pollitika Neovisni, ali ne i neutralni

Već tradicionalno u ljetnim periodima gradovi za svoje goste i građane organiziraju različite manifestacije: sportske, gastronomske, kulturne nekulturne a u novije vrijeme i kriminalne. Od sportskih manifestacija svakako treba spomenuti teniski turnir u Umagu. Taj događaj osim kao vrijedan sportski spektakl, ove godine, ostati će zabilježen i kao kulturni događaj sezone. Naime, sprijećen je Thompsonov koncert u Umagu.

Sve u svemu, prilično su negativne reakcije na otvoreno pismo grupe intelektualaca upućeno prošloga tjedna predsjedniku SDP-a, Zoranu Milanoviću. Još bržim medijskim tempom nego što je unaprijed bila stvorena pozitivna atmosfera u javnosti, reakcije – i službene partijske i novinarske su vrlo kritičke - inicijativa je odbačena. Ne samo da nije prihvaćen poziv na javni dijalog, nego su autorima i potpisnicima otvorenoga pisma u medijima upućene kritike u smislu da će oni biti odgovorni za daljnje učvršćivanje Bandićeve pozicije, te da su učinci otvorenoga pisma zapravo kontraproduktivni – da pridonose (opravdanom!) zatvaranju predsjednika SDP-a i njegove stranke pred pokušajem da se unutarnji odnosi stranke uređuju «izvana». Dok mi se sasvim neprimjerenom (pa onda i irelevantnom) činila usporedba «Vjesnikova» novinara kojom je otvoreno pismo izjednačio s ruskom intervencijom u Češku 1968., početna pozicija kojom je novinarka jedne od tzv. komercijalnih televizija započela razgovor s jednim od autora pisma, Draženom Lalićem, upravo je simptomatična za «javno» poimanje situacije.

Evo baš čitam kako zagrebački gradonačelnik Bandić upitan o tome da je iz gradskih para plaćeno više od 100 tisuća kuna (a ne eura) koje je Nenad Ivanković potrošio na sir i vrhnje odgovorio: "Ne znam ništa. Hvala Bogu, neka institucije pravne države rade svoj posao." Njemu naime nije bilo poznato to što se događa, a neka odgovara svatko "tko je napravio propust".

Naime Nenad Ivanković je sa svojom opskurnom strančicom Samostalnost i napredak u kampanji 2005. koketirao s euroskepticizmom. Pa je tako pokušao pridobiti glasove aludirajući da će Europska Unija sir i vrhnje zabraniti. Politike se okanio, ali ga je prijatelj Bandić zbrinuo. I još platio račune stranci koja mu je bila direktni konkurent. Bandić ostvaruje ono što je Tuđman zamislio - jedinstvo svih Hrvata.

E sad što da čovjek misli? Da se povede mišljenjem HDZ-ovih birača kako u zemlji cvjeta tisuću cvjetova rekao bi da će vladajuća koalicija tražiti dodatne napore od institucija pravne države. Em da bi se zadovoljila pravda, em da se uništi kredibilitet političkog protivnika. Ali ništa.

Hrvatska je nakon godina socijalizma, komunizma, jednoumlja i ne slobodnog tržišta doživjela “preporod”. Dobili smo višestranački sistem, demokratsko uređenje slobodno tržište. Maštoviti, kakvi jesmo, sve navedeno prilagodili smo svojim potrebama. Tako smo demokratske izbore proširili i omogućili da pokojnici preko svojih zastupnika biraju. Isto tako uz malo novca u drugoj državi stvorili smo dijasporu i omogućili im da glasaju. Da bi se postao BiH dijaspora dovoljna je izjava, Hrvat sam i vjerujem u jednog boga, Ivu Sanadera..

Zastupnicima pokojnika i plaćenoj “dijaspori” taj njihov bog omogućiti će raj u Hrvatskoj. Ako se malo potrude nekažnjeno će maznuti nešto novca ili nekretnina, ili će se instalirati na kakav položaj te će sebi i zemljacima osiguravati zaposlenja, poslove, škole i fakultete .

Pojma nemam da li vam je promaklo ili ne, no nakon prilično glasne promjene župana u Varaždinskoj županiji pala je prekjučer odluka da se ista situacija ponovi i u Zagrebačkoj županiji. Akter priče je ovdje HSS, a za očekivati je da bi se slični recept mogao dogoditi i Zagorsko Krapinskoj ali i Sisačko Moslavačkoj županiji.

Htio to HSS ili ne, u ovome času odrađuju prljavi posao za HDZ te bez izbora mijenjaju volju birača. Malo sam prosurfao uokolo i ovo ponašanje se u svijetu smatra političkom korupcijom. Promjena odnosa snaga se može desiti na više načina, no tipičan način su ili prebjezi iz jedne strane na drugu (primjer HNSovih vijećnika u Varaždinu), kupovina, financiranje ili na drugi način pogodovanje pojedinim vijećnicima kako bi se osigurao njihov glas (primjerice HDZ / HSU dogovor u Karlovcu), te naravno razvrgavanjem koalicije i formiranje alternativne većine.

