pollitika Neovisni, ali ne i neutralni

Liberalizam je izašao iz krvavog 20. stoljeća kao najmanje kompromitirana ideologija. Zato je u posljednijih nepunih dvadesetak godina koliko je prošlo od pada komunističkih režima, ideja o čvrstoj i gotovo neizbježnoj vezi izmedju ekonomske i političke slobode, tj. da slobodno tržište oslobadja i ljude i društvo, ideologija liberalizma izborila izuzetno dobru poziciju na svjetskom političkom nebu i u svjesti širokih slojeva ljudi.

Medjutim, svojom knjigom „Doktrina šoka. Uzlet katastrofičnog kapitalizma“ (originalni naslov „The Shock Doctrine. The Rise of Disaster Capitalism“), kanadska novinarka Naomi Klein razornim argumentima razbija tu idiličnu sliku. Svima onima koji vjeruju da liberalizam nema okrvavljene ruke, ta knjiga se može preporučiti kao sredstvo otrežnjenja. U stilu najboljeg trilera, Kleinova ocrtava zastrašujući mozaik novije povijesti – cinično iskorištavanje političkih kriza u raznim dijelovima Svijeta za provedbu ekonomskih šok-terapija koje su otvorile put fundamentalnim društvenim promjenama bez istinske demokratske podrške – jednom rječju metoda nazvavna „šok terapija“.

Ovo je moj prvi dnevnik, i bavi se stvarima koje su po meni vrlo bitne za razumijevanje današnjeg svjetskog ekonomskog sustava. Započeo sam ga pisati prije više od pola godine potaknut raspravom ispod dnevnika http://pollitika.com/oda-velikanu-dvadesetog-stoljeca. Nažalost u međuvremenu sam se pretrpao drugim stvarima pa ga tek sada dovršavam. U toj raspravi izneseni su mnogi odlični argumenti sa jedne i druge strane, no izostavljen je ključni element koji je po meni i najvažnija istraživačka tema oba ekonomska velikana : svjetski monetarni sistem.

Keynes je u svojim ranijim djelima upozoravao na slabosti tadašnjeg zlatnog standarda - (ograničena mogućnost nove emisije (rudarska ograničenja), koncentracija rudnika u politički nestabilnim državama (južna Afrika), kompetetivne devalvacije koje dovode do sukoba i naravno koncentraciju postojećeg zlata u rukama malog broja ljudi). Svi ti faktori utjecali na suboptimalnu alokaciju kapitala i posredno smanjivali stope rasta u prethodnom stoljeću.

"Hrvatska može profitirati kroz izlaganje svježem dahu slobodnog tržišta ideja i iskustava drugih bivših komunističkih zemalja!”

To je nekom prilikom izrekao poznati nobelovac iz ekonomije Dr. Milton Friedman, a ovaj citat kao proglas možete naći na stranicama Adriatic Instituta, kojeg vodi sve prisutnija i poznatija Nataša Srdoč iz Rijeke. Osobno o toj dami ne znam skoro ništa osim posredno o njenim aktivnostima, u kojima se pokušavaju što dosljednije promovirati ideja i zamisli nedavno umrloga Miltona Friedmana .

Imao sam prijatelja iz (naše burne) mladosti, koji je kao jedan od najodgovornijih na obrambenim dužnostima u ovom ratu kad su jednom sve linije obrane Grada bile pale (i četnici mogli ušetati kako su željeli - samo to nisu znali), otišao sam na prilaze Gradu da se osobno isprsi – i poginuo od vlastitih mrtvih straži.

No to je jedna druga priča koja s ovom temom ima samo toliko zajedničkog, da netko kad mu ne ide (a ne ide) sam izlazi na puškomet i svojim prsima ide zaustavljati udarce i ne znajući kako je takvo nešto pogibeljno. Ali, tko je Sanaderu kriv kad je imao nesposoban tim - da ga je formirao potpuno nanovo ne bih rekao ni riječi a možda počeo i navijati za njega (kao što sam to činio u samom početku njegovog prošlog mandata). No, on je tim još ponovio, dopunivši ga s klupe za rezerve s onima najgorima (npr. gledam pred par dana na TV tog Jandrokovića pa sam se sjetio Kolinde i odmah sve isključio – no „de gustibus non disputandur est“).

Na današnji dan, 16. studenog 2007., navršava se prva godišnjica smrti Miltona Friedmana, jednog od najvećih ekonomista dvadesetog stoljeća. Kvalifikacija „jedan od najvećih“ je u stvari suvišna – Milton Friedman JEST bio najveći ekonomist dvadesetog stoljeća, barem u očima Zvone Radikalnog.

Na ovakvu tvrdnju će neki (mnogi ?) s osmjehom (prezirom ?) reći da to više svjedoči o mojem nepoznavanju ekonomske misli minulog stoljeća nego o nekim čvrstim činjenicama. Hm, kad pričamo o „veličini“ ekonomista, ionako vrijedi ona truth is in the eye of the beholder.

Ali ja oko toga definitivno nemam dvojbi !

Ova problematika, koja je naglašeno politička i kroz koju je moguće jasno profilirati razlike socijaldemokratskoga, liberalnoga i konzervativnog svjetonazora, nije pobudila veći interes stranačkih centrala već o njoj jasno govore samo predstavnici civilnoga društva / Friedmanovu je formulu aplicirao projekt «regulatorne giljotine», tzv. «hitrorez», što ga je hrvatska vlada nedavno predstavila javnosti, ali su ga druge teme ubrzo potisnule iz fokusa zanimanja javnosti, pa nije posve jasno ostaje li on još jednim od vladinih alata za reformu javnih institucija i kad je riječ o odvjetništvu / Ukidanje tarifne autonomije odvjetništva i reguliranja djelovanja javne službe od strane zakonodavne vlasti preduvjet je za ostvarivanje intencije ustavotvorca, ali i za osiguravanje ostvarivanja važnoga ljudskog prava – prava na ravnopravan pristup sudbenoj vlasti.

Ovo je blog o temama koje se tiču Hrvatske. No Hrvatska je dio svijeta s kojim komunicira fizički, razmjenom dobara i nefizički, razmjenom ideja. Upravo sam pročitao da je umro Milton Friedman, što me potaknulo da prokomentiram utjecaj njegovih ideja na Hrvatsku.

Prvo želim podsjetiti na odnos ideja i događaja. Kada su u zimu 1917. potlačeni ruski seljaci i radnici ustali protiv vlasti, nisu se zadovoljili time da smijene one kojima su bili nezadovoljni. Njihova pobuna je imala idejni okvir, komunizam. Ta će se ideologija kasnije na valu želje za promjenama proširiti svijetom, a preko partizanskog pokreta će osvojiti i Hrvatsku.