..eto .. doslo na moje.. ipak ce cesnjak biti nasa buducnost..
Od pred nekih cetiri godine pomalo gnjavuckam ljude pricajuci o glavnom poljoprivrednom proizvodu Hrvatske. Svi se smiju slusajuci moju agrar-bussines pricu, misleci kako se samo salim, ali ...doslo vrijeme da se i ministarstvo poljoprivrede RH pocne baviti tom idejom.
Naime, cini mi se da buducnost hrvatske poljoprivrede lezi u cesnjaku kao nasem standardnom prehrambenom artiklu, autohtonom maltene. Cesnjak je nesto kao "sir i vrhnje", skoro da raste na crveno bijele kockice, a mi to stalno zanemarujemo...
„Ubiti ću se u čobankovićevu uredu“
Prije nekih 6-7 mjeseci u HVIDR-a Županja došao je jedan očajan čovjek, dragovoljac, invalid bez ruke, tražiti pomoć. Kako sam se zatekao u blizini predsjednik HVIDR-e me zamolio da poslušam probleme čovjeka pa ako imam kakav prijedlog da čovjeku i pomognemo. Čovjek počme svoju priču :
Da u EU jednog dana
Kako se približavamo ulasku u EU sve je više ljudi koji većinom zbog sadašnje loše gospodarske situacije u Hrvatskoj zagovaraju NE u EU.
Proces približavanja Hrvatske i EU ozbiljnije počinje od trećeg siječnja 2000 godine dolaskom koalicijske vlade a poslije isti kurs zadržavaju i ostale naše vlade. U tom procesu smo do danas potrošili desetke milijardi kuna što naših novaca što novaca iz EU kao podrške procesu pridruživanja. Postavlja se pitanje koje smo sektore gospodarstva pripremili za ulazak u EU ili bar napravili potrebne korake da gospodarstvo raste i napreduje ulaskom Hrvatske u EU.
1. U poljoprivredu smo uložili cca 30 milijardi kuna poticaja, potpora, kredita po povoljnim kamatama a efekti su nam slijedeći :
Uvozimo hrane oko 15 milijardi kuna tj. u vrijeme velikih ulaganja povećali smo uvoz. Cijena hrane nam je na 94% prosječnih cijena u EU 27 te nam je to najveće postignuće u procesu pristupanja.
Ovaj dnevnik je jedan od prvih u nizu od onih u kojem će pisati (nažalost): rekao sam vam
originalno objavljeno 3.12. 2008.
Pročitavši novi prijedlog zakona o poljoprivrednom zemljištu morao sam napisati par redaka o istom jer neke stvari jako bodu u oči.
1. kažnjavanje vlasnika poljoprivrednog zemljišta koji isto ne obrađuju
2. davanje neobrađenog poljoprivrednog zemljišta u zakup bez pristanka njihovih vlasnika
3. pravo prvokupa od strane države/davanje u zakup.
4. U svrhu provođenja novog zakona osnovala bi se nova hrvatska Agencija za poljoprivredno zemljište.I dok je sam tekst zakona napisan na prvi pogled profesionalno i lijepo želio bih ukazati na to što će taj zakon, ako se izglasa, značiti u praksi. Vjerujem da svakog normalnog čovjeka u posjedu pa i najmanjeg komadića poljoprivrednog zemljišta, a to obuhvaća stotine tisuća ljudi u Hrvatskoj, treba biti strah za njihovo vlasništvo. A pravo vlasništva je jedno od temeljnih ljudskih i ustavnih prava. Isto kao što su poduzetnička i tržišna sloboda po tom istom ustavu temelj gospodarskog ustroja Republike Hrvatske.
Za ovaj segment gospodarstva, a to je proizvodnja/izvoz u poljoprivrednoj i prehrambenoj industriji koja je u stalnom padu ili se održava na životu skupim bankovnim kreditima, potrebno je što hitnije napraviti kratkoročnu strategiju oporavka i povezivanja svih u lancu koji imaju proizvodne kapacitete i mogu stvarati dodane vrijednosti u izvozu.
Da bi stvar bila jasnija, niže je pregled hrvatskih izvoznika i proizvođača u prehrambenom sektoru prema vrsti robe, odnosno razvrstanih prema carinskoj tarifi; podaci se mogu naći na stranicama HGK.
Informacije su nažalost ne ažurirane i kao takve ne upotrebljive za strane investitore, ali i za sve one koji se bave analizama i ispitivanjima tržišta.
Hrvatski san je oduvijek bio refleksija života sa filmskog platna, holivudskih zvijezda ili eventualno kakve evropske kraljevske obitelji.
