Tagovi

Htio ne htio, Ivan Pernar blago rečeno nastupa kao rusofil

Zastupnik u novom sazivu Hrvatskoga sabora Ivan Pernar unio je u nacionalni parlament ne samo novi način sudjelovanja u raspravama o svemu i svačemu, nego je posebnu pozornost izazvao svojim ocjenama hrvatske vanjske politike. Budući da je dosad Sabor bio uhljebnica stranačkih poslušnika s rijetkim pojedinačnim iznimkama, slagali se ili ne s Ivanom Pernarom, on je svojim učestalim istupima u raspravama i replikama unio određenu živost, pa sjednice vrhovnog hrvatskog predstavničkog tijela više nisu dosadne kao što su dosad bile pod kontrolom dvije vodeće stranke i njihovih satelita.

Novi hrvatski ustupak Srbiji – Memorandum2 SANU se ostvaruje

Bilo kako bilo privola Hrvatske da se Srbiji otvore ključna poglavlja 23. i 24. u pristupnim pregovorima za članstvo u Europskoj uniji predstavlja novi ustupak istočnom susjedu i praktički još jedan mirnodopski poraz hrvatske politike prema politici Beograda. Svakako najvažnija točka u dokumentu „Zajednička pozicija EU“ s 50 prijelaznih mjerila koje Srbija u tom pregovaračkom procesu mora ispuniti tiče se univerzalne jurisdikcije za ratne zločine ne području bivše Jugoslavije koje je Beograd u svom zakonu preuzeo od Haaškog tribunala. Po tom zakonu Srbija uzima sebi za pravo da kazneno goni hrvatske branitelje, jednostavnije rečeno Beograd se ponaša kao da još uvijek postoji komunistička Jugoslavija. U novim okolnostima u Beogradu više ne vladaju komunisti nego deklarirani četnici na čelu ns predsjednikom države i premijerom, pa hrvatska politika o toj činjenici treba i te kako voditi računa.

Posljednjim presudama Haaški tribunal provodi Memorandum2 SANU

Samo za neupućene u političku strukturu, pa onda i za pravdu koju provodi, posljednja presuda Haaškog tribunala kojom se u porvostupanjskom postupku optuženog ratnog zločinca Vojislava Šešelja oslobađa od svih točaka optužnice, može biti neugodno iznenađenje. Ona se na neki način mogla i očekivati nakon što je Radovan Karadžić kao tvorac i izvršitelj genocidne politike u Bosni i Hercegovini dobio kaznu od samo 45 godina, dok su neki drugi srpski niže rangirani vojni dužnosnici dobili doživotni zatvor.

Četvrt stoljeća od „Božićnog Ustava“ do „Božićnog mandatara“

Stjecajem okolnosti ima dosta simbolike u onome što se dogodilo prije 25 godina kad je Hrvatska, tada još uvijek u sastavu komunističke Jugoslavije, nakon prvih demokratskih izbora dobila tzv. „Božićni Ustav“ i sada gospodina Tihomira Oreškovića kao uspješnog Hrvata iz poslovnog svijeta koji je odlukom predsjednice Republike Kolinde Grabar Kitarović postao „Božićni mandatar“ za sastavljanje nove Vlade.

Amerikanac je prisilio Zorana Milanovića i SDP da budu Hrvati

Punih četvrt stoljeća otkako je Hrvatska postala samostalna država Socijaldemokratska parija kao vodeća ljevičarska stranka ne samo da je zazirala od hrvatstva, nego je štoviše zagovarala novo povezivanje na prostoru bivše Jugoslavije. Treba se samo prisjetiti ključnog trenutka kad je SDP pod Ivicom Račanom, poznatim zbog krilatice da je „HDZ stranka opasnih namjera“, demonstrativno napustio Sabornicu u trenutku kad se glasovalo o otcjepljenju od Jugoslavije.
Problem je s vodećom hrvatskom ljevičarskom strankom što se ona nikad nije ni pokušala kroatizirati, a da ne govorimo o svjetonazorskoj kvalifikaciji, ni kristijanizirati. Iako je Hrvatska i po Ustavu nacionalna država hrvatskoga naroda, a po konfesionalnom legitimaciji pretežito kršćanska zemlja, u jednom od najvećih apsurda hrvatske politike u ovih 25 godina spada upravo činjenica da je SDP kao pravni i politički nasljednik Saveza komunista Hrvatske ostao duboko ukopan u svoju jugoslavensku ideološku prošlost, nastojeći je na ovaj ili onaj način primjeniti u novim okolnostima u neko drukčije novojugoslavenstvo, zvalo se ono Zapadni Balkan, jugosfera, ili region.

