pollitika Neovisni, ali ne i neutralni

Demokratska Stranka Zena je moguce i pobjednik u performansama ulozeno/dobiveno kad se gleda omjer ulozenih novaca u kampanju i postignutog rezultata.
Konkretno ako je SDP zdrobio 15 mil. kuna i postigao cca 32% onda to znaci da bi im u mikroskopskom uzorku za ulozenih 150.000 kuna pripalo 0, 32% glasova. DSZ nije ulozila vise od 30-50.000 kuna, a rezultati im se u jedinicama u kojima su izasle zajedno sa Zelenima krecu od 0,29 do 0,51%.
Znaci bez:
-TV spotova
-TV kamera koje ih "neutralno" prate bukvalno do wc-a, ali to "nije" kampanja
-bez radio spotova
-bez jumbo plakata
-bez raznovrsnog dijeljenja kojecega osim eventualno caja i vlastitog programa i nesto plakata manjeg formata.
I sve to usprkos:
-zajednickoj kampanji sijamaca protiv tzv. malih stranaka na TV, novinama i radio stanicama
Uz to je i tzv, "nezavisni" HNS-ov, Radio 101 - Zagreb uz povremeno licemjerno cviljenje o losem polozaju zena uvijek "zaboravio" posvetiti paznju ovoj stranci.
Zakljucak?
Kad se gleda omjer ulozeno/dobiveno, marketinski su "strucnjaci" ovdje porazeni debelom razlikom.A nacin na koji im se to dogodilo je vrlo jednostavan:

SDP-ovi kuhari kao da ne znaju da će dobar biskvit narasti do savršenosti sam od sebe, dok će loš jednostavno završiti na dnu tepsije koliko god rano ga krenuli pripremati. Isto vrijedi i za izborne slogane - dobri ili izvrsni slogani hvataju se i bez posebne promocije, dok loši ostaju na dnu kontejnera starog promidžbenog materijala. Puštanje medijskog balona "idejnog rješenja" slogana mudar je potez testiranja javnosti, ali prema viđenom on ne nudi temelja za uvjerenje da se u SDP-u kriju maštovitiji, zanimljiviji i korisniji prijedlozi od sadržajno praznog i neinspirativnog "Srce je lijevo".

U redu, možda na prvu loptu i zvuči dobro ali za nekoga tko se bori s komunističkim naslijeđem i imidžem nedovoljne odlučnosti igra riječima, koja podsjeća na knjigu Mire Marković "I srce je na levoj strani", uz aluziju na emocije je nesvrhovita, a kako se radi o otvorenom sloganu prosječno inteligentnim SDP-ovim suparnicima trebat će možda tek minuta da uzvrate s "Mozak je u centru". Ako se želi otarasiti biljega Račanovog "odlučno možda" (to je uspješan slogan za pamćenje!) umjesto banalne igre riječi primjerene reklami za domaću juhu SDP će morati naći daleko inteligentnija rješenja.

Temeljni problem Antunovićkinog slogana je da nije usmjeren na pitanje ili problem nego emociju ili činjenicu. Za razliku od Sanaderove patriotske "dizalice" "Pokrenimo Hrvatsku" koja je jasno apostrofirala glavni cilj revitalizacije prvenstveno domaćeg gospodarstva (ali i ostalog), SDP-ovo "srce" apostrofira da je politički izbor pitanje emocija i ideologija, a ne programa i prijedloga. U tom sloganu nema nikakve akcije i ničeg dinamičnog, a još manje gospodarskog što je u izravnoj suprotnosti s Jurčićevom promocijom gospodarstva u vrh izbornih pitanja. Daleko uspješniji i konzistentniji bio bi slogan koji bi uzvraćao HDZ-ovom nerealiziranom sloganu (npr. "O pokretanju se ne priča, njega se uzrokuje") ili barem podcrtao ključni SDP-ov prijedlog (npr. "Zdrav razum za nezdravu ekonomiju").

Slogan koji je u formi nesporne činjenice i deklaracija očitog umjesto obećanja za budućnost je slogan kojem nedostaje element "zavjeta" na koji se biračko tijelo može pozivati i koji naprosto ne nudi neku prednost. Sročen kao činjenica nije ni široko primjenjiv na paletu pitanja koje će izbori iznjedriti pa za razliku od Sanadera koji je uz pomoć catch-all fraze mogao drviti o tome kako će "pokrenuti" pravosuđe, gospodarstvo, turizam, penziće i još mnogo toga, Željka Antunović neće moći objasniti kako lijevo srce djeluje na ta pitanja. Slogan nije koristan ako ga se ne može koristiti za podupiranje konkretnih poruka iza kojih glasači mogu stati.

Ako ništa drugo, ranije spominjani SDP-ov slogan "Poštena Hrvatska zaslužuje poštenu vlast" daleko je uspješniji u stvaranju diferencijacije od protivnika jer napada centralnu slabost HDZ-ove vlade (korupciju) no njegov je problem što nije nevjerojatno lako pamtljiv. Kontrast je karta na koju SDP može odlučnije zaigrati sloganom, a već i površna analiza daje točke napada kao što je primjerice korupcija ili (ne)konzistentnost zbog čestog HDZ-ovog mijenjanja stavova (npr. "Za SDP znate gdje stoji"). Granica napada na vladajuće postavljena je u izborima visoko i može sezati od incidentalnih napada poput "Afere nisu pokretanje Hrvatske" sve do onog otočkog slogana "Ne krivite Vladu. Promijenite ju."

Treći SDP-ov slogan "Hrvatska zaslužuje bolje" je diljem svijeta istrošeni i pogrešno usmjereni apel u rangu Kosoričnog populističkog "Ljudi ispred politike" koji je bio neefikasan jer se natjecala za mjesto na kojem se nalazio čovjek koji nije izgubio kontakt s "običnim ljudima". Ova kopija laburističkog "Because Britain Deserves Better" iz 1997. koji je katapultirao istrošene Torijevce iz Downing Streeta prikladan je u situacijama velikog nezadovoljstva i opće rezignacije kada pesimizam treba napasti optimizmom. Situacija u Hrvatskoj ipak nije toliko tragična. Još problematičnije je da manjak originalnosti u odabiru slogana indicira manjak originalnosti ideja općenito, a s takvom porukom SDP ne može preuzeti vlast.

U definiranju sebe i kampanje kroz kratku formu uz pomoć jednostavnog i pamtljivog vokabulara SDP se za sada nije istakao niti pokazao da zna strateški razmišljati. Njihovim sloganima nedostaje svrha, pamtljivost i originalnost. Njihove poruke su stereotipne i suhe i ne donose ništa novo. Mudriji stratezi iskoristili bi HDZ-ovo neispunjenje obećanja uz pomoć slogana koji ukazuje da obećanja treba gledati u kontekstu rezultata i brojki te osmislili frazu koja konkretnije podcrtava SDP-ovu reformatorsku prirodu.

Dobri slogani su ritmični, pamtljivi i spretni s igrom riječi. No izvrsni slogani pogađaju u pravu točku pamćenja i problema, povećavaju motivaciju i potiču na akciju. Nažalost, ništa od viđenog ne daje nadu da ćemo u ovoj kampanji konačno izaći iz sivila hrvatske političke kreativne bijede i sloganskog tapkanja u magli.