NB. Evo poslatice za moje uvijek iste minusere kojima se ne smije reći da su velikosrbi, odnosno jednostavnije rečeno četnici. Želim svima ugodno čitanje.
Predsjednik Republike Ivo Josipović nastupajući u redovnoj emisiji Hrvatskoga radija ponovno je kritizirao izjavu saborske zastupnice i predsjednice stranke HSP AS Ruže Tomašić da je saborski zastupnik Vojislav Stanimirović surađivao s četnicima u Vukovaru i da takvi Srbi ne bi smjeli sjediti u Hrvatskom saboru. „Nije sporno da je Stanimirović u vrijeme para-države bio gradonačelnik Vukovara. Ali on je obuhvaćen Zakonom o oprostu nakon čega je postao punopravni član našeg društva“, izjavio na Hrvatskome radiju predsjednik Republike.
Ovaj uradak je danas objavljen u beogradskoj Politici :
http://www.politika.rs/rubrike/ostali-komentari/Buducnost-Srba-u-Hrvatsk...
E, pa sad .....
Kaže autor ovoga kako je Srbima u Hrvatskoj danas isto kao i početkom rata devedesetih.Ne mogu se s tim nikako složiti.
Naime, Srbi u Hrvatskoj '91. su iza sebe i uz sebe imali SFRJ, JNA, Miloševića, Arkana, kapetana Dragana, Šešelja, vojne avione, tenkove, topove i balvanima ograđen dio hrvatskog teritorija kojeg su nazivali svojom državom. Imali su i neizmjernu bahatost kojom su od Slobe tražili da im pošalje salatu, meso ne treba jer će oni klati Hrvate.
Hrvati u Hrvatskoj u isto vrijeme imali su nešto pješačkog oružja nabavljenog u švercu, poneku lovačku pušku ili pištolj, imali su poljoprivredne avione, najlonske vrećice s na brzinu pokupljenim uspomenama i dalekozore kojima su, ako je to dopuštala konfiguracija njihovog zavičaja, mogli gledati što je ostalo od njihovih domova, nakon što su iz njih istjerani.Ali, imali su srce veće od svemira, vjeru i odlučnost da se vrate svojim kućama.
Nikada u svom životu nisam napisao riječ, rečenicu ili tekst kao što nikada nisam pomislio ili pak izgovorio riječ ili rečenicu u kontekstu bilo kakvih nacionalnih podjela, dakle doslovno nikada nikakvog prefiksa ili sufiksa koja bi u bilo u kojim konotacijama bila u svezi nacionalne pripadnosti, a u odnosu na vrijednosti koje definiraju osobu kao pripadnika iste ili bilo koje druge nacionalnosti.
Kažem nisam do sada, ali pročitavši izjavu Milorada Pupovaca, predsjednika SDSS-a, prvi puta hoću.
Kako uopće netko tko se ne samo smatra već i po svemu jeste građanin Republike Hrvatske može izgovoriti ono što mediji prenose da je izgovorio gospodin Pupovac, a rekao je da "Ono što je dobro za generale Markača i Gotovinu sasvim sigurno nije dobro za žrtve i nastavak obnove pomirenja u regiji.“
Javno vas pitam gospodine Pupovac da mi kao dragovoljcu Domovinskog rata objasnite što to nije dobro u oslobađajućoj presudi za dvoje hrvatskih generala koji su godinama nevini čamili u haškim ćelijama i protiv kojih u cijelom procesu nije iznesen doslovno niti jedan jedini dokaz koji bi ih teretio?????
................................................................................................................
................................................................................................................
TOTALNI FIJASKO „MINI NEW DEALA“
Barnumsko najavljeni „mini new deal“ doživljava teški fijasko što su i građani Hrvatske registrirali, percipirajući Čačića kao glavnog kreatora neuspješne gospodarske politike hrvatske vlade. Osobito se neuspješnim pokazao u kadroviranju hrvatskih gospodarskih institucija protežirajući kadrove HNS-a, bez obzira na visoke profesionalne i političke kriterije koje je inaugirala nova vlada, u namjeri da se pokaže bitno drugačijom od vlade HDZ-a. Posebno se to odnosi na HEP, pa i još neka državna poduzeća, odakle dolaze najalarmantnije vijesti… Što su najavljivali, a što se dogodilo: Pad BDP-a za 2,1 % trebao bi biti poziv, posebno nakon sramotnog aktualnog sata u Saboru, da se posvjednicima napuni konačno Markov trg!
Nepojmljivo i suludo: stvarati euforiju oko toga da ćemo i dalje uzimati kredite od stranih banaka, s istim kamatama??? Pozitivna prognoza?? Bit će dakle, lijepo vrijeme...?? Kakav uspjeh??? Kakva LIJEPA VIJEST!?? I ranije su te kreditne agencije smatrane nepouzdanim privatnim, manipulacijskim... sada se njihove ocjene i prognoze uzimaju vjerodostojnim, pouzdanim!!? Pad BDP-a čak za 2,1 %, pad industrijske proizvodnje, pad osobne potrošnje, pad izvoza, izostanak investicija, daljnji stečajevi… samo su vrh sante leda u koju bi mogao udariti hrvatski Titanic, koji zapravo od 2008. nezaustavljivo tone, ako zapravo već kod porinuća 1991. nije bilo očitih tvorničkih grešaka. Moj „miljenik“ Gazimir Čačić, javlja Ankica Mamić, promijenio se, popravio nakon godišnjeg odmora u Kranjskoj Gori, sav preplanuo i ušminkan držao se normalno nekoliko dana a onda počeo vrijeđati sve oko sebe, pa i nas Slavonce ( „Bolje da radite nego što plačete!).