Uvoznički lobiji osvanuli su s početkom stvaranja hrvatske države kada su fantomske tvrtke dobivale nevjerojatne ugovore za opskrbu vojske i većih državnih potrošača u hrani, piću i cigaretama, a automobila po potrebi i osobnim željama. Iz tog razdoblja potječu naši veliki i uspješni poduzetnici poznati u zemlji i inozemstvu. Neki su i danas toliko traženi da je za njima raspisana međunarodna tjeralica. No, to sada više nije bitno. Njihov zajednički nazivnik je ratno profiterstvo i siva ekonomija djeljivo s mnoštvom nula. Ne važno je također dali su bili ili još uvijek jesu visoko pozicionirani političari ili vozači na četiri kotača, jer neki od njih danas lete, i time su ostvarili hrvatski san.
Čitam na index.hr kako je Petrokemija najavila poskupljenje umjetnih gnojiva za 44%.
Piše tamo kako poljoprivrednici kažu da umjetno gnojivo ima učešće u cijeni proizvodnje i do 40%.
Ako je tomu tako, onda nas očekuje novi val poskupljenja poljoprivrednih proizvoda. A poljoprivredni proizvodi su, uglavnom, hrana. Poljoprivredni proizvod je i pšenica od koje se pravi kruh. Imat ćemo, znači, još skuplji kruh.
Unatoč nedavnim osnivanjem povjerenstava koja će spriječiti nova poskupljenja, a koja je osnovala Vlada na čelu sa premijerom doktorom Ivom Sanaderom II, kruh će nam, eto, opet poskupiti. A još zanimljivije od toga je da je Petrokemija u (pazi sad) državnom vlasništvu.
Potaknut Potjehovim postom o stanju u poljoprivredi, pišem o jednom užem i zapostavljenom djelu poljoprivrede, povrću.
Mali uvod, da steknete osnove o temi...
Poticaji za uzgoj povrća su uvedeni tek 2004te i to za dvije kategorije:
-povrće (1250kn/ha)
-povrće za industrijsku preradu (3000kn/ha)
Neupućeni bi rekli kako je to dovoljno i primjereno za nesto poput povrća, ali bi se prevarili. Jako prevarili :)
Svi pričaju o tome kako bi farme sa sto hektara bile produktivne, a nitko ne priča kako bi poljoprivredno imanje od jednog hektra na kojem su plastenici i u kojem se uzgaja plasteničko povrće donosilo više novaca od 100 ha pšenice! Oni koji se kuže u to šute i trpe postojeću situaciju, a većina građana to ne shvaća i priča se samo o pšenici i kukuruzu, a povrće tko jebe...
Naime, radnici nekad povezanih poduzeća u vlasništvu Ine dobili su jasnu poruku – ili ćete izabrati dionice Ine ili one Petrokemije i Diokija kao naknadu za «minuli rad» / U takvoj je trgovini s potpredsjednikom Vlade Damirom Polančecom sudjelovao i Stožer za obranu Petrokemije. Dakle, upravo oni koji bi trebali štititi interese radnika, ovakvim su se dealom zapravo okrenuli protiv njih / Prema planu Ministarstva poljoprivrede u sljedećih nekoliko godina potrošnja gnojiva u Hrvatskoj trebala bi se udvostručiti, a imajući u vidu izvozna tržišta susjednih zemalja u kojima postoji velik potencijal razvoja poljoprivrede, dobrom izvoznom strategijom prihod kutinske kompanije bi se mogao znatnije uvećati.
Tekst koji slijedi priličio bi prije nekoj latinoameričkoj zemlji kao što su Kolumbija ili Nikaragva, ali na žalost mjesto radnje je Hrvatska. Kriminal koji se odvija pod blagoslovom države, krađa državnih dobara, policijska tortura nad onima koji se bore protiv kriminala, prijetnje likvidacijom… Sve to više prilični kakvom filmu, ali na žalost to se zbilja događa.
Po objavi zapisnika NO Brodosplita javio mi se gospodin Jure Stanić iz Opuzena slijedećim mailom…
Poštovani
Nemam blog jer jednostavno nema ni vremena ni dovoljno znanja da bih ga vodio. Inače sam umirovljenik i svoje slobodno vrijeme koristim na pokušaju sprječavanja agrokriminala na području doline Neretve konkretno grada Opuzena. Kao član i predsjednik Udruge ''UZOG'' svojom aktivnošću nagazio sam neke kriminalce zbog kojih mi se 13 06 2003 izvršio pretres obiteljske kuće. Taj pretres nije urodilo nikakvim rezultatom a meni iz nepoznatih razloga 30 12 2003 hapse me i odvoze u Dubrovački zatvor. Na saslušanju kod istražnog sudca zbog nedostatka dokaza isti me oslobađa. itd itd. U prilogu Vam dostavljam nekoliko dopisa odnosno tema iz kojih je vidljiv kriminal koji se čini u Gradu Opuzenu pod pokroviteljstvom premijera vlade i djela njegovih poltrona ministara kao gradonačelnika .predsjednika gradskog vijeća (inače ravnatelj zavoda za zapošljavanje i razvoj) pročelnika za gospodarstvo itd. http://opuzenci.blog.hr/
S poštovanjem
Jure Stanić
