pollitika Neovisni, ali ne i neutralni

Težak posao je obavio Mirko Galić, dok nije HRT-u izgradio vjerodostojnost / Njegova ostavka otvorila je prostor za političke makinacije, pa na njegovo mjesto dolazi Vanja Sutlić, koji postavlja Hloverku na čelo Informativnog programa / Možda ni sam nije svjestan što je tim potezom napravio javnoj televiziji, slobodnom novinarstvu i svima koji nisu "prijatelji" , jer i malom djetetu je jasno koju igru igra teta Hlo, koji dres nosi pokorna ekipa oko njenih skuta / Sve ono čega su se mnogi pribojavali, pretvara se u stvarnost, Hlo ostvaruje sve loše snove

Hrvatska radiotelevizija jako je velika meta svima koji žele prigovoriti lošem stanju medija u našoj tranzicijskoj Banana Republici Hrvatskoj. Uz to, svima ide na živce pretplata koju prikuplja, a nisu ni mala stvar razni mutni poslovi koji se vežu uz veliku metalnu kuću na zagrebačkom Prisavlju 3. I s punim pravom jako veliki broj ljudi prigovara na račun HRTa i njegove uprave.

Još nekoliko dana na njenom je čeli Mirko Galić, čovjek čija slika stoji u slikovnom riječniku uz pojam netalasanje. I bivabja hrvatskim veleposlanikom u Parizu. Čovjek je 7 godina na čelu HRTa iskoristio kako bi si osigurao gažu u Parizu. Na četiri godine u diplomatskim krugovima grada svjetlosti.

Pročitao sam jučer komentar o Jovana Dragišića na Indexu koji kaže:
Je li nastup Mislava Bage pozitivan ili negativan? Ni jedno ni drugo. On je sasvim normalan. Druga stvar je ta što je hrvatska javnost navikla da se vođe ne dira i da im se ne postavljaju neugodna pitanja. A zašto je navikla? Zato što vođama tako odgovara. Od Tita do Mesića. I sad je Mislav Bago kontroverzna ličnost, iako uopće nema zašto biti kontroverzan. Jer je zaista samo radio svoj posao. Postavljao pitanja i na njih tražio odgovore. Kao što bi novinar trebao.

Danas popodne smo komentirali priču o ovome liku koji je u engleskoj ubijao prostitutke, i kako to već ide, bilo je za pretpostaviti kako će susjedi govoriti o mirnom i povučenom čovjeku, uvijek pristojnom, spremnom pomoći susjedu. No ovaj puta (i prvi da ja pamtim), svi su krenuli govoriti o Stevenu Wrightu kao čudaku koji nije baš šokirao svoju okolinu činjenicom da je rastrančirao nekolicinu žena.

Sigurno se pitate, kakve to veze ima s Ivom Sanaderom? Pa, riječ je u stvari o Mislavu Bagi, Mislav je do prekjučer (u mojim očima) bio jedan vrlo dobar politički novinar od kojeg ste mogli očekivati dobro pokrivenu priču, no kako je riječ o finom i uglađenom mladiću teško da ste od njega mogli očekivati uzbuđenje. Do prekjučer. Prekjučer navečer sam pripremao prezentaciju za moje predavanje u rijeci i jednim okom gledao Batllestar Galacticu kada me je prekinuo moj googletalk “jel gledaš Otvoreno?”. Prebacio sam na Otvoreno i vidio Mislava samog u kadru kako nekoga vrlo agresivno napada. Kada se kadar proširio u studiju se nalazio samo Račan i Bago!? To nije Bago kojeg ja poznajem (nije da ga poznajem, nego onako - s ekrana).

Od kada je Hrvatska ponovo samostalna država imali smo dva predsjednika, koji su oba izabirani velikom većinom i oba su u svom životu često skakutali sa svojim izjavama sa lijeve na desnu bandu, mijenjali izjave i bili nedosljedni sami sebi, a kamoli biračkom tijelu.

Oboje su često skakali sa komunističkih na ustašoidne izjave i ipak kao vrhunski populisti i demagozi uvijek su se uspijevali izboriti za svoju poziciju jer bi narod uvijek popušio trenutačne govore, ne gledajući prevrtljivost osoba.

Nisu oni usamljeni u svojim grijesima takva je i gotovo cijela stranačka kvazi elita hrvatske scene koja se neudostoji reći ono što misli ukoliko to može naštetiti njihovim užim ili širim interesima.