Po povratku sa subotnjeg roštilja, reda ćevapa, reda kobasica i piletine, malo svinjetine i kako to već ide na ovim našim prostorima, uspješno porazivši vrijeme i kišu koja je partizanski rokala po strehi nad terasom u gornjoj Dubravi, teško da sam mogao više i primirisati meso. Za večeru: cornflakes preliven jogurtom, još uvijek neomekšale žute pahuljice krckaju pod zubima dok prelazim očima preko sljedećih redaka legendarnog kroničara najbitnijih zbivanja u Lijepoj našoj:
U nas ljudi padaju u nemilost prije svega zato što nekome izrazito smetaju i zato što malo ljudi čita biografije osumnjičenih - jedan prst okrenut prema dolje, jednog ministra, ovaj put, ministra unutrašnjih poslova Karamarka, dovoljan je da Josip Boljkovac, zvan Deda, nađe se u zatvoru, malo poslije kao 91-godišnjak narušena zdravlja, u zatvorskoj bolnici. Mogao bih posegnuti za biografijom Josipa Boljkovca s wikipedije, ali nekoliko pasusa iz aktualnog članka Danka Plevnika, Boljkovčeva sugrađanina, čini mi se pogodnijim:
„Taj se instinkt ne može nastudirati i naučiti. Netko ga ima, netko nema, a Boljkovac ga nedvojbeno ima. Činio je sve da do rata u Hrvatskoj ne dođe. Oglušivao se na nacionalističke povike da srpske policajce treba otjerati iz hrvatske policije. Ne treba tjerati Srbe, već zapošljavati Hrvate i tako ispravljati tadašnji neproporcionalni odnos u policiji. Kada su mu neki ljudi, pridodani hrvatskoj policiji, donijeli spisak viđenijih karlovačkih Srba koje bi trebalo likvidirati, on im je rezolutno kazao da će im pasti glava ako ijednom Srbinu s glave jedna vlas padne. Nedavno je pak izjavio da Srbima u Hrvatskoj treba vratiti status konstitutivnog naroda“
Hrvatska je država u kojoj je magija postala respektabilna disciplina prihvaćena od strane države (možda zato što je i ta državna politika čista magija; vidi nagradu "Harry Potter" MZOŠ-u), a institucija koja je uspjela dovesti magiju na nivo službeno prihvaćene medicinsko-obrazovne prakse je HUPED - Hrvatsko udruženje za prirodnu, energetsku i duhovnu medicinu. Time su zaslužili najvišu nagradu "Dumbledore" za uspjehe u vraćanju društva 500-injak godina u prošlost.
A mjesečna nagrada "Crackpot mjeseca" je u ožujku otišla fizičaru Davoru Pavuni za njegove zabrinjavajuće (i po njega i po nas) javne nastupe. Otkako sam uveo ovu nagradu dobivao sam kandidature za Pavunu, jer on je kao fizičar spoznao Boga do te mjere da prihvaća bilokaciju veličasnog Sudca. U travnju je nagrada otišla kolumnistu Milanu Ivkošiću zbog njegovog Tourettovog sindroma spominjanja Hitlera i Staljina uz riječ znanost. Ivkošiću se znanost i znanstvenici istinsku gade, pa ima dugu povijest uvjeravanja javnosti da su zločini Hitlera i Staljina sinonimi za znanost.
Nemirno je spavao, sutra ga čeka težak dan. Mora ići po auto u servis u Svetu Nedelju i registrirati ga, a izdavač nije platio još ništa za lekturu koju je predao još prije mjesec dana, morat će sve platiti karticom, iako je neka trivijalnost, samo neki čudni zvuk... kakav je život visokobrazovanih... a on ima studij... zna sve o jeziku... sve one rastavne, sastavne, suprotne veznike, zna ih nabrojati... i, pa, te, ni, niti...
Probudio se prije budilice: bolje ustati malo ranije, lijepo se otuširati, i pričekati kuma pred ulazom. Vrijeme se ne troši, evo čim je kum došao, pokupio ga je, i za pola sata evo njih kod servisera. Nije baš susjedstvo, ali imaju popust ovaj mjesec...
— Čujte gospon, to kaj vam je strugalo u getribi, morali smo sve rastaviti, nutra je sve bilo puno smeća... osim toga curilo je ulje... a osim toga... — krene serviser.
Nakon što je Večernji list 23. ožujka objavio transkripte SMS-ova koje je Ivo Pukanić u zadnjim danima života razmjenjivao s najutjecajnijim pojedincima Hrvatske (glavni državni odvjetnik Mladen Bajić, suvlasnik EPH Ninoslav Pavić), digla se bura u Jutarnjem listu (pod vlasništvom EPH). Zamjenik glavnog urednika i stalni kolumnist Jutarnjeg Davor Butković pisao je o etičnosti objavljivanju spornih SMS poruka i javnom interesu u svemu tome.
Priča oko sukoba najčitanijih hrvatskih dnevnih novina (barem ovih za 7kn) postaje zanimljiva kada se usporede Butkovićeva kolumna iz dalmatinskog izdanja - tiskana u utorak 23. ožujka navečer i zagrebačkog izdanja Jutarnjeg tiskana rano ujutro 24. ožujka. Već po naslovu je jasna razlika u pristupu istoj temi:
Dalmatinsko izdanje: Panika od neuspjeha: Zašto je Večernji list sada odlučio postati Imperijal
Zagrebačko izdanje: Zaštita privatnosti: Što se, zapravo, može objavljivati u novinama?
