| Video prilog preuzet s www.dnevnik.hr |
Milan Bandić čvrsto je odlučio trovati Zagrepčane gradnjom spalionice, koja se javnosti predstavlja kao najbolje i najčišće rješenje za zbrinjavanje otpada. Čak se toliko daleko otišlo da su napravljene slikovnice koje su podijeljene djeci u vrtićima. U tijeku je velika propagandna akcija kojoj je krajnji cilj širenjem dezinformacija osigurati javnu potporu građana u namjeri izgradnje spalionice. Slijedeći tekst zasnovan je na znanstvenim spoznajama na osnovu postojećih spalionica, uključujući i onu u Beču na koju se Bandić tako rado poziva.
U subotu 2. lipnja 2007. godine SDP je na izbornoj konvenciji izabrao svog predsjednika. Između četiri kandidata za predsjednika izabran je Zoran Milanović. Velikim aplauzom i uz slavlje i veselje SDP ovci su pozdravili svog novog vođu. Hrvatska javnost sa odobravanjem je prihvatila vođu najjače oporbene stranke. U anketama mu je ta javnost davala najviše šanse za pobjedu.
Ostale političke stranke lagano su počele sa ulizivanjm Milanoviću i SDP-u. Svi bi rado u koaliciju, svi bi rado poslije izbora dijelili vlast. Stranka na vlasti, HDZ, nervozno i sa strahom prihvatio je SDP ovog novog vođu. Oni su priželjkivali da se SDP raspadne. Nije se raspao.
Veliki vođa Bandić u jednom od svojih nadahnutih trenutaka dosjetio se da bi baš bilo fora poredati svih 70 novih tramvaja u jednu veliku zmiju. Njegovi suradnici koji tvrde za sebe da su samostalni, bespogovorno su se odmah složili s velikim vođom i zdušno zapljeskali još jednoj genijalnoj ideji. Tako ćemo ovog četvrtka imati prilike vidjeti tu veliku zmiju koja me nekako podsjeća na one megalomanske sletove dok je Tito bio živ, kada se pokazivalo što se sve može kad se ljudi podrede jednom cilju i jednom vođi. Samo ovog puta gledat ćemo tramvaje.
Uvjeravaju me jučer na kavicama u gradu neki stari SDP-ovci da Milan Bandić već sprema protuudar Zoranu Milanoviću i da se u osveti za neuspjeh na izborima za predsjednika SDP-a neće libiti ni suradnje s HDZ-om.
Osobito ga je naljutio tekst u Jutarnjem listu Pet ključnih ljudi novog šefa SDP-a u kom se na dva mjesta spominje da je zagrebački SDP-ovac i predstojnik Ureda Predsjednika Boris Šprem zaslužan za Milanovićevu pobjedu na stranačkoj konvenciji. Navodno je Bandić taj tekst doživio kao otvorenu samohvalu samog Šprema da ga je napokon uspio pobijediti. Naime, Šprema se i ranije za Račanova života i raznoraznih stranačkih kriza spominjalo kao otvorenog Bandićevog neprijatelja, koji da se čak suprotstavljao Račanu zbog gledanje kroz prste zagrebačkom gradonačelniku (Dio SDP-a na Bandićevu mjestu želi Borisa Šprema, Željka Antunović nije sama).
Dobro je za SDP, a i za Hrvatsku da Milan Bandić nije postao predsjednik SDP-a. Bojim se da je Aleksandar Milošević, djelatnik IPD-a u Sisku (radio u vojnim novinama Bojovnik s Andrejom Rorom i Davorkom Vidovićem) napadom na Bandića na izbornoj konvenciji SDP-a imao zadatak okrenuti glasače upravo zagrebačkom gradonačelniku:
Bandić je bespravno sagradio vikendicu iznad Samobora, a njegovo pismo upućeno stranačkim delegatima imalo je 21 gramatičku grešku - rekao je Milošević čiji je kraj obraćanja dočekan velikim zviždukom. Tomislav Galović, Nataša Zečević, Javno.com, 02.06.2007.
