pollitika Neovisni, ali ne i neutralni

Vidim da se pojavio interes za Hrvatsko proljeće iz razdoblja 1867-1971.god. Kako bi dobili pravu sliku o tom vremenu eto mog doprinosa

Jedan od najznačajnijih tekstova Masovnog pokreta u Hrvatskoj iz 70-tih godina objavila je Smiljana Rendić, dugogodišnja kolumnistica (pseudonim Berith) Glasa Koncila, u časopisu Matice hrvatske „Kritika“ 1971.god(glavni urednik Vlatko Pavletić). Smiljana Rendić rođena je 1926.god. u Splitu a preminula je na Trsatu 1994.god. Nakon sloma Masovnog pokreta optužena je zbog neprijateljske propagande i to zbog teksta koji ovdje donosimo.

Uvećajte sliku klikom miša

Ova nepotpuna fotoreportaža o Masovnom pokretu 1971.god. nastala je sasvim slučajno. Slike sam našao u mojoj pismohrani a poslao mi ih je, danas nažalost već pokojni, fotograf i snimatelj Ranko Karabelj. Još negdje 1988. dakle kao politički emigrant želio sam napisati knjižicu o Masovnom pokretu pa mi je Ranko poslao po književniku Dubravku Horvatiću ove slike.

Ranka Karabelja i mene život je nekoliko puta doveo zajedno. Prvo smo bili u istoj školi i istom godištu u Osmogodišnjoj školi u Krajiškoj ulici. ubrzo smo ustanovili da i stanujemo vrlo blizu jedan drugoga. Ponovo smo se našli u Hrvatskom tjedniku. On kao fotograf a ja kao novinar.

Po treći puta smo surađivali kad sam se vratio 1990.god. u Zagreb i radio u ZF a Ranko je bio tada snimatelj HTV-a. Bio je inače, duša od čovjeka. Ono što se kaže, dobar ko kruh.

„Prizemljeno sunce“ Ivana Kožarića prvotno je u doba Maspoka postavljeno pred zgradu HNK i Sveučilišta. Kao da je nagoviještalo promjene koje smo željeli i za koje smo se borili. Jer ako možemo prizemljiti sunce, onda možemo i sve drugo.

Pokret otpora u Hrvatskoj, koji je svoj vrhunac doživio 1970/71. (skraćeno Maspok). Razvijao se odmah nakon II svjetskog rata iz više središta, koja su djelovala neovisno jedna o drugima. Unutar KPH (SKH) dolazi do formiranja opozicijskih grupa nakon umorstva Andrije Hebranga, te nakon očitog izigravanja hrvatskih gospodarskih i političkih interesa u komunističkoj Jugoslaviji. Na čelu pokreta od 1955. stoji Većeslav Holjevac, a uz njega počinju djelovati Ivan Šibl, Marko Koprtla, generali dr. F. Tuđman, Nikola Kaić, Ivan Rukavina, Janko Bobetko, admiral Srećko Manola, pukovnici Ivan Mutak, Zvonimir Komarica, te razni umjetnici, sudionici partizanskog pokreta, novinari i mlađi politički radnici. Ta nacionalna struja unutar SKH nastojala je, u okviru svojih mogućnosti, ali i u okviru svojih ideoloških granica, stvarati u Hrvatskoj nacionalno orijentirane stranačke kadrove koje je razmiještala na važna mjesta u državnoj, gospodarskoj i stranačkoj upravi, kako bi na taj način mogla uspješno suzbiti centralističke tendencije iz Beograda.