Hrvatska je u ovoj godini ušla u završnu fazu definiranja svoje sudbine. Postojeći politički sustav definiran Ustavom iz 2000. godine pokazao se nedjelotvornim da bi se strateški riješili državni politički, socijalni, gospodarski i ostali problemi s kojima je zemlja suočena na pragu ulaska u Europsku uniju.
21. stoljeće. Europa. Balkan. Hrvatska. Na ulicama sve više masakra i bijede, sve više nasilja i ubojstava, posljedice u porastu, a odgovornosti nikad manje. Je li i vaše dijete žrtva nasilja? Nije? Nije još? Bez brige, sutra će već postati.
Mnogima su ove teme ne zanimljive i „izlizane“. Ok, shvaćam, nije toliko zanimljivo kao nova boja grudnjaka Simonice ili kao informacija da Severini pudraju i pazuhe umjesto nosa, ali zar je uopće dvojbeno što ima veću težinu?
Pa u Hrvatskoj nažalost jest. Svakodnevno smo svjedoci sve većeg porasta nasilja. Nažalost, mladi prednjače u ulogama glavnih aktera. I dok se svakodnevno gube životi čini se da je jedina reakcija nadležnih: Pa još nismo među prvih 10 zemalja po nasilju.
Divno! Ne razbire se mogućnost da se nasilje eventualno pokuša smanjiti već se čeka da nasilje postane NO1 trend u Hrvatskoj. Ima li što gluplje od ovakvog načina razmišljanja?
U tri mjeseca tri samoubojstva...
Tri samoubojstva mladih prijatelja u samo tri mjeseca u istom selu pokrenula su lavinu pitanja bez pravog odgovora zašto je tome tako i što se moglo učiniti da se tako nešto spriječi. Prije svega važno je naglasiti da je većina samoubojica, pogotovo mladih, neodlučno želi li nastaviti živjeti ili ne pa na ovaj ili onaj način žele tu svoju dilemu prenijeti na okolinu u nadi da će odnekud doći ˝spas˝ i razlog za život.
Teško je shvatiti da si netko može oduzeti život zbog nesretne ljubavi, izgubljenog posla, pa čak i zbog ozbiljne ugroženosti vlastite egzistencije ( zbog financijskih ili kojekakvih drugih razloga ). Međutim, valja imati na umu da nisu svi jednaki i da neke osobe poraze bilo koje vrste proživljavaju kudikamo teže i ozbiljnije od većine ljudi. Ono što je nekome mali korak unatrag u vlastitim nastojanjima, za nekoga drugog to može predstavljati problem veličine Himalaje.
Što je s prevencijom?
Ubojstva hrvatskih branitelja
Da, dobro ste pročitali naslov, nije pogreška i nisam napisao "samoubojstva" hrvatskih branitelja ni "suicidi" hrvatskih branitelja jer bi upravo to bilo pogrešno.
Staro psihoanalitičko pravilo kaže da se nitko ne ubija ako time ne želi da simbolički ubije drugu osobu. Ovaj je stav jako jasno zastupao Sigmund Freud.
U svom pismu Lu Salome 1919. godine, poslije samoubojstva svog učenika Viktora Tauska (1879. – 1919.) objavljenom u Correspondance Sigmund Freud – Lou Andreas Salome; Gallimard, Pariz, 1970. … Problem Tauskovog samoubojstva obrađivao sam nekoliko puta, pokušavajući da proniknem u tanane odnose između učitelja i učenika i analiziram destruktivno djelovanje autoriteta….
Ovaj moj dnevnik nema za cilj učiniti copy-paste znanstvenih radova domaćih i stranih stručnjaka i znanstvenika koji proučavaju suicide veterana mnogih ratova diljem svijeta: Od Izraela do USA (26.000.000 veterana i onih koji se o njima brinu), od Rusije do Republike Hrvatske. Literatura je o tom problemu opsežna i svima dostupna, kako domaća tako i strana.
Čitajući postove na ovom blogu ponekad se ne mogu oteti dojmu da kao pojedinci više gledamo tko piše ili stil pisanja nego što smo spremni ulaziti u bit posta i suvislo raspravljati o sadržaju. Ponekad se to čini slučajno, radi nejasnog i zajapurenog pisanja, a ponekad i namjerno, razvodnjujući temeljnu misao pisca bloga i skrećući raspravu u nevažnim smjerovima (npr. ustaše i partizani i slične trollovske teme....)
Na pisanje ovog bloga potaknuo me blog kolegice c- respond u kojem je opisano kako je, sad već bivši potpredsjednik Vlade, Damir Polančec progovorio o drugim osobama umiješanim u aferu "Podravka" i na taj način prekinuo "šutnju".
