Morate im davati komplimente jer ih oni vole čuti. Recite svojemu muškarcu da je najbolji ljubavnik s kojim ste bile te da je njegov najljepši i najduži - kaže Žuži.
Zena je u pravu, to je ono sto funkcionira.. Dobro ima tu i nekih uvjeta koje predmet divljenja mora zadovoljiti, kao napr. "Ogledalo, ogledalce reci ti meni tko je najljepsi na svijetu..." no u principu ne bi smjelo biti zamjerke na izjavu. Politicki profesionalci su uglavnom muskarci i to je dokaz ispravnosti tvrdnje. U nasem danasnjem svijetu posebno. U hrvatskom prozapadnom svijetu jos posebnije.
Milanovic je prototip, Hajdos prvi odabranik od slicnih, a Zmajlovic prvi nastali klon. Slijedi ih u stopu Lorencin, Vrdoljak odavno u iste spada. Svi oni vole ogledalaca i odgovore koje im ogledalaca daju. I razbijaju sva ona koja ne znaju ispravnim jezikom govoriti. Grcic je podrska sa strane, neprimjetna, zadovoljna sa onim malim ogledalcem iz zenske torbice.
Linic se ne uklapa u zamisao. Nije lijep, nije metro, mrzi sve s reda, pogotovo komplimente i zadovoljno se osjeca tek kad mu poganim rijecima uzvracaju. Onda zna da je on taj koji je na vlasti, onaj koji je sef. Linic i novopeceni su dva trenda u skukobu "vremena", a sve na istom prostoru. Stari nacini i novi nacini i pravila ponasanja, a mi smo samo kolateral vremenske prognoze u turbulentna vremena. Ekspresija sile i straha protiv ekspresije metroljepote i straha od glasne negacije iste.
Povijesni revizionizam Milanovića i Jutarnjeg
Jutarnji je list, samo dva dana nakon što je objavio podulji pamflet Jelene Lovrić o tome kako Milanović nije uopće rekao da je rat građanski i kako mu to podmeće zavidna desnica kojoj pjena curi iz usta zbog njegovih neviđenih uspjeha u vođenju države, skočio sebi u usta i danas iz njega saznajemo kako je premijer ipak rekao što je rekao, ali kako zapravo rat i jest imao "elemente građanskog rata". Na ovo sam se već ukratko bio osvrnuo, no lažima ne treba dozvoliti da se razmašu, a kako živimo u svijetu laži jer govoriti istinu često nije oportuno, zamorno je, i nepopularno, treba činjenice ponavljati dok i oni gluplji ne shvate.
Odlaskom HDZ-ove vlade u ropoternicu povijesti mislili smo da smo se zauvijek riješili klijentelizma, nepotizma, političke korupcije i ostalih zala koje je HDZ održavao tolike godine. Na početku je Milanovićeva vlada postavila stroga mjerila i na slučaju Holy podigla visoko ljestvicu morala i vjerodostojnosti. Prisjetimo se Mirela Holy poslala je jedan mail u HŽ raspitujući se o statusu supruge njenog stranačkog kolege. Mail je neznanim putima dospjeo u javnost i Mirela je prestala biti ministrica. Poslije se ispostavilo da je sve to bilo u režiji Čačića zbog njenog protivljenja nekim projektima.
U daljnjem tijeku vladanja Milanovića vidjeli smo da jeljestvica čas dizana čas spuštana već prema demagoškim potrebama pravdanja ili optuživanja odredjenih duznosnika.
Na kraju ovih dana je jutarnji list objavio jedan mail sa dopisom iz HNS-a stranackim sudruzima oko zaposljavanja u ministarstvu pod ingerencijom HNS-a.
nakon objave tog maila pitao sam se je li to usamljeni slucaj ili ustaljena praksa.
Možda ste pratili nekoliko dnevnika u kojima sam opisivao najavu prosvjeda te događanja nakon prosvjeda roditelja i djece s teškoćama u razvoju. Obzirom da se vlada i ministarstva oglušuju o naše zahtjeve te da ne pokazuju niti malo volje za promjenom politike koju vode a koja je pogubna za našu moram reći najranjiviju skupinu u društvu napisali smo otvoreno pismo koje je upućeno premijeru Republike Hrvatske i medijima:
Roditelji djece sa teškoćama u razvoju ujedinjeni u grupu “POMOZIMO DJECI SA INVALIDITETOM” upućuju
PREMIJERU REPUBLIKE HRVATSKE GOSPODINU ZORANU MILANOVIĆU
OTVORENO PISMO KOJIM ZAHTJEVAMO SMJENU
1.Ministrice MILANKE OPAČIĆ -Ministarstvo socijalne politike i mladih
2.Ministra RAJKA OSTOJIĆA -Ministarstvo zdravlja
3.Ministra ŽELJKA JOVANOVIĆA - Ministarstvo znanosti obrazovanja i sporta
Roditelji djece sa teškoćama u razvoju i osobe sa invaliditetom dana 14.12.2012.godine izrazili su svoje nezadovoljstvo vođenjem pogrešne politike prema osobama sa invaliditetom i djeci sa teškoćama u razvoju na način da su prosvjedovali u gradovima Zagreb,Split i Dubrovnik.
