pollitika Neovisni, ali ne i neutralni

Već sam koristio šansu da mi oni koji se bolje od mene razumiju kako stvari stoje u ekonomiji i poreznom sustavu objasne neke stvari pa ću to napraviti i sad. Ovaj tekst pišem da mi se objasne neke stvari koje mi nisu jasne u vezi s mirovinskom reformom i osnivanjem drugog stupa.

U reformu se išlo jer je, kako kažu, sustav temeljen na generacijskoj solidarnosti neodrživ. Drugi stup je osnovan s namjerom da kapitalizirana štednja omogući građanima sigurniju strarost.

Ono što me buni jest činjenica da se dosta novca iz drugog stupa ulagalo u državne obveznice. U reformu se išlo jer država nema dovoljno novca da podmiri obveze za mirovine, a onda novce iz drugog stupa koristi za zaduživanje. Na kraju ispada da opet država financira mirovine, ali i kamate na dug i mirovinske fondove i njihove managere.

Dio novca ide i u dionice na našoj burzi. Fondovi raspolažu s velikim iznosima pa me zanima koliko upumpavanja novca može izdržati naša burza? Koliko te velike količine novca pomažu našoj ekonomiji, rastu gospodarstva i zaposlenosti, a koliko špekulacijama i špekulantima.

Ekonomija je oblast koja mi je prilično mutna, iako sam priličan broj knjiga pročitao. Ante Čičin-Šain zastupa tip ekonomske politike s kojom se ja u načelu ne slažem, ali njegovi napisi u subotnjem prilogu "Jutarnjega lista". Vrlo su zanimljivi. Teze iz posljednjeg napisa, naslovljenog Neodrživa "socijalna država" provokativne su, s obzirom na dominantni osjećaj u javnosti, a i na pollitika.com. Preporučam cijeli članak za čitanje, a ovdje prenosim neke osnovne teze.

Prvo sam mislio ne reagirati, ali kad sam pročitao tekst, shvatio sam da moram - ova vijest je tako dobra ilustracija zbog čega ljudi u strankama poslušno trpe i puše kako bi došli do saborskog mandata - i onda se pitate zašto nema frakcija ili slobodnog razmišljanja u strankama?
HRT vijesti - 18. siječnja - Gotovo četvrtina zastupnika iz prošlog saziva Sabora odmah po završetku mandata zatražila je odlazak u zastupničku mirovinu, javlja jutarnji.hr. Podaci saborskog Odbora za izbor, imenovanje i upravne poslove govore da od 151 bivšeg zastupnika, 34 traže odlazak u mirovinu po povlaštenim uvjetima, iako neki od njih još nemaju ni 50 godina, a neki su skupili manje od 20 godina radnog staža.
Zakon zastupnicima omogućava odlazak u mirovinu po povlaštenim uvjetima, muškarcima s 55 godina starosti, ženama s 50, ako imaju 20 godina radnog staža, i to nakon jednog zastupničkog mandata ili nakon 2 godine i jednog dana provedenog u Saboru, objasnili su u Odboru.

Počelo, je počelo i prije početka

Čitam danas u Jutarnjem kako je u posljednje tri godine udvostručen broj branitelja s invalidskom mirovinom.

Vjerovali ili ne, danas imamo čak 38 786 invalida branitelja u mirovini! (Za usporedbu, u prosincu 2003. ih je bilo 19 991.) Najveći broj tih umirovljenika ima od 40 do 44 godine, odnosno od 35 do 39 i od 44 do 49 godina! Prosječni iznos kojega primaju ti mladi ljudi u mirovini je 5085 kuna.

U ponedjeljak je Davorko Vidović predstavio mirovinsku strategiju SDP-a. Za sada je dostupna samo objava za medije pod naslovom Ciljevi mirovinske strategije SDP-a, no i taj kratki dokument nas uvodi u ozbiljniju mirovinsku diskusiju.
Zato ovaj treći nastavak (Vol I i Vol II možete naći ovdje i ovdje) ima formu komentara predstavljenih ciljeva mirovinske strategije SDP-a.

Na početku treba čestitati g. Vidoviću i SDP-u na korektnom pristupu. Pošteno je formulirati strategiju unaprijed, prije izbora, te time i biračima i ev. koalicijskim partnerima obznaniti programska opredijeljenja. Alternativa je postizborno trgovanje mirovinama s ciljem osiguranja parlamentarne većine, što onda vodi natezanju na granici ucjene, vatrogasnim rješenjima, konfuznim odlukama – sve to smo već vidjeli.

Evo, Vlada je penzionerima odobrila jednokratni džeparac od 100 ili 200 kuna. To nema veze s mirovinskim sustavom i ima veze samo s trgovinom, ali je svejedno dobar povod da vidimo tko tu pije a tko plaća i koliko.
Svi znamo koliko je teška situacija za svakog pojedinog umirovljenika. Znamo li koliko je teška u zbroju? Ako bismo željeli nešto popravljati, trebali bismo znati. Pa evo:

U nas je skoro 1 100 000 penzića i u svakom mjesecu u idućoj, 2007. godini trebat će za njihove mirovine iskeširati 2,5 milijardi kuna. Ukupni rashodi za mirovine u 2007. planiraju se u iznosu od 30,2 miljardi kuna. Uočite da ukupni rashodi proračuna za 2007. iznose 108,1 milijardi; dakle, 28% svih rashoda čine izdaci za mirovine.

U proteklih deset godina u Hrvatskoj smo se bavili problemom povrata duga umirovljenicima nastalim u vremenu 1993. do 1998. godine. Taj dug im se sada vraća.

Odmah potom otvorili smo problem „novih“ umirovljenika koji su u mirovinu otišli nakon 1. siječnja 1999. kada se počela primjenivati mirovinska reforma i čije mirovine zaostaju za oko 30 posto od „starih“. Nakon niza upozorenja toga problema postala je svjesna i Vlada i Sabor ali i naša javnost. Recept za ispravku nepravdi još se traži. Svim korisnicima ovih mirovina zajedničko je to da su to mirovine iz takozvane „generacijske solidarnosti“.