Povijesni revizionizam Milanovića i Jutarnjeg
Jutarnji je list, samo dva dana nakon što je objavio podulji pamflet Jelene Lovrić o tome kako Milanović nije uopće rekao da je rat građanski i kako mu to podmeće zavidna desnica kojoj pjena curi iz usta zbog njegovih neviđenih uspjeha u vođenju države, skočio sebi u usta i danas iz njega saznajemo kako je premijer ipak rekao što je rekao, ali kako zapravo rat i jest imao "elemente građanskog rata". Na ovo sam se već ukratko bio osvrnuo, no lažima ne treba dozvoliti da se razmašu, a kako živimo u svijetu laži jer govoriti istinu često nije oportuno, zamorno je, i nepopularno, treba činjenice ponavljati dok i oni gluplji ne shvate.
Već stopedeset godina to zlo traje,
još od Garašanina korijene vuče.
Velikosrbi svoje namjere ne taje,
dok zacrtane ciljeve ne poluče.
Sve od Vuka preko Karađorđevića,
uz blagoslov SPC-a, um Ćosića,
do vrlog mirotvorca Miloševića;
vuku ti geni i evropejca Tadića.
Memorandum SANU dao je okvire:
ugrožene Srbe u sastav Srbije!
Ognjem i mačem, silom bi da se šire.
Jûgu sruše, al' nema Srboslavije.
Na zgarištu SFRJ, u plamenu rata,
velike žrtve, rode se nove države,
Srbija k tome i bez Kosova osta,
na zlu glasu, poharana i bez slave.
I Hrvatska tad se diže iz pepela,
stradalnica, al' pobjednica u ratu.
Poratne igre vode je do raspela,
Srbi ispali žrtve naspram Hrvatu.
Na djelu je Memorandum, novi, svježi, (1)
Srbija se njim vješto iz blata vadi,
ona nije kriva, od osuda bježi,
još žrtve progoni, hoće da im sudi.
K'o guske u magli Hrvati sveđ gaze,
preko Beograda u Europu plaze.
politika jutarnji podListak,
danas javiti što se jučer politički dogodilo, a zašto da?
1. <> <> <>
Haško tužiteljstvo je objavilo svoje kazne hrvatskim zloČiniteljima u BiH,
Haški sud, a kako će ih potvrditi?
(NE hrvatsko i NE balkansko)
Haško tužiteljstvo je razumjelo/ocijenilo,
- SFRJ preRaspodijelila se u zasebne neovisne države,
- Hrvatska nije bila zadovoljna i Srbija nije bila zadovoljna svojim starim/novim granicama,
- Tuđman i Milošević u tajnim razgovorima/pregovorima (bez svjedoka i potpisanih papira) jedan/drugome su obećali pravo na rekonstrukciju svojih hrvatsko-srpskih granica prema ranijim granicama banovine Hrvatske na teritoriju nove zasebne države BiH,
- Tuđman je svojim političko-vojnim potencijalima osvojio teritorij zasebne države BiH i proglasio Herceg-Bosnu kao zasebnu jedinicu izvan ustavPAPIRa države BiH,
- a koja bi svojom mekom granicom odmah ušla u sastav Hrvatske, a jednog lijepog dana i hrvatskim ustavPAPIRom postala dio suverene hrvatske države,
Haško tužiteljstvo
- osvajanje dijela državnog teritorija BiH i samoProglašene Herceg-Bosne je razumjelo/ocijenilo zloČiniteljskim poduhvatom,
Neki na pollitika.com žele predstaviti domovinski rat ko zločinački, a te sve mlade ljude koji su se suprostavili zločinačkim hordama četnika i JNA, proglasiti ratnim zločincima. Ti ljudi idu tak daleko da žele jednom taj rat predstavit ko dogovoren, a kad nejde, onda mjenjaju taktiku i pišu o napadu na JNA i o tome da je taj isti zbog toga počel.
Na Gazimestanu je Milošević još 1989 u govoru objavil da oružana bitka nije isključena i to sve u interesu Srbije.
http://www.youtube.com/watch?v=-sA45hTULQI&feature=related
Između ostalog me njegov govor podsječa na neke članove pollitika.com, koji nastupaju sa pisanjem koje možete usporedit sa:
http://www.youtube.com/watch?v=yWXk6qP4Oek
Godinu dana kasnije počinje priprema za buduče događaje i oružane sukobe.
Političko i vojno vodstvo rezoružava teritorijalnu obranu u Hrvatskoj i to u svibnju mjesecu. General Kadijević je izdal naredbu za taj čin, a on je dobil zeleno svjetlo od predsjedništva jugoslavije kojim je dominirala srbijanska politička elita.
Vrlo često smo suočeni s izjavama medija, oporbe, udruga civilnog društva a i dijelova vladajućih stranaka kako nam je za sadašnju gospodarsku situaciju kriva pljačka i korupcija u pretvorbi i privatizaciji (ovo je naročito zanimljivo ovima prvima) a vlastodršci govore o velikim štetama u agresiji Srbije na našu dragu domovinu što je uništilo naše gospodarstvo. Poslije godina ponavljanja sve ovo je postala istina.
Naravno rješenje problema gospodarstva a cijele države prvi vide u procesuiranju pretvorbene pljačke i privatizacije pa je čak u tom smjeru mijenjan i ustav što je naročito dostignuće naših političara, a drugi tj. vlastodršci su za rješenje donijeli program gospodarskog oporavka i uveli nultu toleranciju prema korupciji prvenstveno svojih neistomišljenika i članstvo u EU kao imperativ i jedne i druge politike.
Čim se to riješi mi ćemo biti najbolja država za živjeti u Evropi i svijetu.
Međutim i jedni i drugi potpuno ignoriraju stvarnost, a ona je potpuno drugačija.
