Pobjedom na saborskim izborima prije godinu dana, porazivši hametice HDZ, SDP je na čelu Kukuriku koalicije formirao novu Vladu s neiskusnim čelnikom SDP-a Zoranom Milanovićem na položaju premijera. Poslije 2003. godine SDP je tako u ovih dvadesetak godina hrvatske neovisnosti i mlade demokracije drugi put osvojio većinu u Hrvatskome saboru. S bivšim premijerom i predsjednikom HDZ-a Ivom Sanaderom koji je u međuvremenu optužen zbog korupcije, a kasnije s njegovom imenovanom nasljednicom Jadrankom Kosor, vodeća hrvatska stranka nije imala nikakve šanse na izborima, jer je biračko tijelo zahtijevalo promjene
„Ma tko to kaže da su bez morala? Oni ih imaju, čak dva“
Moral je zahtjev društva za određenim ponašanjem, za određivanjem nekih općih principa što je dobro, što je pravedno, što je čovječno, što je dostojanstveno, a što ne, kakvo je ponašanje i postupanje odgovarajuće, a kakvo nije.
Čovjek se zaista mora upitati koji su to društveni odnosi formirali moral naših političara?
99% njih u Hrvatskome saboru su redom proeuropski orijentirani, i svi se kunu u europske pravne norme, europsko ponašanje, europsku odgovornost i svoju pripadnost i privrženost europskome moralu.
Ipak!
Mogu li u Saboru obnašati visoke dužnosti, osobe koje su krale glasove na stranačkim izborima za predsjednika stranke ( i time se još hvale)?
Ili one koje su pokušavale podmititi suca Ustavnoga suda?
U RH mogu, jer to su „svjedoci pokajnici“.
Ili osobe koje su kopirale tuđi magistarski rad i zbog čega su tuženi?
Ili osobe koje su promatrale silovanja hrvatskih žena u Vukovaru?
Mogu, jer su "abolirani"!
Ili oni koji ratne brodove koriste za prijevoz do ljetovališta za 7 kn?
...
Mirovine su tiha patnja i slabost hrvatskih političara.
Izbor kadrova za odgovorna i najodgovornija mjesta u upravljanju državnim i društvenim poslovima ne bi ni za koga trebao biti lak i jednostavan posao, osim za hrvatsku političku nomeklaturu, za njih je to posao koji obavljaju nepodnošljivom lakoćom.
Svojedobno imenovanje bezlične i bezbojne Ane Lovrin za ministricu pravosuđa u Sanaderovoj vladi potaknulo me da taj fenomen prokomentiram:
http://feniks.bloger.hr/post/dojdi-mali-bus-minister/609510.aspx
Jednako kao, što u suštini loši direktori u javnim poduzećima za najbliže suradnike biraju nesposobne ali do neprepoznatljivosti lojalne i poslušne ljude, koji s jedne strane ni o čemu nemaju svojeg mišljenja i stava, a s druge uvijek zastupaju i beskompromisno brane direktorska mišljenja i stavove.
Tu tehnologiju negativne selekcije kadrova koje je bilo i u samoupravoj praksi, Tuđman je razvio do statusa umjetnosti, inaugurirajući na državnoj razini takav izbor kadrova koji je njemu kao samodršcu omogućavao nepodnošljivu lakoću vladanja.
Svaki onaj koji je makar samo posumnjao u Tuđmanove „božanske vizije“ bio je nemilosrdno uklonjen.
Nakon još jedne u nizu bizarnih situacija u kojima se našla Vlada RH nakon ostavke sada već bivše ministrice Holy građani se sa doista dobrim razlogom sve češće pitaju tko je formalni a tko stvarni predsjednik Vlade.