Kao da SDP-ovci ne znaju i za puno teže Bandićeve grijehe, što su uostalom i pokazali izborom Milanovića za predsjednika. Ponašanje Aleksandra Miloševića jako nalikuje na djelovanje Domagoja Margetića. Ista škola. Milošević je za socijalizma izvještavao s Bliskog Istoka. Poznato je u kako su bliskim odnosima bili Tito i Arafat. Aleksandru Miloševiću, kojega sam na vlastite uši čuo kako u Vjesniku 1991. pjeva ustaške pjesme, pripisivali su se i tekstovi u tim novinama iz 1993. potpisivani pseodonimom Andrija Domazet, a u kojima se huškalo na rat s Bošnjacima.
Gripa je čudna bolest. S doktorom ili bez njega traje 7 dana. Tako česta, a nemamo za nju lijeka. I obično se javlja kod sportaša par dana prije važnog natjecanja koje će vjerojatno izgubiti.
Posljednja SDP aferica oko antihercegovskih pisama daje naslutiti da je Milan Bandić malo gripozan. S obzirom da u svim anketama bez iznimke gubi od Zorana Milanovića izgleda da se odlučio za stari trik sportaša. Kada si bio gripozan par dana prije važnog natjecanja publika i navijači su uvijek suosjećajniji i bolje podnose neuspjeh.
Ukoliko Bandić izgubi na izbornoj konvenciji SDP-a sigurno će biti dovoljno suosjećajne publike da suosjeća sa nerazumnom antihercegovačkom kampanjom koja se protiv njega vodila uoči konvencije. Navijači će shvatiti da u takvoj klimi jednostavno nije bilo moguće pobijediti. Da njegovi protivnici ne prezaju niti od tako niskih udaraca. Da je on samo žrtva antihercegovačke klime.
Hrvati i ostali građani u studenome peti puta od izvojevane suverenosti i nezavisnosti izlaze na parlamentarne izbore. Iako se uvelike razlikuju od svih dosadašnjih, predstojeći izbori predstavljaju točku periodične perfidne zamjene ili ostanka jedno te istih politika.
Jenseits od izbora
Kak živim u Njemačkoj već 41 godinu imam puno iskustva u tim slavljima i mogu reći da se fešte delaju tak da cela zajednica ima veselje, i pozoveju se i drugi iz bližnje i dalje okoline. Vsi se veseliju, i ljudi se zbližiju (ljevi i desni).
No da se vrnem na predizborno vreme kod nas. Kak nebu neki sad mislili da hoćem napadat momentalnu vlast, smirujem ih unapred da mislim općenito na vsekolike, jer su svima usta puna meda, i curi im iz usta ko hijenama slina kad nanjušiju u blizini nekaj finog za papati.
Kak se je vu zadnje vreme izborna mašinerija zahuktala, dobim osjećaj kak se kod nas političari po malo počneju malo više brinut o biračima i obećanjima koje su dali prije prošlih izbora.
Predstava zagrebačkog gradonačelnika zvana Rukometna arena je dovršena. Još jedna pobjeda genijalnog uma i maratonca je postignuta. Na portalu Javno čitamo ““Konzorcij pristao na sve uvjete. Zagrebački holding nadgledati će sve radove umjesto prvotno najavljivane zajedničke tvrtke Vlade i Grada."
Neizvjesnost cijele nacije je prekinuta, Zagreb će dobiti rukometnu dvoranu, rukometno prvenstvo nije upitno. Zagreb i Hrvatsku spasio je samo jedan čovjek, Superman Milan Bandić. Konzorcijem Trigranit- Ingra potučeni su u potpunosti. Tjednima su stručnjaci konzorcija morali proučavati dokumentaciju računati, crtati i pisati da bi na kraju shvatili da je Bandić bio u pravu i da ne mogu dobiti ništa više od onog što je Mile znao bez da je pogledao sve te dokumentacije i izračune.
Suvremeni hrvatski uspjesi i razvoj demokracije kontinuirano puze u nove pobjede pa nema sumnje da će tako biti i dalje. Nakon izbora uvijek slijedi postizborna drama, očekivanje rezultata i potom zabava uspjeha i razočaranja. Probajmo sagledati trenutke nakon idućih izbora koristeći iskustva dosadašnjih i nagađanja.
