Pozdrav!
Ovo mi se inače čini kao kritički nastrojen portal pa me čudi da još nitko nije počeo stavljati na tapet nove ministre. U mojoj glavi (a možda i u još kojoj) ministarska pozicija bi trebala biti kruna stručne karijere, a ne sporedni posao izabranih saborskih zastupnika. Na kraju, čudi me i širim oči pred tim da je netko, tko nije imao dana iskustva u određenom sektoru ili ima iskustva u sektoru, ali nikad nije donio rezultata u njemu, voljan prihvatiti ministarsku poziciju. Mislim, moj Ego je velik ko kuća, a kakav je onda tek njihov. Zbog toga svega pozivam vas pollitičare da se ne sramite kritizirati esdepeovce, nego da udarite svim alatima po njima kao po hadezeovcima. Od hvale nikakve koristi, kritika je najbolja konzultacije, a ko se vrijeđa nit ju ne zavređuje.
Prvo moje pitanje je kako bi netko bez dana iskustva u sektoru trebao i mogao donositi ministarske odluke? Štoviše, kako bi trebao izmisliti stvarno inovativne i dobre stvari bez da zna struku ko svoj džep?
Razvojačeni branitelj ubio suprugu, pa djecu na spavanju, pa potom sebe; U Bjelovaru se ubio branitelj; Branitelj se ubio zapalivši se; branitelj se ubio nakon odbijenice za mirovinu; ubio se još jedan hrvatski branitelj, branitelj se raznio bombom; branitelj se ubio motornom pilom.... Samo su neki od mnogobrojnih naslova koji su od završetka Domovinskog rata zatrpali naše medije. Nakon svih tih silnih samoubojstava, čovjek ne može a da se ne zapita: Tko su bili branitelji nekada, a tko su sad?!
1991-1995. pripisuje se trajanju Domovinskoga rata. Tada sam bila djete i unaprijed se ispričavam na lajičkom komentiranju, ali želim reći kako stvari vidim danas. Vjerujem da su branitelji 1991 g. stali u obranu Hrvatske zbog svojih ideala. Mnogo je mladih ljudi na bojištima ostavilo živote, mnogima se ni danas neznaju grobnice, mnogi se još uvijek smatraju nestalima. Ma ne samlo mladi, ljudi različitih dobnih skupina odlaze u rat vjerujući u san slobodne države Hrvatske.Nažalost, mnogi se iz tog "sna" nikad nisu probudili.
