Zamišljam sebe u situaciji da mi se nešto loše dogodil na putu po svijetu.Netko mi npr.nešto podmetne u kofer na letu za Bankok. Uhite me, zatvore, a za mene nitko iz moje države ne brine.Dođe konzularni službenik reda radi i to je to.
Nemam namjeru ulaziti u pravnu dimenziju slučaja Laptalo, ali u političku svakako da.Svaka država brine za svoje građane.Prati njihove sudske postupke ukoliko su izvan zemlje, pomaže im kada se nađu u nevolji.
Muči me ovaj slučaj iz više razloga.prvo,je li Laptalo kriv ili nije.Jedni kažu jest, a drugi da nije.Onda me užasnula insajderska informacija o tome da ga je hrvatska policija isto imala pod istragom zbog droge, a onda opet demantij policije da to nije točno.
Muči me zašto svi šute i zašto nitko ne daje nikakvu konkretnu izjavu.
Predsjednik Republike svojom tezom da se tu ništa ne može još me je više rastužio.Bacio je koplja u trnje.
Riječ je o hrvatskom pomorskom kapetanu.Dakle ne bi trebalo biti baš sasvim svejedno ni državi da se stvara image kako hrvatski kapetani dilaju drogu po svijetu.
Oni malobrojni stalni čitatelji mog bloga i oni nešto brojniji čitatelji pollitike.com možda će se sjetiti da sam u ožujku prošle godine otkrio smiješan i rogobatan hrvatski prijevod Deklaracije o ljudskim pravima na web stranicama UN-ove Visoke komisije za ljudska prava.
Dijelove prijevoda tom sam prilikom i citirao:
"Svatko ima pravo na slobodu mišljenja i izraćavanja; ovo pravo ukljućuje slobodu mišljenja, bez tućeg miješanja, a isto tako i traćenje, primanje i priopćavanje obavijesti i ideja bilo kojim sredstvima i bez obzira na granice."
Onda sam malo pisao komisji pa malo našem ministarstvu vanjskih poslova.
Pa sam čak i mjesec dana kasnije dobio odgovor iz Ministarstva gdje su rekli da će se pobrinuti da se to ispravi.
Ja sam u ovih proteklih godinu dana par puta bio na stranicama visoke komisije, pa ništa.
Daje se na znanje!
Nadam se da niste zaboravili moj post od prije tri tjedna o sramotnom prijevodu Deklaracije o pravima čovjeka na Hrvatski.
Za ilustraciju evo jednog citata:
ĆLANAK 3.
Svatko ima pravo na ćivot, slobodu i osobnu sigurnost.
Jel sad jasnije o čemu pričam? Evo još jedan:
ĆLANAK 5.
Nitko ne smije biti podvrgnut mućenju ili okrutnom,nećovjećnom ili ponićavajućem postupku ili kaćnjavanju.
Zabavno, zar ne? I ja sam se prvo pokidao od smijeha, ali onda me malo zabrinulo da se dokument kojeg smatram jednim od najvažnijih dosega ljudske civilizacije uopće predstavlja u tako bijednom svjetlu. Mislim, tko može ozbiljno shvatiti ovakav tekst:
Jučer sam bio izazvan na diskusiju o nekim ljudskim pravima kod delusion pa mi je došla želja da na jedno pitanje uzvratim citatom iz povelje o ljudskim pravima.
Vjerovali ili ne, malo sam zahrđao pa cijeli tekst povelje ne znam napamet.
Zato sam ukucao traženi pojam u Google i otišao na stranice UN HCHR-a iliti Visoke komisije za ljudska prava UN-a.
Jako me razveselilo kad sam skužio da visoka komisija ima prijevode deklaracije na tristo i nešto sitno svjetskih jezika. Nema što nema, ima Urdu ima Aguaruna i Amahuaca, Asirski, Bariba, Bora, Chayahuita itd - da ostanem samo kod poznatijih jezika.
Neovisni, ali ne i neutralni