pollitika Neovisni, ali ne i neutralni

Velika se prašina digla zadnjih dana oko slučaja Marinović ili slučaja Magaš, ovisno o perspektivi.
Htio sam nekako izbjeći da i ja pišem o tome.Ali kao i sve u životu što pokušamo izbjeći, baš to nađe načina da dođe do nas.

Naletio sam sinoć na mindhunterov blog.
Piše čovjek o dva ubojstva koja su se dogodila prije nepunih mjesec dana.U oba slučaja ubojica je bio žrtvin suprug.
Obje žrtve su bile zlostavljane duže vremena od svojih životnih partnera.Jedna od njih se zvala Danijela Petrić(24).

Sinoć sam čuo i vijest da je Ljubomir Čučić dobio 14 mjeseci za sustavno premlaćivanje supruge.

Nakon što je glavna medijska zvijezda u Hrvatskoj, Branimir "Inati se Slavonijo" Glavaš strpan u bajbok na male ekrane i stranice tiska su došla druga dva lika - odvjetnik Marinović i neuništivi Doktor. Što ova tri lika povezuje i zašto ih mediji tako fanatično prate dajući im raskošnu minutažu i stotine kartica teksta?
Ova tri tenora krasi stanovita vrsta zlokobnosti, poremećenosti i bezobrazluka u isto vrijeme. Ima još sličnosti, na primjer sva trojica su truli bogataši koji su osigurali svoje obitelji za narednih nekoliko generacija i gle čuda - sva trojica su indirektno ili direktno povezani s politikom. I to onom najvišom politikom, Glavaš i Doktor su bili u svoje vrijeme silnici HDZ-a, a Marinović je suprug bivše ministrice pravosuđa, sexy SDP-ovke Ingrid.

Kontroverza slučaja Ane Magaš, koji je sad dobilo i svoj etički spin-off u slučaju Marinović, počiva uglavnom na ocjeni prihvatljivosti osmogodišnje kazne za optuženu makar je sud utvrdio da je Magaš postupala u "samoobrani". U javnosti je dominiralo pitanje kolika bi kazna trebala biti odmjerena za usmrćenje u situaciji kad je počinitelj i sam žrtva istovremenog napada koji od sebe pokušava otkloniti te što čini "prekoračenje nužne obrane". No dok javnost spremno raspravlja o odnosu agresora i žrtve u slučaju Magaš, oko istog pitanja na međunarodnoj razini - srpskom agresoru i hrvatskoj žrtvi - rasprava je dosegla svojevrsni konsenzus i reducirala intenzitet: Hrvatska se poput Ane Magaš branila i njen je odgovor bio "obrambeni", a ne "zločinački".

Pitanje nužne obrane pojedinaca (kolokvijalno "samoobrane" makar je moguća i nužna obrana drugog, ne samo sebe) ima svoj pandan u međunarodnom pravu, tzv. obrambeni rat. Tvrdi se da i nacija ili barem država ima pravo upotrijebiti vojnu silu radi nacionalne obrane na isti način kao što i pojedinac koji je napadnut može ubiti u "samoobrani". Ova prilično jednostavna analogija je jedna od glavnih odrednica filozofije, prava i etike modernog ratovanja - dapače, radi se o toliko fundamentalnoj postavci da je teško zamisliti pojam "opravdani rat" bez nje.

No postoji li zapravo analogija između samoobrane i nacionalne obrane i je li pokušaj formuliranja međunarodnog prava i etike na temelju domaćeg prava pogrešan? Može li obrana biti opravdanje za rat i stradanje kao što je opravdanje za ubojstvo gospodina Magaša? Vrijede li dihotomije "agresor ili žrtva", "heroj/heroina ili zločinac" i "obrana ili napad" podjednako za Anu Magaš i za složeni etnički sukob u Hrvatskoj kojeg službena politička elita u svrhu mitogeneze zove "Domovinski rat"?