Postoje oduvijek u politici sitne i krupne ribe, kao i kazališnim predstavama i filmovima režiseri, glumci, glavni i sporedni, te statisti.
Jučerašnja vijest dana bilo je uhićenje Damira Polančeca, bivšeg potpredsjednika Vlade RH, sada već bivšeg potpredsjednika HDZ-a. Pretpostavimo da je većini pollitičara poznata kronologija, događaja, od jutra do navečer, tim više što su kamere i fotoaparati brzo bivali uključeni. Očekivao sam već neki dnevnik na ovu SUPER TEMU, ali kako je izostao pišem ovaj jutarnji, mada su moja «specijalnost» noćni dnevnici. I pišem ga, pomalo tašt, stoga što sam o Damiru Polančecu pisao dva puta. Prvi put još 29.l0.2009. s naslovom «Podravka» te rumeni Polančec i šjor Sanader - bez putovnica» a 9.l2.2009. «Sanadera i Polančeca ispitati, ako treba i uhititi».
Ima jedna zemlja u našem susjedstvu koju svi stalno gaze, svojataju ili ismijavaju, na kojoj tako često liječimo našu malograđanštinu i hranimo sujetu. Bosna ponosna. Ovaj dnevnik posvetit ću njezinim stanovnicima, koje ću narodski nazvati Bosancima. Pod Bosancima smatram sve stanovnike te zemlje, bez obzira na nacionalnu i vjersku pripadnost, pa tako i Hercegovce. Nadam se da čitatelji koji pripadaju Hercegovcima neće „istrolovati“ ovaj dnevnik dokazujući razlike, jer srž problema o kojem ću govoriti muči i njih. Probao sam pisati malo „vickasto“, iako tema baš i nije smiješna, kao ni zaključak, a on je - ništa bez Bosne i Bosanaca.
Prošli tjedan održana je sjednica Upravnog odbora naše male obiteljske firme. Članovi odbora, moja supruga, moja kćerka i moja malenkost kao predsjedavajući, na toj smo sjednici donijeli važne odluke u vezi predstojeće turističke sezone. Točke dnevnog reda bile su sljedeće:
1. Intenziviranje marketinških aktivnosti i osmišljavanje akcija za goste pojedinih europskih zemalja
2. Radovi na preuređenju apartmana i dvorišta te traženje izvođača
Dosada najbolja epizoda NU2 ove sezone. Ugoščivanjem troje radnika koji su primjerni prizori radničke perspektive u tranziciji na hrvatski način Stanković je ukazao na razdore u hrvatskom društvu.
1.,Isti oni ljudi koji su prije 20 godina demonstrirali protiv "velikosrpske hegemonije u jugi" su medju najvecim gubitnicima tranzicije i privatizacije. Vec sam ranije bio pisao da su u splitu 90e prvi bili radnici skverova koji su, organizirano, isli na demonstracije ispred komande JNA kada je ubiven sasko gesovski. Danas, 20 godina para za saniranje skverova vise nema, polancec je u petak dobio odbijenicu u bruxellesu. Skverovi nemaju vise nemaju novaca za isplatiti place do kraja godine.
Ti isti ljudi koji su najvise izgubili su vecinom bili birali HDZ. Danas dobrim dijelom jos uvijek biraju hdz ili se odluce za ostanak kuci na dan izbora.
2., Tranzicija ekonomije. Ne znam kako tko te stvari vidi, ali neka netko ukaze na primjer tranzicije gdje su sva radna mjesta ostala ocuvana.
Pocele su optuzbe sa svih strana.
Upravo u sedmici kada nam ministar financija putuje po glavnim gradovima evrope trazeci u razgovorima sa bankarima plasman najnovijih euroobveznica, e ne bi li privremeno sanirao javne financije RH na beskrajno plavom/rozom nebu naziru se prvi tmurni oblaci. Znam da prva lasta ne cini proljece, no u ovom slucaju cu rado biti optimist.
Nakon nedavne serije negativnih clanaka u svjetskim medijima, danas nas je pocastio Wall Street Journal, naravno uz svesrdnu pomoc domacih izdajnika, te nam jos jednom naglasio kako nas se percipira u inostranstvu.
