Kao nova epizoda bitke za Varšavsku, u kojoj s jedne strane stoje građani obični a s druge kapital sumnjiva porijekla i nekoliko krakoa hobotnice koja davi ovaj narod (osovina Bandić - Sanader), danas je poduzeta mirna, legalistička akcija vrlo skromnog sadržaja: naime, jednostavno smo ljubazno zamorili jedno ministarstvo, kojem je na čelu bivša prinudna upraviteljica Zagreba (iz doba kad je tadašnji predsjednik države odbijao priznati "oporbenu situaciju" u glavnom gradu, tj. činjenicu, da je HDZ izgubio izbore) i suvlasnica IGH, da odgovori na dopis, koji mu je upućen prije dvije godine.
Ono što u tome nije bilo jednostavno, jest da nas je bilo točno 567 koji smo predali zahtjeve i dobili za to potvrdu, pod urudžbenim brojem.
1.)
1. X. 2009.
Poštovani,
Pretpostavljam da novinarki nije bilo dozvoljeno napisati u dolje navedenom članku ono što je najvažnije, a to je ovo:
1. Mi smo nositelji stanarskog prava u tzv. privatnim neuseljivim i drugim stanovima, a nismo "zaštićeni najmoprimci", kao što nas pogrešno naziva Zakon o najmu stanova, jer je odredba toga zakona o ukidanju našeg stanarskog prava ništavna po Aneksu G međunarodnog ugovora o pitanjima sukcesije, bez obzira na apsurdne odluke Ustavnog suda.
Ovaj tekst bavi se zemljišno-poreznom tematikom, odnosno kako pomiriti neprikosnovenost privatnog vlasništva nad tim strogo ograničenim, u osnovi zajedničkim resursom jednog naroda i potrebu za pravednijom raspodjelom vrijednosti koje se uz zemljište vezuju, a sve u cilju većeg prosperiteta naroda.
Koa ilustracija za opću ekonomsku važnost ovog pitanja, može poslužiti pismo upućeno1990. godine Mikhailu Gorbačovu, čovjeku koji je bio na čelu SSSR-a za vrijeme njegovog raspada i kaotičnog prijelaza iz krutog staljinizma u liberalni kapitalizam, kojega je potpisalo 30 uglednih američkih ekonomista (medju kojima, čini mi se, i neki nobelovci) . U tome pismu oni apeliraju na Gorbačova da u procesu tranzicije i prilagodbe fiskalnog sistema uvjetima liberalne ekonomije, ne propusti priliku uvodjenja adekvatne naknade za vrijednost zemljišta.
0. Priprema, pozor, sad
Godina je 2009.g. Najednom raste interes za pojave kao takve. Čak dolazi do pogleda na stvar, panoramskih sa brzim prebacivanjem fokusa na puno zamljivije i važnije nedoljive predmete žudnje, ali ipak interes nezdrživo raste.
Iako se iz daljine i bez pravog dalekozora ne može najbolje vidjeti, samoupravne snage su napravile neke greške (a la ugroženi Srbi 1991.g., neočekivano odustajanje od Slovenije i nagla skromnost po liniji Karlobag-Karlovac-Virovitica su zbunili već pomno raspoređene snage i nikada više nisu povratile tip top koncentraciju i spremnost). Igra po širini i dubini uz potpunu nadmoć i nemoć neprijatelja te sve veću podršku revolucionarno prožetih snaga je na trenutke malko zavela snage, pa su potpuni pregled i kontrola igre zauvijek izgubljeni.
Kronologija jedne histerije odnosno kako je ekologija postala izgovor za svašta… scena druga…
Drugi dnevnik iz ekološko-političkog serijala bi se po nekoj logici trebao zvati „Maršal“ ili nešto na tu temu (jer sam inspiraciju za prvi dnevnik dobio u naslovu filma „Kako je počeo rat na mom otoku“, ali novi akter „ekološko-histeričnih“ zbivanja od prije dva-tri dana mi je pomrsio račune i samo dodatno potvrdio moju tezu iz prethodnog dnevnika da se pod krinkom ekologije krije najjeftinije politikantstvo.
Marijana Petir, još uvijek mlada nada HSS-a, saborska zastupnica i predsjednica kluba HSS-a u Saboru ujedno je i predsjednica saborskog Odbora za zaštitu okoliša, članica saborskog odbora za prostorno uređenje i graditeljstvo te još nekih odbora, teologinja i profesorica biologije, izabrana u Sisačko-moslavačkoj županiji, rođena 1975. godine. Sve ljepše od ljepšeg. Kada ovo pročitam pomislim, Bože, hvala ti da imamo ovako mladu, istinoljubivu i obrazovanu zastupnicu na čelu odbora koji bi trebao skrbiti o okolišu. Ali da li je tako?
'Samo nebo je granica', omiljena je sintagma kojom se iskazuju širom otvorene mogućnosti za dosege određenih poslovanja kojima su svi putevi otvoreni. Međutim, ako nebo uzmemo pomalo u religijskom smislu, onda ćemo lako doći do zaključka da ima podosta onih kojima ni nebo odavno nije granica. Naravno, zato jer do njega ne drže – ili malo konkretnije – zato što ne biraju sredstva da bi ostvarili svoje ciljeve. Ovo podrazumijeva da ti ciljevi baš i ne bi mogli proći carinsku kontrolu na nekim graničnim prijelazima, kao što su Moral, Ljudski Integritet i slični, ponekad čak ni meki prijelaz Bonton. Ali, s obzirom da smo na putu ka zajednici europskih naroda, gdje se teži brisanju granica, možemo slobodno zaključiti da smo na tom i takvom putu već ostvarili zavidne dosege. Naime, zorno svjedočimo da smo već mnoge granice uspjeli potpuno izbrisati, osobito one koje bi se mogle svrstati pod poglavlje Etika. Tu nema pregovora, poglavlje je zatvoreno.
Ono čega smo se pribojavali, dešava se… HDZ-ova Vlada pod vodstvom Ive Sanadera ide dalje, baš onako kako su išli i do sada; nestručno i nekompetentno. Događaji koji su e dogodili proteklih mjeseci potvrđuju tu konstataciju. Ovog puta stvari su još gore jer sad osim HDZ-a, svoj obol ovoj tragediji daju i koalicijski partneri HSS, HSLS i nacionalne manjine koje samo šutke promatraju.
Prvo mjesto nekompetentnih suvereno je zauzela Ministrica Marina Matulović – Dropulić pod čijim je ministrovanjem izvedena nakaradna i po ljudske živote opasna sanacija azbesta iz tvornice Salonit u Vranjicu.
Izvorno, danas već čuveni Pelješki most ideja je nedavno preminuloga bivšeg dubrovačko-neretvanskog župana Ivana Šprlje. Metkovski građevinar i 'prvi crveni župan' iznjedrio je ideju gradnje danas kontroverznoga mosta u okolnostima sasvim različitim od današnjih. U to vrijeme Dalmatina nije bila ni na obzoru, a prolaz kroz Neum ipak je značio konkretniji problem u putovanju prema Dubrovniku, osobito u kontekstu željenoga oživljavanja turističkoga prometa. Spojivši politiku i profesiju Šprlje je 'trasirao' Pelješki most kao tad spasonosno rješenje prometne povezanosti Dubrovnika. Na njegovim izbornim plakatima bila je karta s ucrtanim mostom i parolom 'Župan koji povezuje'. Držalo je to vodu, bez obzira na usputne opaske da je u tu ideju dobro upakiran i njegov poslovni interes.
U posljednje vrijeme svjedočimo najavama premijera dr. Sanadera o ubrzanom rješavanju naraslih problema, kao što su zastoj u pregovorima s Europskom unijom, porast cijena i slično. Radi uvjerljivosti iskaza dobrih namjera nove Vlade i očekivanih rezultata u rješavanju 'naglo iskrslih' problema u opticaju su razne stilske figure poput kvantnoga skoka ili prebacivanja u petu brzinu. Treba priznati, stilske figure su zgodne, još kad bi i rezultati bili odgovarajući ... Međutim, društvena zbilja nije nimalo impresionirana premijerovim stilskim figurama, pa (još) nema vidljivih rezultata ...
Već stasala djeca udruženog rada su čitala iz odabrane žute štampe a pojavom mobitela počinju čitati sve i svašta, čak i ekonomske teme, što se u moćnoj snazi zbrke udruženog rada najednom nudi kao spasenje ali i otkriva kao slabost, blaga škripa. Ta, uglavnom razmažena derišta, su probala konsolidirati nadahnutu formulu "nije važno šta tko pije jer se plaća sa bjanko otvorenog zajedničkog računa" u formulu "podvucimo crtu" + mi jesmo, znamo i možemo + i dalje sa bjanko otvorenog zajedničkog računa ". Obzirom da se fizika ne može parolama pretvoriti u novo stanje, nakon tih neuspjelih diletantskih pokušaja ta već otrcana ali funkcionalna formula šljaka (radi) kao autogol, sada nepopravljiv. Takav udruženi rad nastavlja vožnju sa zadahom koji je osjetljive želuce, oči i uši već dugo upozoravao da nešto izaziva povremene glavobolje, kao prokuratora Judeje Poncija Pilata (Bulgakov - Majstor i Margarita, ilustracijski dio, atmosfera).
Neovisni, ali ne i neutralni