Mislim da do sada nisam bazirao svoj dnevnik na velikom broju citata iz nekog objavljenog teksta. No mislim da ovo izvješće koje je inace na margini i ne vjerujem da ce siri krug zainteresiranih znati za njega zasluzuje puno vise paznje nego sto ce ga dobiti. Platformu 112 osmislile su i napisale zajedno preko 60 OCD-a prije posljednjih parlamentarnih izbora. Prateci rad vlade u ovom periodu napisali su izvjesce koje u kratkim crtama glasi:
Sada, početkom veljače 2013., dovoljno je vremena prošlo da možemo ocijeniti ne
samo riječi, već i djela nove vlasti. Na žalost, nije se dogodio veliki zaokret od
partitokracije prošle vlasti, vođene dvostrukim mjerilima i kratkoročnim
dobitima, prema demokratskoj vladavini koja realizira viziju vladavine
prava, društvene pravde i održivog razvoja. Umjesto toga, izraženo
obilježje djelovanja nove vlasti je nedosljednost u pogledu vrijednosti,
programa i sposobnosti provedbe politika, što ne znači da važnih
pozitivnih promjena nije bilo, već da za njima ostaje gorak okus izostanka
sistemske promjene i cjelovite vizije.
Bojimo se da će nekonzistentnosti još snažnije doći do izražaja u nastavku mandata,
Neću ovog puta o bezglavom srljanju u EU, neću o nerazumnom odnosu spram susjeda, neću o podilaženju vatikanskoj kuriji, neću o energetskoj bezglavosti s Rusijom - ali hoću o budalastom srljanju u islamsko-judeističke priče po narudžbi ujka sama. Hrvatska diplomacija poput mafijaške organizacije koristi pojedinačne interese i državne resurse kako bi toj istoj državi nanijela ogromnu štetu.
Najprije se otvoreno svrstala u antigadafijevsku alijansu kada je podržala francusku egzekuciju državnika koji nikome nije bio dužan, potom je poslala vojsku u afganistan da podrži sigurnost polja maka i njegov put svile, a potom se obrušila na nepriznavanje Palestine u UN te naposljetku pala u ljubavni zagrljaj sirijske opozicije. I sve to bez i jednog pitanja bilo kojeg predstavnika domaće stranačke nomenklature ili predstavnika parlamenta. Pa nije vrag da svi ti grlati tribuni stoje na liniji vanjskopolitičke hobotnice na čijem čelu pravednički stoluje doktor pravnih nauka i ljubitelj kune zlatice.
Milorad Pupovac kao zastupnik u Hrvatskome saboru i predsjednik Srpskog narodnog vijeća nastavlja svoju velikosrpsku medijsku ofenzivu, naravno koristeći za to medije u Srbiji da bi prenio poruku hrvatskoj političkoj i široj javnosti. To u stvari nije ništa nova, jer se on kao samozvani zastupnik srpske nacionalne manjine u Hrvatskoj već deklarirao kao otvoreni zagovornik nove velikosrpske politike predstavljene Memorandumom 2 Srpske akademije nauka i umetnosti. Prilikom analiziranja Pupovčevih istupa uvijek je važno istaknuti da je on „samozvani zastupnik srpske manjine u Hrvatskoj“, jer je za njega na posljednjim saborskim izborima glasovalo samo 7,9 od ukupno upisanih birača na listi Srpske nacionalne manjine. Nažalost, hrvatska podložnička politička elita, bilo ona u SDP, ali i u HDZ-u omogućila je Pupovcu medijsku eksponažu kao da zastupa 79 posto pripadnika srpske manjine u Hrvatskoj, a u tom se posebno ističu vodeći mediji, počevši s HRT-a, preko „Jutarnjeg lista“ i „Večernjeg lista“ koji nikad nisu doveli u pitanje legitimitet „samozvanog predstavnika srpske nacionalne manjine“ u Hrvatskoj.
Vlast je zamislila Hrvatsku kao zemlju u kojoj svaka kuća i svaki građanin mora imati dostupan najmoderniji i najbrži internet, naravno i jeftiniji.
U tu svrhu pokreće projekt izgradnje optičke mreže širom zemlje, pri čemu bi se postojeća optička infrastruktura javnih tvrtki trebala usput integrirati u cjelovitu mrežu. Vlasništvo nad tom novom mrežom političkom odlukom prenosi se na tvrtku “Odašiljači i veze” – koja je u državnom vlasništvu. Toliko o neshvaćanju konkurencije i na koji način ona djeluje na tržište, očito je bolje stvarati državni monopol. Ne znam zašto se u tom pogledu ne čuje ni glasa iz Agencije za zaštitu tržišnog natjecanja.
Politička manipulacija?
O Jovanovićevom zdravstvenom (pre)odgoju već je izrečeno mnogo. Na Politici je u jednom trenu bilo blizu desetak dnevnika na popisu, svi na istu temu, u rasponu od pravih izljeva jugoslavenske fašističke mržnje, preko plitkih pokušaja duhovitosti i dosadnih naštrebanih bezvezarija, pa do vrlo zanimljivih, utemeljenih i dobro obrazloženih uradaka. Puno se pričalo, a s priče se odmah prešlo i na otvorene uvrjede oponenata, kako pristalica, tako i protivnika, i to traje još uvijek. Zato s pomalo lijenim žaljenjem utvrđujem da doba volontersko-edukativnog javnog pisanja o stvarima koje bi trebale biti notorne, pa i samorazumljive, još uvijek nije iza mene :-)
Tri presude koje su označile kraj prošle godine, dakle oslobađajuća generalima Gotovini i Markaču u Haagu, pravomoćna Radimiru Čačiću u Mađarskoj i prvostupanjska bivšem premijeru Ivi Sanaderu sasvim sigurno predstavljaju određenu političko-moralnu prekretnicu u hrvatskoj politici. U taj okvir mogla bi se u širem smislu svrstati i odluka potpredsjednika Istarskog demokratskog sabora i višegodišnjeg zastupnika u hrvatskome saboru Damira Kajina da se uz otvorenu potporu SDP-a i samog premijera Milanovića kandidira na idućim lokalnim izborima u svibnju za istarskog župana.