Obirom da je za sadašnje izbore naglasak na uspjehu, red je podsjetiti da su uspješne sedamdesete godine prošlog stoljeća jedan od bitnih zadaha u sadašnjem i budućem prostoru i vremenu. Nešto kao ugrađene norme. Nakon izvjesnih gužvi šezdesetih slijedio je obrat i obrat obrata u vidu velikog plimnog vala te povratak vala natrag, koji povratak još traje. Uspjesi na dnevnom redu su kao šala prema sedamdesetima. Akteri su slični pa nije jasna tolika skromnost, možda se tek zadnjih dana to malo popravlja. Krenulo je stidljivo i neprimjetno, kao mnoge impresivne stvari. Tik prije kraja je bilo nezaustavljivo, obarani su skoro svi svjetski rekordi. Kineski bum danas je sličan, samo blijeda kopija tih godina, vjerojatno preslikan s nedostacima (nakon strašne kineske revolucije jedna od samo dvije grupe stručnjaka je bila upućena u Zagreb). Rast svega je bio bar po pet puta veći nego što se sada obećava. Standard, zaposlenost, turizam, novac, razvoj gradova, stanovi, industrija i svekoliko gospodarstvo, tehnika, znanje i držanje, samoupravljanje i razne slične kerefeke su išle kao od šale i naglasak je bio na bitno značajnijim pitanjima s onu stranu toga. Povratak vala je bio apstraktan, kao da ga nije bilo. Zato su nastale vrtnje i krećemo se u svim smjerovima, pa i natrag.
Zabava nakon ovih izbora će se morati pojačati, jer kao da su završeni. Em rezultati em dnevni red ukazuju na bitno ambiciozniju igru od dosadašnjih igri i sadašnjih obećanja. Taj ponor će nakon izbora biti teško premostiti i, karikirano, doći će neke vrste velike koalicije. To i onako u biti jeste, samo ova nakon izbora će prerasti u dramu. Jadran nepovratno kuha. Ponor između neizmjernih količina raznovrsnih kapitala i začepljenja također. Vrtnje po beskrajnim pravcima i bespućima su iscrpljene, traže opredjeljenja. Sve to ne ide bez minimalnog konsenzusa oko minimalnog, što je nemoguće. Obzirom da smo sredina između Njemačke i Srbije, u grubo je očekivati i sredinu postizborne drame. Iako izgleda ključno, nebitan je točan odnos koalicije, sastav Vlade i tko će biti premijer. Jer biti će slično.
U egzaktnoj varijanti će frajer iz treće stranke biti premijer jer se bez njegove stranke neće moći formirati Vlada. Sporedno je da li će to biti sa SDP-om ili HDZ-om. Obzirom na stalne promjene smjerova, što se možda ne vidi najbolje ali se uklapa u global, Vlada neće imati problema s programom i početnom realizacijom. Uskuhati će na sve strane. Logika je već sada nebitna.
U neizvjesnoj varijanti će kuhati statična drama. Sve će izdavati strpljenje, jer će se već iscrpiti. Karikirano, kad Rubikon bude prijeđen možda će se morati uporabiti Jeremije (npr. Milka Planinc, Manolić, Valentić ...). Slijedi isto.
Ono što je bitno jeste da slijede obrati. Bit obrata će biti još veća zbrka, jer minimum reda nije ni projektiran niti pripremljen pa kako bi bio izveden. Svi će dobiti na većoj važnosti, pa na neki način ne trebaju brinuti. Više pažnje treba obratiti na sparinu, umor, iscrpljenja i slične pojave. Politika će se brzo prvi put naći pod neizdržljivim pritiskom, kao u Bugarskoj prije desetak godina.
Bit predviđanja počiva na egzaktnim činjenicama da su svi podaci, koncepcije i sudionici nepouzdani te da je raskorak na svim frontovima učvršćen. U takvoj situaciji nije moguće izbjeći klizanje.
