pollitika Neovisni, ali ne i neutralni

Milorad Pupovac smatra da ljudi u Hrvatskoj trebaju imati mogućnost i pravo da se organiziraju nesmetano, te je zgrožen napadom članova Kohorte na Delije u Boboti.

Potaknut nedavnim navijačkim obračunom u Boboti, kada su članovi osječke Kohorte napali navijače Crvene Zvezde, saborski zastupnik i član SDSS-a Milorad Pupovac iznosi svoje komentare na taj događaja.

Pupovac je zgrožen napadom na navijače Crvene Zvezde, jer smatra kako Delije nisu prekršile ni povrijedile nijedan hrvatski zakon, te dodaje za Slobodnu Dalmaciju kako ljudi u Hrvatskoj trebaju imati mogućnost i pravo da se nesmetano organiziraju.
Na vlastitoj koži sam imala priliku isprobati tko su Delije.Ne sluteći ništa pridružila sam se grupi Dubrovčana koji su otputovali u Atenu na vaterpolo utakmicu Juga protiv Olimpakosa .Vrijeme je bilo lijepo,Atena nas je ponovno opčarala,ljudi ljubazni,hrana i vino izvrsni.Izlet je završavao utakmicom na bazenu u Pireju.Već ispred bazena shvatili smo da nešto nije u redu.Dočekao nas je dobro opremljen policijski

Ivo Sanader upravo na svojoj koži osjeća kako je teško naslijediti nesposobnu i nemoralnu vladu. Bivša Vlada novoj Vladi u nasljeđe je ostavila: rekordno zaduženje, rascvjetanu korupciju, razpamećeno pravosuđe, razbuktanu inflaciju i predratno stanje sa susjedima. Prema toj bivšoj Vladi, vođa sadašnje Vlade ne upućuje kritike i ne žali se na katastrofalno nasljeđe.
Jednostavno, bivša vlada bila je njegova baš kao što je i ova vlada njegova. Juhu koju je zakuhao u prošlom mandatu sada mora velikom žlicom srkati. Juha od pokvarenih otpadaka, ne može biti ukusna. Ta juha, u prvoj fazi tjera suze na oči, a s vremenom reakcija će biti veća i jača. Osim suza zaplakat će mu i guza. Bit će trke do toaleta.
Fotografija prikazuje rezultat primjene ZERP-a, dobio sam je od prijatelja Mladena, zahvaljujem se.

citam ovdje razne dnevnike na razne teme tipa povrca, inflacije, nato-a, zidova, holocausta, itd...

dnevnik i debata na temu holocausta i zidova potaknuo me na razmisljanje kako to da se nitko od dusebriznika blogera nije sjetio otvoriti debatu o problemu hrvatske manjine u hrvatskoj, odnosno pitanje kako je moguce da djeca u skoli u republici hrvatskoj nemaju mogucnost ucenja hrvatskog jezika?

ako je hrvatski jezik sluzbeni jezik u republici hrvatskoj u kojoj se takodjer uvazavaju prava manjina i omogucuje ucenje vlastite kulture i jezika u skolama, kako je moguce da se dogodi situacija da u jednoj skoli djaci koji nisu sluzbena manjina moraju putovati u udaljenu skolu kako bi slusali standardnu nastavu?

pa me zacudjuje da nitko ovdje nije reagirao svojim dnevnikom na tu temu. taj je primjer odlican uvod u to da se nastavi odgajanje djece na podjelama koje jednog dana mogu rezultirati u bolesnim idejama o razno-raznim "ciscenjima". i to niti jednog blogera dusebriznika ne zabrinjava. (!)

Naslov je preuzet iz odličnog teksta s index.hr - Milorad Pupovac jedini partner kojega Sanader nije uspio prevariti Tomislava Klauškog koji samo potvrđuje sve ono o čemu sam pisao još prošle godine - Sanader je naišao na zajebanog igrača i popušio ga - a cijenu ćemo nažalost platiti svi mi.
Zagriženim HDZ-ovcima samo podatak da im je potpredsjednik Vlade Uzelac bio zadnji sekretar Saveza komunista u Zagrebu prije rata - he he - toliko o tome tko se s komunistima druži i sklapa koalicije.
Koga ova tema zanima neka pročita cijeli tekst, ali želio bih izdvojiti nekoliko citata, samo da znate s kime imamo posla - prvo malo o liku i djelu:... Pupovac je za to sve platio (djelomičnim) gubitkom političkog obraza. Kad se 1997. godine izglasavao Tuđmanov paket ustavnih promjena, između ostalog kad se parlamentu dao stari NDH naziv Hrvatski državni sabor, zastupnici su sat vremena čekali jedan, presudan glas. Bio je to srpski glas Milorada Pupovca. On je u zadnji trenutak ušao u već uskuhalu Sabornicu i tiho izgovorio svoje "da" za ustavne promjene. Za to je nagrađen gromoglasnim pljeskom HDZ-ovih zastupnika i prezirom ondašnje opozicije. Pupovac je odmah žigosan kao Tuđmanov Srbin.

Vrišti s naslovnice današnjeg Jutarnjeg lista - imao sam pravo kad sam naslućivao da je Sanader 3 srpska glasa preskupo platio - Sanader priznao radni staž i platio mirovine pobunjenim Srbima?. Cijeli sporazum, kada ga već ne možete pronaći na stranicama HDZ-a i SDSS-a pronađite ovjde - SPORAZUM HDZ i SDSS.pdf.
Kaže Milorad Pupovac:"I u književnosti, i u povijesti, i u umjetnosti, i u politici postoji čitav niz događaja, ljudi i vrijednosti koje su zajedničke svima, pa nema opravdanja za to da ih Srbi uče samo u manjinskim programima".

Čitam novi Globus i intervju s to be potpredsjednikom Vlade za vanjsku politiku - Miloradom Pupovcem i ne mogu vjerovati. Iako me ništa više ne iznenađuje od tog iskusnog predavača političke škole u Kumrovcu, čime se i u razgovoru hvali (pogledajte ranije dnevnike u kojima npr. Pupovac ne zna koji se dan antfašitičke borbe obilježava u Hrvatskoj), frapira me činjenica da nitko ne nalazi potrebe to komentirati, bilo od politike ili medija. Da je slučajno Milanović sastavljao vladu i napravio ove ustupke (a vjerojatno još koji) Sanader bi mu bez puno razmišljanja izveo desnicu na cestu. A o tome koliko će nas to kao porezne obveznike koštati i tko je takve sporazume odobrio i kada, do danas ni riječi. Ali zašto se čudimo, pa ionako nas danima zabavljaju sa zabranom pušenja, 0 promila ili promjenama dokumenata...

Po posljednjoj emisiji Nedjeljom u 2 i Stanković je negdje u ravni Butkoviću. Nisam dugo mogao shvatiti zašto je onako nježno vodio emisiju sa Pupovcem. Još malo pa bi spustio suzu za obitelj koja je zaista i imala problema /mislim da je u redu pokazati razumijevanje/.
Ipak to je neuobičajeno vođenje emisije za Stankovića /sjetimo se kako je skočio na Milanovića pa i neke druge neovisno o stranačkoj pripadnosti/.
Stanković je morao učiniti sve da Pupovac ispadne fini gospodin. Opći je utisak da on takav i jeste. Obzirom da se vode pregovori o sastavljanju vlasti u kojoj Pupovca ne može izbjeći bolje je za Sanadera /kad ga već mora uzeti u neku kombinaciju/ da je Pupovac O K. Pupovac bi na sva pitanja i provokacije odgovorio mirno i staloženo, ali i Stanković i naredbodavci znaju da dobar dio naših ljudi više sudi po pitanjima koja se postavljaju na HTV - u nego po odgovorima koje daju neki pojedinci.

Kad vas ujutro probudi telefonski poziv u kojem vas supruga koja je netom krenula na posao pita što znači kad na upravljačkoj ploči vašeg automobila „svjećka“ lampica za ulje, naglo dobivate dovoljno vremena za pisanje jer spavanja više nema.

Već nekoliko dana ne stižem napisati post o, možete dvaput pogađati, Crkvi. Ali ne o Katoličkoj nego o Pravoslavnoj. Čim sam pročitao članak „Srpska Pravoslavna crkva ne želi Milorada Pupovca za potpredsjednika Vlade”, znao sam da moram reagirati. Osim nedostatka vremena, na odgođenu reakciju je utjecala i moja radoznalost. Htio sam vidjeti kakve će reakcije izazvati dosad najotvorenije miješanje Crkve u politiku.
Namjerno pišem Crkve jer u našem Ustavu ne piše ni Katolička, ni Pravoslavna niti bilo koja druga pa bi reakcije javnosti trebale biti iste, bez obzira o kojoj se radi. Ali nisu.

Frederik je u diskusiji uz temu Institucionalna kriza iznio zanimljivo zapažanje o Miloradu Pupovcu. Zanima me mišljenje drugih pollitičara o tome, pa prenosim, te dodajem svoje opaske.

Večeras slušam Otvoreno, i vidim sve ono što dolje navodi, jednu amoralni trgovinu bez granica, ali i jednog Srbina (Pupovca) koji izrasta u ozbiljnog hrvatskog političara, naglašava hrvatskoj na dobroj Pribičevićkoj baštini, koji je večeras jedini konstruktivno postavljao stvari. Bilo tko da ga potcjenjuje griješi, jer je ako ništa (zasada) ujedinio sve manjine u čvrst blok, a sve s ciljem da se u Hrvatskoj promijeni način glasovanja koji je netransparentan i definitivno zloupotrebljavan, u kojem se državljane Hrvatske u domovini smatra maloumnima, zavedenima i štetočinama, pa sebi mnogi izvana pridržavaju pravo da nas čuvaju od nas samih.

Pametnome dosta!

