pollitika Neovisni, ali ne i neutralni

Napomena: 1977.god. navršavalo se 135 godina od osnutka Matice hrvatske. Matica hrvatska u Zagrebu bila je zatvorena, ukinuta. Povodom te godišnjice zamolio je urednik Hrvatske revije Vinkio Nikolić mog kolegu Zlatka Markusa i mene da napišemo za HR prigodne tekstove. Ovdje donašam moj tekst s napomenom da sam ga pisao 1976 i da sam zbog onih koji su još uvijek sjedili u zatvorima morao mnogo toga prešutjeti. Zlatka Markusa i Brunu Bušića mogao sam slobodno spominjati jer su obojica bila u emigraciji.Želim još reći da bih danas neke tvrdnje iz ovog teksta drugačije napisao.

Vjerujem da ima malo onih koji sa sigurnošću mogu reći tko je bio Filip Lukas. Hrvatski povjesničar Jere Jareb u Kolu Matice Hrvatske kratko je opisao neobičnu sudbinu tog čovjeka i način na koji su ga se "narodne" i balkanske inačice "antifašističke" vlasti 1945.god. kao političkog protivnika željele riješiti. No, on je, mudar i oprezan, napustio Hrvatsku prije nego što su partizani ušli u Zagreb.

Filip Lukas kao predsjednik Matice hrvatske

Jere Jareb

Nedavno sam pronašao u Hrvatskome državnom arhivu presudu Okružnoga narodnog suda za grad Zagreb od 21. studenoga 1945, kojom se profesor Filip Lukas u odsutnosti osuđuje na smrt strijeljanjem. Dr. Nikša Škarica, Lukasov branitelj »postavljen ureda radi«, podnio je žalbu Vrhovnom sudu Hrvatske protiv presude Okružnog suda. Vrhovni sud odbio je žalbu i potvrdio presudu Okružnog suda, »u nejavnoj sjednici održanoj 24. XII. 1945. nakon saslušanja zastupnika javnog tužioca Hrvatske Tafra Mate«.

Namjeravao s početkom godine na mom blogu započeti objavljivati tekstove o borbi Hrvata za narodni jezik koje sam objavio u "Hrvatskom političkom leksikonu" (London 1988.). Ta borba, koja se protezala kroz više stoljeća, bila je važan, sastavni dio borbe za hrvatsku samostalnost. Naši neprijatelji koji su vladali hrvatskim nacionalnim teritorijem mijenjali su se kroz razna razdoblja povijesti (Talijani, Madžari, Austrijanci, Srbi, Jugoslaveni) ali svi su težili istom cilju: zatrti Hrvate kao narod ponajprije oduzimajući im vlastiti jezik. Jer narod bez vlastitog jezika, tako su mislili, ne postoji. O toj borbi i o povijesti hrvatskog jezika malo se znade. No, na stranicama Instituta za hrvatski jezik pronašao sam mnogo tekstova koji o hrvatskom jeziku, njegovom razvitku i njegovoj povijesti daleko bolje, temeljitije i opširnije govore nego što sam moga to učiniti u "Hrvatskom političkom leksikonu". Zbog toga sam na mom blog već objavio neke tekstove o hrvatskom jeziku.Ovdje donašam tekst koji govori o razdoblju hrvatskog proljeća. Prvo da se podsjetimo kakva se borba za jezik vodila u ono vrijeme, ali i zbog toga da oni koji to razdoblje nisu doživjeli shvate kakvu su hrvatski jezikoslovci važnu bitku vodili već onda.

Prvi emigrantski štand na Sajmu(izvor Hrvatska Revija 4/73.

Vjerojatno ste čuli na vijestima da je jučer otvoren Sajam knjiga u Frankfurtu. Tko nije bio tamo, koga knjige ne zanimaju, uopće si ne može zamisliti koje je to čudo od sajma. Kako je uređen, kako je velik i koje divote se tamo mogu naći.

Pokret otpora u Hrvatskoj, koji je svoj vrhunac doživio 1970/71. (skraćeno Maspok). Razvijao se odmah nakon II svjetskog rata iz više središta, koja su djelovala neovisno jedna o drugima. Unutar KPH (SKH) dolazi do formiranja opozicijskih grupa nakon umorstva Andrije Hebranga, te nakon očitog izigravanja hrvatskih gospodarskih i političkih interesa u komunističkoj Jugoslaviji. Na čelu pokreta od 1955. stoji Većeslav Holjevac, a uz njega počinju djelovati Ivan Šibl, Marko Koprtla, generali dr. F. Tuđman, Nikola Kaić, Ivan Rukavina, Janko Bobetko, admiral Srećko Manola, pukovnici Ivan Mutak, Zvonimir Komarica, te razni umjetnici, sudionici partizanskog pokreta, novinari i mlađi politički radnici. Ta nacionalna struja unutar SKH nastojala je, u okviru svojih mogućnosti, ali i u okviru svojih ideoloških granica, stvarati u Hrvatskoj nacionalno orijentirane stranačke kadrove koje je razmiještala na važna mjesta u državnoj, gospodarskoj i stranačkoj upravi, kako bi na taj način mogla uspješno suzbiti centralističke tendencije iz Beograda.

Ovaj tekst donašam kao moju čestitku za današnji Dan ustanka!!
-----------------------------------------

„Crni Božić“(*) i neizrecivo tužna Nova godina već su prošli. U zatvoru su studentski vođe i Bruno Bušić. Bruni nosimo hranu i pokušavamo doznati što se s njim zbiva.

11. siječnja – tmuran i hladan dan. U Matici hrvatskoj tišina. Nema više stotinjak posjetitelja dnevno. Na hodniku, pred redakcijom Hrvatskog tjednika(*), gdje su se okupljali kolporteri i gdje se od gomile nije moglo proći, sve je prazno.

Poslije Karađorđeva(*), malo njih, samo najvjerniji, dolaze još u Maticu. Znalo se, i već osjećalo, da nešto visi u zraku i da je najbolje sjediti kod kuće. Taj dan oko podneva zadnji put sam vidio mnogo ljude iz Matice. Kasno navečer prolazeći Zrinjevcem primjetio sam neuobičajenu živost pred zgradama SUP-a i UDB-e. Ispred zgrade Matice hrvatske stajao je milicioner sa šljemom i automatskom puškom.