Živjela demokracija, u svim oblicima, pa i u svom najapsurdnijem obliku, upravo u trenutku kada treba donijeti odluku o tome hoće li glavni pročistač otpadnih voda Los Angelesa ponijeti ime predsjednika Georgea Busha. Razlog ovoj, naizgled neobičnoj odluci jest politički doprinos predsjednika Georgea Busha američkom narodu. Naime, prema riječima Presidential Memorial Comission of San Francisco on je uvjerljivo najuspješniji predsjednik kad je u pitanju nedjelotvornost: od vanjske i fiskalne politike pa sve do područja ekologije i okoliša. Za inicijativu je skupljeno dovoljno potpisa da se referendum održi, a ukoliko uspije svečanost preimenovanja trebalo bi obilježiti i svečano sinkronizirano puštanje vode u WC-ima kao načina da se pošalje poklon preimenovanom postrojenju.

Naime, moram priznati da sam do sada šutke promatrao i u glavi bilježio sve zvizdarije našeg dragog gradonačelnika ne uzbuđujući se previše, sve dok nije dirnuo u nešto što se nalazi u mom kvartu - bejzbolsko igralište. Naime, ako se dobro sjećate priče od prije par tjedana o gradnji kineskog zida na mjestu na kojem je trebala po prostornom planu niknuti škola, koju su srećom rano otkrivanje i pobuna stanovnika Središća barem privremeno riješili. Naime uz skoru gradnju mosta u produžetku S.R. Njemačke i tog mastodonta odmah do Bundeka, život u još uvijek relativno mirnom kvartu - Središću postao bi nepodnošljiv.

Znam. Dosadan sam već i Bogu i ljudima, no opet, moram o Odboru za referendum. Ne mislim prežvakavati već obrađene teme, ni još jednom ulaziti u analize. No od posljednjeg dnevnika na tu temu do danas dogodilo se nekoliko stvari koje želim spomenuti kako bi se i ovoj inicijativi stavila "točka na i". Jučer smo naime održali pressicu pred Saborom.

Odiseja potpisa

Možda je put koji su fizički prešli potpisi nadobudno nazvati odisejom, budući se radi isključivo o kilometrima između mjesta prikupljanja i Centra za mirovne studije u Zagrebu, no put koji su prešli naši zahtjevi prema državnim institucijama je puno duži. Dakle, već dva mjeseca mi pokušavamo dobiti primanje kod predsjednika Sabora, Luke Bebića, kako bi Saboru predali prikupljene potpise i predstavili tri inicijative nastale na iskustvima stečenim u ovoj akciji. Zašto Saboru? Pa opet, zbog poslovične šlampavosti hrvatskih zakona. Naime Zakon o referendumu propisuje da - ukoliko se skupi potreban broj - potpise treba predati Saboru, gdje se nastavlja daljnja procedura. O situaciji u kojoj se ne skupi dovoljan broj potpisa, Zakon o referendumu ne govori ništa, uz pretpostavku da tada organizator može napraviti sa potpisima što ga je volja.

Na slijedećim lokalnim izborima, u svibnju 2009., prvi put će se direktnim izborima birati gradonačelnici. Gradonačelnik Zagreba Milan Bandić, izvrsni populist i šef SDP-a koji je vrlo uvjerljivo pobijedio na izborima 2005. (40 posto, a HDZ 15!) i osvojio jednako impresivni postotak na parlamentarnim izborima 2007., favorit je za novi korak naprijed u svojoj karijeri. On u startu može računati na desetine tisuća glasova po logici klijentelizma, jer suvereno odlučuje o korištenju sredstava proračuna, a o Holdingu da i ne govorimo, tako da golem broj ljudi izvlači neku korist i nema interesa riskirati promjene. Na populizam će također dobiti znatan broj glasova, Neki će glasovati za njega jer je "dao" ljudima ovo ili ono, ili naprosto jer ga svi znaju i jer je simpa (ponekad opsuje, ponekad si popije, tu i tamo drmne sebi nešto u džep - pravi narodni čo'ek!).

On također u potpunosti kontrolira gradske organizacije koalicijskih partnera HSS-a, HSU i SNL, koje ni o čemu nisu iznijele neki svoj stav u ove tri godine. Plus odličnu uzmreženost sa HDZ-om (ili barem značajnim njegovim djelom), i još ponešto.

Ubij, ubij Srbina, čulo se među ostalom na koncertu velike kaptolske i desničarske zvijezde Marka Perkovića. Koncert je održan na glavnom trgu, glavnog hrvatskog grada uz podršku gradonačelnika Milana Bandića. Na koncertu, srećom nisu ubili srbina, ali su sudionici i organizatori učinili zločin prema domovini i njenim građanima. Zločin je učinila pravna državna ne reagiranjem na glupe nacionalističke insinuacije i primitivne “za dom i kuću” uzvike. Sve te incidente su zabilježili i javnost prenijeli mediji. Neki od zabilježenih incidenata protive se hrvatskim zakonima i kao takvi moraju biti ispitani a krivci procesuirani.
Policijski inspektor Josip Gašparac postupio je u skladu s zakonima i pravilima posla koji obavlja. Pokrenuo je istragu i s nacrtom svoje nezavršene kaznene prijave protiv Marka Perkovića Thompsona, obratio se državnoj odvjetnici Ani Lovrić. Rezultat Josipovih aktivnosti bila je suspenzija. I to ne kakva got suspenzija, suspendiran je na osobni zahtjev ministra Rončevića. Osim što je suspendiran, inspektor je od strane ravnatelja policije proglašen nesposobnim, konfliktnim, neodgovornim. Stare grijehe su inspektoru izvukli iz prošlog stoljeća a nove montiraju po potrebi.