Poantu tog bloga, po mom skromnom rasuđivanju, predstavljao bi podatak da je konačno netko iz vrha politike progovorio i o malverzacijama drugih, pa makar to bilo iz sebičnih i obranaških razloga....dakle, loptica se prebacuje i na drugi dio terena.
Prije par dana započela je najduža predsjednička kampanja u hrvata, ali je predkampanja poslužila anketarima, piarovcima, interesnim lobijima i ostalim obmanjivačima da pozicioniraju tzv. favorite izbora. Kao posmatrač sa strane u ovoj uzavreloj političkoj situaciji vidim da se sva društvena energija usmjerava na pojedince, a opće stanje i briga za društvo padaju u drugi plan. No, već kad je tako, pogledajmo malo što pojedinac u hrvatskoj može, dali je jednakopravan i dali je ovakav istup poželjan, neobičan za ovo društvo koje je naviklo da apsorbira sve što mu mediji serviraju. Dali se tu radi samo o dobroj probavi, zaglupljenosti i totalnom apatijom pokazat će rezultati izbora.
Ovaj OSVRT NA IZBORE je vrlo poučan i širi obzore, poziva na razmišljanje, ali i na AKCIJU.
"MIJENJAM ZEMLJU!"
Pomislim ponekad, "Gdje ja to živim? U kojoj vukojebini?" Pa se sjetim onog vica s babom iz Bosne, koja kad pita gdje se nalazi Pariz i čuje da je to 1800 kilometara od Čekrčića, veli "Koja je to vukojebina!". Baš! A u kojoj tek ja vukojebini živim za neku francusku babu?!
Po svemu sudeći, novinari Večernjeg lista 30. listopada idu u generalni štrajk. Razlog štrajku je, kako se moglo pročitati i čuti u medijima, kršenje kolektivnog ugovora, ukidanje stečenih prava radnika koje će prebaciti u nove tvrtke te otpuštanje stalnih radnika i zapošljavanje honoraraca. Svima koji se iole kuže u radne odnose i u ono što propisuje Zakon o radu, jasno je da se igra perfidna igra, a to je potvrdio i sam predsjednik Uprave Večernjeg lista u večerašnjem Dnevniku kada je kazao nešto u stilu "da se kolektivni ugovor ne može poštovati jer se onda ne može tržišno poslovati".
Sa početkom emitiranja nove sezone popularnog showa ˝Trenutak istine˝, krenule su i polemike oko etičnosti i ispravnosti prikazivanja takvog showa u ˝prime time˝ terminu.
Psiholozi smatraju da je emisija izrabljivačka i nemoralna, a uz to nudi vrlo malu, a često i nikakvu naknadu za otkrivanje najmračnijih tajni iz svog života čitavoj naciji. Hrvatsko psihološko društvo čak je pokrenulo i peticiju pod nazivom ˝Ugasi loš program i upali svoj stav!˝. No, iako sve to zvuči donekle logično i sa jedne strane se možemo složiti da je emisija možda neprimjerena za maloljetnike koji mogu smatrati da je podmetanje trudnoće ocu koji to zapravo nije ili priznanje da si imao spolni odnos sa ljubavnicom u vrijeme dok tvoja žena rađa, nešto sasvim normalno, čak i poželjno jer za to dobijaš novac, sa druge strane se treba zapitati jesu li idejni tvorci tog programa ili pak voditeljica odgovorni ili bolje rečeno krivi za to što imaju vjernu publiku, a isto tako i vjerne natjecatelje?
Industrija reklamiranja proizvoda, usluga i osoba odavno usmjerava i upravlja procesom donošenje odluka kod suvremenog čovjeka, te tako odlučuje i o budućnosti čitavih naroda. Slijedno tomu, a prema zakonu tržišta: tko ciljano i organizirano uloži najviše novca u svoju reklamu je onaj čemu/komu narod(i) služe.
Ne postoje danas u tome nekakovi viši ciljevi (nacionalni ciljevi) ili interesi (nacionalni interesi) koji vode takove procese, a oni koji se usude pozvati na njih se prozivaju idealistima , kao da je biti idealist nešto loše, negativno i nepoželjno. Valjda po onoj "....za ideale ginu budale..." ili "....idealisti su dvorske lude ovog svijeta". Uzmite koje god hoćete novine i naći će te barem pet oglasa u kojima neki mudrijaši hoće iskoristiti tuđe praznovjerje, lakoumnost, predrasude, pohotu ili pohlepu.
Neovisni, ali ne i neutralni