Tekst ovog dnevnika je uklonjen jer je autor dnevnika prestao sudjelovati u kolaborativnom blogu pollitika.com te je prilikom napuštanja bloga sa sobom ponio svoja autorska djela.
Temeljem pravila pollitika.com autori tekstova zadržavaju autorska prava na svoje tekstove te s njima mogu slobodno raspolagati. S obzirom da autor ovog dnevnika ne raspolaže autorskim pravima na komentare korisnika koji su sudjelovali u raspravi ispod dnevnika ne bi bilo korektno iskoristiti jedinu moderatorsku ovlast koja je dana korisnicima: brisanje cijelog dnevnika i cjelokupnog sadržaja ispod njega.
Umjesto toga, uklonjen je tekst dnevnika, a komentari su ostavljeni.
Autor se ispričava korisnicima čiji su konstruktivni doprinosi na ovaj način ostali bez konteksta.
Za informacije i tekstove koji su originalno objavljeni ili preneseni na pollitika.com autora je moguće kontaktirati preko matičnog bloga.
Opinioiuris, studeni 2009.
Jedna dugo očekivana, a danas u svim medijima objavljena presuda haaškog suda zauzela je središnje mjesto u svim informativnim emisijama. Milan Martić, kninski šerif i ministar unutrašnjih poslova fantomske RSK, zbog dokazanog počinjenja ratnih zločina osuđen je na 35 godina zatvora. Malo ili puno, za ovaj tekst nije u prvome planu.
Ono što je najzanimljivije, to su reakcije na presudu. Naravno da nitko pametan neće prigovoriti zadovoljstvu žrtava što je jedan od ratnih kolovođa konačno dobio zasluženu kaznu i što se kroz presudu, iako nepravomoćnu, potvrdila izreka da je pravda spora ali dostižna. I ja sam zadovoljan što je sud prepoznao krivnju jednoga od počinitelja zločina i što ga je kroz presudu imenovao dijelom skupine, prije svega političara i najviših vojnih zapovjednika, koja je osmislila, isplanirala, organizirala i provela agresiju na Hrvatsku tijekom koje je počinjeno niz ratnih zločina.
Upravo je pristigla vijest da je Milan Martić "vođ" pobunjenih Srba u Kninu osuđen u Haagu na 35 godina zatvora. Sigurno je, da je zaslužio i više, sigurno je da će ga se pamtiti kao zločinca niskog obrazovanja i inteligencije ali visoke kriminalne energije. I pamtit ćemo onu njegovu izjavu u kamere HTV-a (vežući čizmu) kako oni više ne slušaju Zagreb. Citiram po sjećanju. O ovom će sigurno još biti rasprave i pametnijih prikaza.
Igrom slučaja našao sam se na Plitvicama na Veliki četvrtak 1991.god. kad su "martičevci" zauzimali to područje. Dane prije toga boravio sam u Šibeniku i Kninu gdje sam pokušavao dogovoriti "Koncerte mira i nade" u Kninu i Kijevu. Načelno sam o tome postigao dogovor i s katoličkim biskupom šibenskim i s pravoslavnim vladikom.