„Jutarnji list“, koji se iz tko zna kojeg razloga u Josipovićevom obračunu s „Novostima“, SNV-om i Pupovcem osobno, ne samo svrstao na Josipovićevu stranu, nego je gotovo postao Josipovićev bilten, piše kako je u tom obračunu Josipović odnio pobjedu:
http://www.jutarnji.hr/pupovac-ostaje-bez-gotovo-pet-milijuna-kuna-drzav...
Naime „Novosti“ su se pozabavile nečasnom ulogom Ive Josipovića koji je svojem intimusu stanovitom Marku Vojkoviću vlasniku tvrtke „Emporion“ pribavio milijune kuna „lake love“ kroz poslove koje obavlja za HDS vezane uz primjenu ZAMP-a, a koje je dobio bez provedbe bilo kakvog natječaja u vrijeme dok je (bez)ličnost s Pantovčaka vedrila i oblačila u HDS-u.
Umjesto da se pokrije ušima i odšuti, Josipović se uputio u demantiranje onoga što se demantirati ne može, sve više se zaplićući u svoje poluistine pa i ordinarne laži kao pile u kučine.
Lako je biti uljuđen i uglađen, tolerantan i novopravedan kada se po novinama razvlače i broje grijesi protivnicima i kada se javno rastapa puter s glava političkih protivnika. No, problem nastaje kada se oštrica kritike i preispitivanja grijeha samoprozvanih pravednika okrene prema
njima samima. Upravo s nekakvom mješavinom žalosti i neugode koje prate prostjetljenje i onaj "klik" u glavii bilo je zanimljivo pratiti razotkrivanje lika i djela- ne Milorada Pupovca nego - gospodina Predsjednika RH Ive Josipovića.
Ugledni sveučilišni profesor prava i vrsni skladatelj, a sada i Predsjednik u hipu je odbacio habitus tolerantnog demokrate i osobe za koju ne možete vjerovati da ikada povisuje glas, skinuo rukavice i bjesomučno počeo udarati ispod pojasa manjinskog predstavnika Srba u Saboru i glavnoga za glasilo SNV-a "Novosti", koji je, zapravo, glavni razlog Josipovićeva nekontroliranog bijesa.
I u ovogodišnjoj proslavi Dana pobjede i domovinske zahvalnosti i Dana branitelja u Kninu nastavljen je trend relativiziranja Domovinskog rata, što se očitovalo u programu proslave, ali i u govorima najviših državnih dužnosnika. Prvi put u obilježavanju proslave sudjelovao je i predstavnik srpske nacionalne manjine Veljko Džakula, što je cijeloj proslavi dalo poseban pečat, prije svega jer je on upitni predstavnik cjelokupne srpske manjine u Hrvatskoj, a potom i po tretmanu koji je dao Domovinskom ratu.
„Autohtoni“ hrvatski fašizam!
Samoniklo, endemsko, izvorno hrvatsko, autohtono ... e da, na hrvatskoj političkoj sceni “ukotvile“ su se brojne stranke, poznate po svojim „naprednim“ programima, koje njeguju „pravaštvo“ „Oca domovine“, a zapravo promiču nepatvoreni nacional-šovinizam ili ustaštvo, tu opaku hrvatska inačicu fašizma.
I nije bitno kako se zovu, jel' HSP, HSP1861, HČSP, HSP AS, HP-HPP, SHP, A HSP, ali i HDSSB ... i jesu li paralmentarne ili nisu, sve ih resi zadrtosti i nacionalna isključivost, u čemu se posebno ističu HČSP i A HSP.
Ako pobrojanima dodamo i radikalni dio HDZ-a, evo nas na 30 % glasačkog tijela, koliko skupljaju i svi radikali, četnici i „naprednjaci“ u Srbiji, a Toma „grobar“ po svojem ekstremizmu ispada kao mala beba u usporebi s ovim „velikanima“ hrvatske političke misli, s time da će postotak ekstremista u Hrvatskoj biti i veći, uspije li T. Karamarko dovoljno radikalizirati (čitaj: ustašizirati!) HDZ.
Izbor Tomislava Nikolića krajnjeg desničara i osvjedočenog četničkog vojvode za novog predsjednika Republike Srbije stavlja hrvatsku politiku prema istočnom susjedu u ozbiljna iskušenja. U posljednjih desetak godina, bez obzira tko je bio na vlasti, kako u Predsjedničkim dvorima tako i u Hrvatskome saboru, službena hrvatska politika vodila je popustljivu politiku prema Beogradu, opravdavajući to potrebom okretanja budućnosti i stabilnosti u regiji.
