Predsjednik SDP-a Zoran Milanović se je posljednjih dana okomio na glavnog državnog odvjetnika Mladena Bajića. Osobno, malo sam začuđen potezom predsjednika SDP-a. Pogotovo što se nalazimo u vremenu kada po prvi puta imamo osjećaj da je na sceni istisnski obračun s korupcijom, te da nitko nije zaštićen. O borbi protiv korupcije se počelo pričati po kavanama, birtijama, uredskim prostorima. Padaju ministri, moćnici. Građani komentiraju: krenulo je, nitko više nije zaštićen, napokon.
U tom jednom ozračju predsjednik najače oporbene stranke napada čovjeka koji je organizator pohoda na korupciju, napada pobjednički tim te traži njegovu zamjenu, suludo zar ne ? Tim gore što SDP neće moći utjecati na izbor novog državnog odvjetnika jer nema većinu u Saboru. Ovim napadima upravo pruža mogućnost HDZ-u da izabere podobnog a ne sposobnog. Pa da se i izabere za državnog odvjetnika osoba koja je najveća moralna vertikala u Hrvatskoj, mnoge akcije bi se zaustavile dok se isti ne bi uhodao u posao, došlo bi do zastoja.
Postavlja se opravdano pitanje – Zašto ???
Meni se osobno nameću dva odgovora za takvu reakciju predsjednika SDP-a.
Dragi pollitičari,
Proteklih dana raspravljali smo o političkoj predstavi u režiji HDZ-a, govoreći o gđi Kosor, Sanaderu, "plesnoj družini", kazalištu lutaka i trbuhozborcu, jeftinoj predstavi i tome slično.
A zatim o onoj drugoj predstavi u režiji SDP-a; o predstavi Milanović protiv Bandića.
Kako god bilo, prekratko sam na pollitici da bih shvatila "precizne mehanizme", na čijim principima ove dvije Savršene Političke Predstave funkcioniraju.
Kad pomislim na ovu drugu SDP predstavu, obuzme me ogorčenje i bijes prema Milanoviću. Zato što je pustio da Bandy tumor raste, pa se sad odjednom protiv njega bori.
I neki od nas. Da ne govorim o Zagrebčanima, koji Bandića moraju trpjeti deset godina.
Jučer sam čula odvratnu VIJEST iz NESVIJESTI ili BESVIJESTI.
U riječkom "Metrou" na Grobniku, čovjek je dobio otkaz telefonom na Silvestrovo, 31.12.'09. oko 18,00 sati.
Ali, show must go on.
SDP-ov predsjednik Zoran Milanović bučno se hvalio da su "razbili" Milana Bandića u Zagrebu i poručio kako bi ga radovao ulazak HDZ-ovog kandidata Andrije Hebranga u drugi krug.
Naši političari su mi stvarno super. Mora im se priznati da su majstori.Toliko dugo vremena uspijevaju cijeloj zemlji bacati pijesak u oči.To potvrđuje i trenutna situacija. Odjednom isplivavaju velike afere u državnim tvrtkama sa njihovim managerima, štetnim ugovorima, muljanjima sa svim i svačim, bla...
Grinch-Ivo se pokupio i baš ga briga. Nakon njega je došla Jaca i sada će ona sva energična riješiti sve probleme.Pogledajte samo kako ona riješava situacije sa aferama u koje su joj upleteni ministri.
Sve će ih posmjenjivati samo ako im se što dokaže ili ako se podigne optužnica. Ili će sami kao Rumeni dati ostavku jer se drukčije ne može. Tko zna tko tu koga s čim drži u šaci.Prije se nije moglo, jer nitko od vladajućih i iz vladajuće stranke nije pojma imao što rade njihovi ministri i ekipa. Ma možete mislit` !!Sve su znali i šutjeli ili čak odobravali. Ali kada se već otkrilo, onda se bolje riješiti igrača nego da svi propadnu.
Jučer navečer se događao zanimljivi sljed događaja. Prvo je naša nova premijerka sazvala hitno sve oporbene stranke na dogovor, a nakon toga je sazvana i hitna sjednica vlade. No nitko nije znao o čemu je zapravo riječ samo nagađanja u medijima.
No, kao posljedica na većini TV programa, oko 20:30 pojavila se poruka tipa: "izvanredna sjednica vlade - izvanredne vijesti", da bi se poslije od tih vijesti ne bi dogodilo nista. Da li je to nešto normalno ovdje.
No, da pređemo na anketu. Anketa ide u novi dnevnik jer osim vašeg odabranog odgovora, bilo bi jako poželjno da kažete zašto ste odabrali taj odgovor (diskusija i samo diskusija). Bilo je već puno dnevnika na ovu temu, pa možda je vrijeme za podsjetnik što je tko rekao.
Da li bi ste Vi kao HRvatski građanin dali komad RH teritorija kako bi mi mogli ući u EU ili u bilo koju zajednicu.