Ovaj je dnevnik nastao, jer sam pišući komentar na @Danimirov dnevnik shvatio, da pitanje glavnog analitičara u predsjednikovu uredu Dejana Jovića, zaslužuje dublju razradu, kako bi se objasnilo, kolika je opasnost od njegova utjecaja na Ivu Josipovića.
Da bi se sve objasnilo, treba krenuti od objašnjenja opisa poslova i radnih zadataka glavnog analitičara.
Sam je Josipović u izjavi medijima, rekao da Odjel za analitiku, smatra „vrlo važnim“. Glavni analitičar je čovjek koji priprema Predsjedniku brifinge temeljem analize medija, te pomaže profiliranju politike samog Predsjednika. Jović, kao glavni analitičar, zadužen je za „studijsko promišljanje o društvenim fenomenima“.
Sada malo o samom liku Dr. Dejana Jovića.
Dr. Dejan Jović, politolog je, konzultant britanske Ekonomsko-obavještajne agencije, dakle čovjek koji bi trebao kreirati politiku Hrvatske, barem koliko mu dopuste ovlasti njegova šefa, Predsjednika RH, čovjek koji je po habitusu blizak Englezima, postaje glavna spona s hrvatskom visokom politikom, direktni učesnik čak.
Nakon 20 godina od uspostave demokracije i 18 godina od međunarodnog priznanja Republika Hrvatska ulazi u treće desetljeće postojanja. Dok bi se prvo desetljeće koristeći klasične povjesne kvalifikacije moglo nazvati herojskim, drugo desetljeće normalizacijskim, treće bi trebalo biti razvojno-stabilizacijsko.
Pogledajmo kakve pretpostavke postoje da iduće desetljeće protekne uistinu u razvojnom i stabilizacijskom ozračju. Kao što svaki proces počiva na određenim temeljima, tako je i treće desetljeće Republike Hrvatske samo po sebi predodređeno ostvarenjima u prethodna dva desetljeća. Za njih se ne može kazati da su protekli u idealnim okolnostima. U povjesnim i geopolitičkim uvjetima rješenja za probleme s kojima se država suočavala (nation building) nisu bila dobra a pogotovo ne optimalna za budući razvoj države i društva.
(Tako se radilo)
Vidjeli smo da se Hrvatska nije niti pokušala osamostaliti od SFRJ legalnim puten i kroz institucije sustava, već je pribjegla nasilju.
Nije niti pokušala uspostaviti nekakav suvisli dijalog s hrvatskim Srbima, a kamo li riješiti njihov status u Hrvatskoj koja se namjerava osamostaliti.
Odnosno Tuđman se prihvatio posla da smanji broj Srba u Hrvatskoj odnosno njihov udio u ukupnom stanovništvu svede na manje od 8 % kako bi oni izgubili status "značajne manjine".
U Norvalu je, kao po svemu sudeći ključnom centru ekstremne emigracije, podrška Tuđmanu uvjetovana provođenjem lustracije ali ne komunista nego upravo Srba.
O svojoj namjeri on govori svojem tadašnjem prijatelju Edi Murtiću kojem doslovno kaže da će kad preuzme vlast "nastaviti tamo gdje su ustaše stali 1945. i istjerati Srbe iz Hrvatske", a Edo to povjerava u svojim intervjuima, posebno "Novom listu" i "Blicu".
Svjedoci smo kako se na Srbe verbalno nasrće već na predizbornim skupovima HDZ-a, a Srbi unatoč tome i zaglušujućoj velikosrpskoj propagandi i manipulacijama, na izborima svoje glasove daju najvećim dijelom SDP-u, a ne SDS-u.
Većina toga nije namjerno nego od tromosti i uspjeha.
Carevi rođaci su uspjeli dokrajčiti svoja preuspješna carstva i Tursku, elitne snage su potom uspjele rasturiti veći dio svijeta (kao i sada financije i razno), Tito je uspio ostati živ i nanizati pobjednički ritam, Kardelj je uspio jako puno toga iskomplicirati kao nitko, Milošević je uspio jako puno a beskrajne napredne i nenapredne snage još i više.
U toj stalnoj silini uspjeha nikada nije bilo vremena ni prostora za koncentraciju na više od 5 % toga i sve drugo većini je iritantno, jer ciljevi s jedne i stiska svega s druge strane zbilja čine da se ostalih 95 % podrazumijeva.
Američki upliv na naša zbivanja je veći nego što izgleda. Dugo kretanje na zapad prati sve veće poslovanje sa istokom i čarobne istočnjačke zabave. A od zapada su američki filmovi logično bliži tome duhu nego beskrajna evropska kolonijalna nadmenost i kompliciranost, tim više što su iz Evrope stizali i udarni mračni djelovi priča a iz Amerike sloboda i neodoljivi djelovi priče, naročito pop kultura koju je pokrenulo nešto homoseksualaca te jupi igre financija i raznih uspjeha.
Podnaslov je parafraza spartanske poslovice, kojom majka navodno ispraća sina u rat govoreći Il' sa štitom, il' na štitu! , i čini mi se primjerenom u objašnjavanju srpske mitološke svijesti (u serijalu „demitologizacije mitologije“). Na jučerašnji dan, tj. 10 lipnja 1868 godine ubijen je srpski knez Mihajlo Obrenović 1823 –1868. koji je vladao Srbijom u dva navrata: prvi put od 1839. do 1842. i onda opet od 1860. do 1868.
Ono po čemu je ovaj srpski vladar ostao zapamćen je u prvom redu praktična samostalnost koju je od Turske izborio – a s druge strane po inauguraciji mita o srpskom „pijemontizmu“ i u državnu politiku. Evo što piše na Wikipediji:
