom nekakvog trenutnog probitka, gube moć ozbiljnog prosuđivanja i sagledavanja budućnosti.

Poštovani prof. Banac

Kao prvo, moram reći da sam s velikim užitkom danas odgledao emisiju Nedjeljom u dva, u kojoj ste bili gost Aleksandra Stankovića. Liberalni pogled na svijet je danas (pre)rijetko zastupljen na hrvatskoj televiziji (Denis Kuljiš je po meni bio „u sridu“) i bio je pravi užitak slušati Vaša izlaganja i (kad je trebalo ;-) kontriranja voditelju Stankoviću.

Doduše, moram reći da ipak niste dostigli svoj prijašnji vrhunac, kad ste prije desetak godina tom istom voditelju na pitanje o tome da li je Hrvatska izvršila agresiju na BiH, na kojem su tada lomili zube svi predstavnici oporbe vrteći se oko odgovora k'o mačak oko vruće kaše, mrtvi hladni odgovorili sa „Da“. Respekt koji sam tada stekao u pogledu Vašeg intelektualnog integriteta (izvrsnost je, vjerujem, neupitna !) se u meni očuvao do danas, što Vas je, zbrojeno s kompatibilnošću naših liberalnih pogleda na svijet učinilo, ako smijem tako kazati, mojim političkim idolom.
Činjenica da se u hrvatskoj „kaljuži“ niste snašli je definitivno samo učvrstila takav moj stav, koliko god žalio za propuštenim mogućnostima da se nešto više poduzme i napravi „in liberal cause“.