Nasa oporba se trgnula iz zimske hibernacije i pocela raditi svoj oporbeni posao, pa smo tako dobili na sastanku u Kastvu Novu Koaliciju. Ljudi, mozete predahnuti, imamo Dream Team (SDP+HNS+HSLS) sastavljen od klasnih igraca poput: Zorana Milanovica, Zlatka Komadine, Radimira Cacica, Vesne Pusic, Damira Kajina, Ivana Jakovcica :) Pozicije koje su si vec osigurali su premjerska (Milanovic), ekonomija (Cacic) i vanjska politika (Jakovcic).
Pa tko su onda ti ljudi:
Zoran Milanovic, covjek sireg i diplomatskog obrazovanja, mlada nada SDP-a, iako je tesao zanat u HDZu. Sto reci o njemu, osim da nije pokazao dozu agresivnosti i oporbenjastva kada su bili pravi trenutci za takav nastup. Na parlamentarnim izborima je imao katastrofalan PR i nastupe kojima si je osigurao u velikoj dozi negativan publicitet, sto je na kraju rezultiralo gubitkom izbora u po meni vrlo cistoj situaciji. No koliko god vec znali o njemu, on je zasigurno najvec engima na politickoj sceni, jer se zapravo nije jos uvijek iskazao u izvrsnih vlasti.
Iako je odavno bilo očito, ovi su izbori dokazali da u hrvatskoj puno bolje prolaze ljudi koji su bahati, puni sebe, arogantni, izbjegavaju odgovore na njima neugodna pitanja, izbjegavaju sučeljavanja sa političkim protivnicima, itd...
Možemo mi tu svašta pisati, davati raznorazne dokaze, nepravilnosti, laži i prevare, ali više nema nimalo sumnje što najbolje prolazi kod nas.
I na stranu to što su moje simpatije na strani Milanovića, pa čak i Bandića, ali samo kad ih usporedim sa našim voljenim premijerom. I na stranu to što se ne slažem sa skoro svakodnevnim kritiziranjima SDP-a, tj. više Milanovića. A u isto vrijeme se kritiziraju i Sanaderovi satovi, bahatost, neregularni izbori, mrtvi glasači, autobusi koji dolaze iz susjednih država i glasaju za zna se koga.
Vjerojatno će se većina ovdje složiti, kod nas izbore dobivaju ljudi koji glume da su vođe, nedodirljiviji, koji se pozivaju na borbu protiv ideologija koje su nestale prije 20-ak godina, koji se pozivaju na crkvu i vjeronauk u školama. U uz dodatak 'nekoliko' glasova ljudi koji ne žive ovdje, ili odavno nisu među nama, bez problema dobivaju izbore.
Jedna od vrijednih lekcija koju sam posljednjih godina naučio prateći politička događanja u Hrvatskoj jest da neovisno o državnoj (HDZ) ili lokalnoj (SDP u Zagrebu) doista nema smisla komentirati postupke pojedinaca na vlasti. Doista, naprosto je nevjerojatno koliko su ti ljudi savršeno sluzavi i skliski da se više ništa ne može zalijepiti za njih. Oguglali smo na afere, sindikate je moguće kupiti bačenom koskom i vrbovanjem u svoje redove, studentske blokade jednostavno ignorirati, a na prosvjede se ionako nitko ne odaziva. Zaista, u stanju sam pustiti suzu za danima kada smo prosvjedovali za Stojedinicu, kad je moguće bilo skupiti više od stotinu tisuća ljudi koji su spremni izraziti svoje nezadovoljstvo. Danas na jedvite jade tek tisuću. Drugim riječima, gotovo da nema smisla o tome niti pisati, već samo podsjetiti ljude koliko smo, kao društvo nisko pali.
"Čekaj da progucan bonbon"
(Željko Kerum, prve riječi novinarima koji ga čekaju na biračkom mjestu)
Ne vidim gotovo nikakvih komentara na ishod izbora, nitko se ne žali, nitko ne slavi.
1. Da li bi SDP morao smijeniti Milanovića jer nema nikakvih pomaka na bolje?
Televizijske postaje prvih nekoliko sati nakon zatvaranja birališta u nedjelju samo su trubile o rezultatima u „četiri najveća grada“, shvaćajući ih kao pobjedu SDP-a i poraz HDZ-a.
HDZ i SDP u stvari su ponovili rezultate od prije četiri godine. SDP je dobio Zagreb i Rijeku kao i prije, u Splitu će izgubiti izbore za gradonačelnika usprkos skupoj i bezobraznoj kampanji (u gradskome vijeću teško će koalirati), u Osijeku ga nema.
18 mjeseci nakon parlamentarnih izbora, SDP nije ni milimetar bliže osvajanju vlasti i smiješi mu se još jedna u nizu „moralnih pobjeda“ na parlamentarnim izborima, začinjenih plakanjem nad neažurnim spiskovima i nad zavjerom „Hercegovaca“.
Neovisni, ali ne i neutralni