Drzave na balkanu su slijednice komunistickih drzava, a tokom rata su se stvorile kriminalno-mafijaske veze koje do danas vladaju prostorom balkana. HDZ UVOZI SRBE IZ SRBIJE KAKO BI GLASALI ZA NJIH! Balkanska ruta je jedan glavnih prolaza DROGE, ORUJA I ILEGALNIH IMIGRANATA za EU.
Gdje se MI vidimo, i gdje NAS vide:
Počinje još jedna izborna ludnica u Hrvatskoj. Lokalni izbori, iako još osam mjeseci daleko, takoreći „samo što nisu“ i političke elite su već započele pozicioniranje u utrci za „povjerenje“ birača. Posebnu zanimljivost ovaj put donosi novost u hrvatskom izbornom sustavu – neposredan izbor gradonačelnika i načelnika!
Da li je to korak u pravom smjeru će pokazati vrijeme, ali (teorijska) motivacija je posve jasna – ljudima se daje mogućnost da izaberu „glavnog i odgovornog“, a zauzvrat postoji jasna odgovornost za rezultate ili (ne daj bože ;-) njihov izostanak. Pomak ka executive stilu upravljanja, koji bi (opet, u teoriji) trebao biti efikasniji.
O mitu i korupciji se je več tolko pisalo i svaki put se spominje vladajuča koalicija. Pojedinci pišeju da je to tipična bolest HDZ-a i njihovih članova, koji su navodno ne školovani ne moralni i glupi.
U opoziciji su po tom sve visoko školovani i moralni ljudi koji su mjerodavni druge svrstavat u negativce.
Čitajuči VL naiđem na članak i nemrem vjerovat svojim očima:
ZAGREB Zbog 400 kuna mita, na zagrebačkom Županijskom sudu sudi se Nikoli Šoljanu, redovitom profesoru na Filozofskom fakultetu u Zagrebu i jednom od članova odbora za izradu Hrvatskog nacionalnog obrazovnog standarda.
Pitam se jel bi takvog nekaj bilo nemoguče da je na vlasti SDP.
Primjer:
Taj isti policajac bi isto bil u službi da je SDP dobil izbore i sad bil na vlasti i kad bi se po toj teoriji oporbe ravnali, onda do te situacije nebi došlo- ili?
Cjeli članak možete pogledat na:
http://www.vecernji.hr/newsroom/blackchronicle/3023659/index.do
Nepisani zakon šutnje i opće amnezije vlada u svim našim malim uzmorskim i otočkim gradićima, naročito tamo gdje je HDZ na vlasti već 15-ak godina, a takvih ima. Splela se jedna opasna interesna mreža, i ne možeš joj vidjeti ni početak ni kraj. Svi su se u nešto upleli i makar znaju da to neide na dobro, pacificirani su kao i lažna oporba, a ni ona prava ne može ništa napraviti. Građani zaglupljeni slikom nekakvog trenutnog probitka, gube moć ozbiljnog prosuđivanja i sagledavanja budućnosti.
Poštovani prof. Banac
Kao prvo, moram reći da sam s velikim užitkom danas odgledao emisiju Nedjeljom u dva, u kojoj ste bili gost Aleksandra Stankovića. Liberalni pogled na svijet je danas (pre)rijetko zastupljen na hrvatskoj televiziji (Denis Kuljiš je po meni bio „u sridu“) i bio je pravi užitak slušati Vaša izlaganja i (kad je trebalo ;-) kontriranja voditelju Stankoviću.
Doduše, moram reći da ipak niste dostigli svoj prijašnji vrhunac, kad ste prije desetak godina tom istom voditelju na pitanje o tome da li je Hrvatska izvršila agresiju na BiH, na kojem su tada lomili zube svi predstavnici oporbe vrteći se oko odgovora k'o mačak oko vruće kaše, mrtvi hladni odgovorili sa „Da“. Respekt koji sam tada stekao u pogledu Vašeg intelektualnog integriteta (izvrsnost je, vjerujem, neupitna !) se u meni očuvao do danas, što Vas je, zbrojeno s kompatibilnošću naših liberalnih pogleda na svijet učinilo, ako smijem tako kazati, mojim političkim idolom.
Činjenica da se u hrvatskoj „kaljuži“ niste snašli je definitivno samo učvrstila takav moj stav, koliko god žalio za propuštenim mogućnostima da se nešto više poduzme i napravi „in liberal cause“.
Neovisni, ali ne i neutralni