Laži kao temelj srbijanske obrane u Haagu

Srbijanski odgovor na hrvatsku tužbu za genocid na suđenju pred Međunarodnim sudom pravde pun je nategnutih konstrukcija da bi se sa Srbije skinula odgovornost za počinjene zločine u agresiji na Hrvatsku. .
Budući da se Srbija ne može braniti nekim jakim argumentima protiv hrvatske tužbe za genocid prvog dana iznošenja njihove obrane u haaškoj sudnici moglo se čuti niz fabriciranih laži u duhu velikosrpske karakterologije koju je najbolje opisao njihov otac imaginarne Velike Srbije Dobrica Ćosić. On je napisao „Mi Srbi lažemo zbog slobode. Laž je vid našeg patriotizma i potvrda naše urođene inteligencije. Lažemo stvaralački, maštovito, inventivno.”

"Detuđmanizacija" dobila svoje

[Slika]

Priznajte, Kukurikavci. Mislili ste da vam je bolje i sigurnije ugodno drobiti i mlatiti praznu ideološku slamu o zdravstvenom odgoju, homo brakovima, "Lex Perković" i ćirilici, nego da vas netko pita za kontinuranu katastrofu 350.000 nezaposlenih, ignoriranje gospodarstva, bezbrojne promašaje i krajnju opću nesposobnost vaše vlade? Pa, dobro. Što ste htjeli, to ste i dobili - i cijela je država to vidjela. Ostali ste goli i sami, u ono ledeno nebo i mrak, nasred puste ulice, okruženi samo šačicom svojih najbližih ulizica i nekolicinom profesionalaca po službujućoj dužnosti, koji su redom vidno umirali od želje da budu bilo gdje drugdje, samo što dalje od vas. Mirisao je pelin, pusto polje, al' vama nisu procvale ruže, ni med... a odista, moglo je bolje :-)

Bez zajebancije, Vukovar vas je odbacio. Narod vam je jednostavno okrenuo leđa, i otišao.

Hrvatskoj nisu problem Srbi nego Jugoslaveni, a njihov centar je Zagreb

Napomena:
Evo teksta kojim će osobito biti oduševljeni drugovi Jugoslaveni na ovom portalu. Oni koji imaju slabije srce preporučam da ga jednostavno preskoče.

Jedan od najvećih paradoksa hrvatske politike u ova dva desetljeća postojanja Republike Hrvatske leži u činjenici da je politička elita još uvijek opterećena recidivima prošlosti posebice prošlog stoljeća kad je hrvatski narod proživio sedamdesetak godina pod nedemokratskim režimima jugoslavenskog eksperimenta, prvo pod monarhističkom a potom komunističkom diktaturom. U oba ta režima hrvatski je narod bio podjarmljen u prvom slučaju žandarskoj velikosrpskoj politici, a u drugom slučaju pod parolom tzv. „bratstva i jedinstva“ prikrivenoj prevlasti većinskog naroda u komunističkoj Hrvatskoj.

Kukuriku koalicija se počela raspadati odlaskom Kajina iz IDS-a

Tri presude koje su označile kraj prošle godine, dakle oslobađajuća generalima Gotovini i Markaču u Haagu, pravomoćna Radimiru Čačiću u Mađarskoj i prvostupanjska bivšem premijeru Ivi Sanaderu sasvim sigurno predstavljaju određenu političko-moralnu prekretnicu u hrvatskoj politici. U taj okvir mogla bi se u širem smislu svrstati i odluka potpredsjednika Istarskog demokratskog sabora i višegodišnjeg zastupnika u hrvatskome saboru Damira Kajina da se uz otvorenu potporu SDP-a i samog premijera Milanovića kandidira na idućim lokalnim izborima u svibnju za istarskog župana.

Zašto šute Milanka Opačić, Branko Grčić, Siniša Tatalović i drugi „ugroženi“ hrvatski Srbi

Preporuka:
svim jugonostalgičarima, velikosrbima, komunjarama i ostalim nickovima na specijalnoj misiji na pollitika.comu požurite s minusima da ovaj dnevnik, kojemu ne možete parirati ni jednim argumentom jer ste ideološki zaglupljeni, što prije nestane s ovog portala. Uostalom za to već imate veliko iskustvo, ali malu pamet.
stojte mi dobro.

Nedavna izjava saborskog zastupnika i predsjednika Srpskog narodnog vijeća Milorada Pupovca nakon oslobađajuće presude generalima Gotovini i Markaču kako „budućnost Srba danas, kad sve podsjeća na rane devedesete, u Hrvatskoj ovisi u prvom redu o jačanju njihove institucionalne, razvojne i identitetske politike“ u nizu posljednjih događaja potenciralo je ponovno rješavanje srpskog pitanja u Hrvatskoj.

Najkomentiraniji članci

Najčitaniji članci