Mislim da od svih koji pišu blogove najbolje poznajem Vicu Vukojevića. Upoznao sam ga kad sam došao kao mladi student u Beč na studij dirigiranja. Vice je bio već u Beču i pokušavao dobiti neku austrijsku stipendiju za nastavak pravnog studija kojeg je započeo u Zagrebu. U vrijeme kad sam ga upoznao 1965/66. učio je njemački. Bio je izvanredno simpatičan i dobroćudan mladić. Doduše 10 godina stariji od mene (rođen 1936) ali to je bilo lako objasniti njegovim boravcima u zatvorima zbog politike.

Nakon izvjesnog vremena Vice Vukojević se preselio u Pariz jer mu se tamo otvarala prilika za studij na jednoj elitnoj pravnoj školi.

Sudac Lozina osudio je na najmanju moguću kaznu Vinka Budišu. A proces je trajao i trajao, krivac pokušao pobjeći, sudac izvrdati pravdu i pretvoriti ju u krivdu itd.itd. U svakom slučaju u velikom djelu pravosuđa postojao je konzenzus da ne treba Budišu prestrogo kazniti – jer ljudi moji pa ubio je Srbina. A sudac Lozina sa svojim izrazom lica i grozničavim pogledom kojim nikad ne gleda sugovornika u oči, tipični primjerak iskompleksiranog rasiste, (kladim se da ima komunističku prošlost) branio je svoju presudu. Pa je ona postala pravomoćna. Jer u Vrhovnom sudu sjede istomišljenici suca Lozine. Sve Lozić do Lozića.

Zadnjih nešto tjedana razmisljam o tome kako se medju Srbima u Hrvatskoj tijekom prijelomnih godina s kraja dvadesetog stoljeca nije pojavila osoba poput Pribičevića? Najveci dio lidera u predjelima koja su nastanjivali pretezno Srbi prihvatilo je ultimativnu secesiju od Hrvatske ne trazeci niti jedan nacin zajednickog suzivota u Hrvatskoj. Da li je zov beogradske sirene bio toliko jak uz indoktrinaciju s kojom su bili zasipani dosta godina prije izbijanja sukoba po kojoj je svaka Hrvatska automatski sljednica NDH i u tom slucaju slijede i novi Jasenovci. Cak i na podrucjima koja su tijekom WW2 bila "partizanska" sto je znacilo da su bila i za Hrvatsku u novoj federaciji sto vidimo i po zakljuccima ZAVNOH-a preovladala je integralisticko srpska ideja o Srbiji koja bi obuhvacala sve "srpske istorijske prostore".

Da zaokružimo temu jer je ovo uistinu pogled s druge strane - Tihomir Dujmović u današnjem Večernjaku.
Kad se desetljećima prije svakog svibnja slavio dan pobjede nad fašizmom, je li njemu ili bilo kojem drugom danas pregnantnom borcu za ljudska prava palo na pamet postaviti tezu: ako se na skupovima pobjede nad fašizmom ne budu slale poruke tolerancije, bit će jasno da se slavi pokolj na Bleiburgu? Nije, a logika je ista! To prije što su i Drugi svjetski rat i Domovinski rat vođeni protiv raznih oblika fašizma! Ili netko misli da je Miloševićeva agresija bila nešto drugo? Pupovac je ovih dana bio na proslavi 27. srpnja, nekadašnjeg jugoslavenskog Dana ustanka. Do 1990. taj se dan slavio kao početak antifašističke borbe.

Zajednica Srba u RH: Položaj Srba u Hrvatskoj nezadovoljavajući stoji u priopćenju poslanom jučer kojeg danas prenose mediji, a što se sve kao slučajno poklapa s Danom domovinske zahvalnosti, obljetnicom Oluje i intervjuima Milorada Pupovca, te izborima kandidata za saborske zastupnike Srba.
"Legitimnost Oluje ne opravdava zločin. Za vrijeme Oluje razoreno je 1.200 naselja - 24.000 stambenih i 13.000 gospodarskih objekata, a velik broj civila je ubijen ili se vode kao nestali", ističe Zajednica Srba u RH u svom priopćenju, te dodaje da "Oluja" traži "ozbiljan povijesni odgovor, a ne mitski diskurs".

Franjo Tuđman sanjao etnički čistu Hrvatsku je naslov članka u ovosubotnjoj Slobodnoj Dalmaciji koja je izvijestila o završetku rada na međunarodnom istraživanju "RAT U HRVATSKOJ 1991.-1995.”Znanstvenici ističu da je Tuđman ‘preferirao etnički homogenu Hrvatsku’, ali zaključuju da ‘Oluja’ nije bila etničko čišćenje hrvatskih Srba, jer ‘nema dokaza da ih je hrvatska vlada planirala protjerati’.Budući da se rasprava o tezama Milorada Pupovca dotakla i ideje da se znanstveno istraži što se sve događalo, učinilo mi se dobrim otvoriti i tu temu kao posebni dnevnik, prigodno uoči Dana domovinske zahvalnosti.