Pozdrav svima! Oko mjesec i pol dana bio sam posve izvan pogona. Onda sam ponovo postao aktivan, objvljivao sam na svoja dva bloga, ali trebalo mi je vremena da nađem vremean (hm....) da pogledam što ima na pollitika.com. I gle, ima miting. Cool, vidimo se! U međuvremenu - evo nešto što nije baš neka visoka politika; nego jako, jako niska...

(Uz ovu reportažu su i dvije slikice, možete ih vidjeti na mojem danas otvorenom sjedištu na facebooku.

Voda svuda oko nas; kiša pada odozgo, prodiru podzemne vode odozdo, lokve se stvaraju na ulicama i kuće se urušavaju, a tamo neki čudni mali zeleni i neka sirotinja s periferije žali se, da vode nema. Fakat, čudni neki ljudi...

Piše: Zoran Oštrić, bivši novinar, sadašnji bloger

Eskalacija nasilja u Zagrebu nije slučajna. Zagreb je grad u kojem se ništa, bilo dobrog ili lošeg ne događa bez znanja gradonačelnika Milana Bandića. Nakon puno godina pletenja mreže Bandić je dovršio posao. Izvana ta mreža izgleda kao gradski ogranak SDP. Iznutra ta organizacija nema nikakve veze s SDP-om, kao što niti predsjednik SDP-a, Milanović, nema nikakve kontrole nad “ogrankom”. Trenutni cilj Bandića je kandidatura za gradonačelnika Zagreba. Tom cilju se u potpunosti posvetio. Bez funkcije gradonačelnika njegova moć nestaje. On prestaje biti bog.

Prije nekog vremena batine je usred bijela dana dobio Igor Rađenović, direktor Zagrebačkih cesta. Razlog zbog kojeg je Rađenović dobio po tamburi je vjerojatno njegov napor da razotkrije mutne poslove koji su se događali u tim istim Zagrebačkim cestama. Ono što je zanimljivo je da ga je na tu poziciju postavio sam Bandić (kojeg se redovito povezuje s mutnim poslovima na svim razinama grada Zagreba), a nema smisla vjerovati kako Bandić nije znao tko je Igor Rađenović i što se od njega može očekivati (to je ukratko lik koji se ne zaustavlja tek tako i površni odgovori ga neće niti usporiti, iza sebe ima podosta iskustva a u doba vlade Ivice Račana bio je ako se ne varam prvi voditelj novoustrojenog ureda Vlade za unutarnji nadzor). Riječ je dakle o čovjeku koji ima pedigre (ali i razotkrivene afere) na svim razinama i mislim da je svima bilo jasno njegovim dolaskom da ako u zagrebačkim cestama ima nešto mutno, da će to Rađenović otkriti.

U vrijeme koalicijske vlade na čelu sa pokojnim Ivicom Račanom, Hrvatske željeznice su uključile u promet nekoliko nagibnih vlakova. Ti vlakovi trebali su skratiti vrijeme putovanja, povećati udobnost i sigurnost putovanja te smanjiti troškove prijevoza. Prvenstveno, nagibni vlakovi trebali su vratiti putnike na željeznicu te započeti proces oporavka željezničkog prometa. Smjenom vlasti zaboravilo se na moderne vlakove i sada vjerojatno i ovi nagibni voze, poput svega u lijepoj našoj, unatrag.

Ova tvrdnja iz naslova ipak ostavlja dilemu. Naime, prema alatu kojim je zločin počinjen sumnja se da to Bandić ipak nije naručio. Za pretpostaviti je da bi on kao dokazani štovatelj zavičaja i običaja, naredio kamenu obradu a ne obradu drvetom. Isto tako Bandić i Ljubičić tvrde da je udarac Rađenovića u glavu ujedno udarac u Bandićevu i Ljubičićevu glavu. Vjerojatno mediji nisu smatrali bitnim objaviti taj udarac u glave Bandića i Ljubičića smatrajući to udarcem u prazno.

No što je tu je. Rađenoviću je na “prijateljski” način dano do znanja da sve “tajne” istrage koje provode policija i DORH odnosno USKOK nisu tajne za one protiv kojih se provode. Tajne su za javnost i oštećene strane.

Bilo bi normalno da se po izbijanju afere i pokretanju istrage javnost upozna o kaznenim djelima, njihovom obimu i eventualnim krivcima. Isto tako bilo bi normalno da se zaštite osobe koje pomažu istrazi i da ta zaštita obuhvati i njihovu fizičku zaštitu.