pollitika Neovisni, ali ne i neutralni

U posljednje vrijeme svjedočimo najavama premijera dr. Sanadera o ubrzanom rješavanju naraslih problema, kao što su zastoj u pregovorima s Europskom unijom, porast cijena i slično. Radi uvjerljivosti iskaza dobrih namjera nove Vlade i očekivanih rezultata u rješavanju 'naglo iskrslih' problema u opticaju su razne stilske figure poput kvantnoga skoka ili prebacivanja u petu brzinu. Treba priznati, stilske figure su zgodne, još kad bi i rezultati bili odgovarajući ... Međutim, društvena zbilja nije nimalo impresionirana premijerovim stilskim figurama, pa (još) nema vidljivih rezultata ...

Već stasala djeca udruženog rada su čitala iz odabrane žute štampe a pojavom mobitela počinju čitati sve i svašta, čak i ekonomske teme, što se u moćnoj snazi zbrke udruženog rada najednom nudi kao spasenje ali i otkriva kao slabost, blaga škripa. Ta, uglavnom razmažena derišta, su probala konsolidirati nadahnutu formulu "nije važno šta tko pije jer se plaća sa bjanko otvorenog zajedničkog računa" u formulu "podvucimo crtu" + mi jesmo, znamo i možemo + i dalje sa bjanko otvorenog zajedničkog računa ". Obzirom da se fizika ne može parolama pretvoriti u novo stanje, nakon tih neuspjelih diletantskih pokušaja ta već otrcana ali funkcionalna formula šljaka (radi) kao autogol, sada nepopravljiv. Takav udruženi rad nastavlja vožnju sa zadahom koji je osjetljive želuce, oči i uši već dugo upozoravao da nešto izaziva povremene glavobolje, kao prokuratora Judeje Poncija Pilata (Bulgakov - Majstor i Margarita, ilustracijski dio, atmosfera).

Novi zakon o gradnji koji je od jučer na snazi prvi puta donosi mogućnost legalizacije objekata i to kroz institut izvedenog stanja i to za objekte koji su u skladu s prostornim planovima.
Ako ste mislili da je dosada bila moguća legalizacija gadno ste se prevarili jer se dosad država iako to nije morala prema izgrađenim objektima prije svega obiteljskim kućama ponašala kao da ne postoje i onda se priznavalo to što su izgrađene sukladno važećim propisima.

Već duže vremena nešto razmišljam o javnoj ponudi dionica INA-e i trenutno aktualnoj ponuti T-HT-a i danas je Sanja Modrić iz Jutarnjeg napisala uvodnik koji manje-više opisuje ono što sam ja htio reći.

…Tom pričom žele uvjeriti građane da povlaštena prodaja dionica Hrvatskog telekoma uopće nije poklon za njihove glasove u studenom, bože sačuvaj, nego da su tu u pitanju za državu presudni razvojni ciljevi. To puno bolje zvuči. Ali, naravno, nije istina. I to se vidi skoro golim okom.

Jer, što se tiče velikih ciljeva i dobitaka, s ovakvom prodajom HT-a, preostali državni paket dionica bit će unovčen po nižoj cijeni nego što je mogla biti dobivena da ih je Vlada prodavala na normalan i uobičajeni način, onako kako se dionice prodaju na tržištu, i da se nije odlučila igrati ove komplicirane i besmislene predizborne igre sa svojim potencijalnim glasačima. Vlada će, dakle, financijski oštetiti državu.

Što se tiče kulta o ekspanziji dioničarstva u Hrvatskoj i kako će Vladina rasprodaja pridobiti mnogo građana da svoj novac počnu investirati na burzi, i to je opsjena da ne može biti veća. Sigurno 90 posto ovih ljudi koji čekaju u redovima pred poslovnicama Fine i Erste banke da bi kupili jedan ili pola Vladinog paketa, niti dugoročno žele biti dioničari T-HT-a, niti ih dioničarstvo zanima, niti imaju novca da uđu u taj svijet, niti ih je briga za budućnost T-HT-a. Svi oni računaju isključivo na dobitak od 30, 50 ili 80 posto u kratkom roku i svi će svoje akcije preprodati čim im cijena skoči. Vjerojatno nisu u krivu kad vjeruju da će skočiti jer na Ini se krasno zaradilo, a izbori su sutra i Vlada sebi ne može dopustiti da namagarči tolike ljude…

Lako je tu biti vidovit. Već osamdesetih su stvari sustavno usmjeravane drž-nedaj, ovladaj, zgrabi i ništa ne uloži, većinskim domaćim i stranim snagama. Čak i ACY je širen po modelu pikiramo najbolje lokacije, uzmemo džabe a baš nas briga i za kontaktnu okolinu a kamoli šire. Jedan krhki icjeđeni čovjek g. Žufika, kreator većine uspjelih turističkih projekata na širem zadarsko-biogradskom području (uključujući Club Mediterane), je dovršavao zadnje praktički u ilegali (nakon što je uspio oteti iz ruku ACY-a marinu u Biogradu i navukao bijes). Pratio je neke društvene promjene vezane uz takav slijed i, uz ostalo, primjetio sustavni pad obrazovanosti od kraja šezdesetih, porast bahatosti na bilo kakav oblik sustavnosti, agresiju oko najnužnijeg (fekalije na plaži, put, voda). To je izazavalo krivo baratanje novcem i interesima, on je bio poptuno svjestan da je uspješne projekte moguće realizirati samo gerilski i samo u nekom stupnju. Simbolički, stanje najbolje ilustrira vožnja Ante Markovića i Kašogija velikom jahtom potonjeg u proljeće/ljeto 1989.g. uzduž Jadrana, oba su danima najavljivani kao spasitelji razvoja i uspjeha i sve živo je hrlilo na obalu i more da ih pozdravi.

Dok je HDZ bio u oporbi, najavljivao je da će riješit problem tzv. „zaštićenih“ najmoprimaca. HDZ je došao na vlast, ali problem nije počeo rješavati ni do 6 mjeseci prije kraja mandata i novih izbora. Reklo bi se, tipično za političare koji puno obećavaju, a malo toga ispunjavaju. Oni sigurno nemaju probleme kao što ih imaju hrvatski „zaštićeni“ najmoprimci. Probleme najmoprimaca je možda najbolje ukratko opisala Volga Vukelja Dawe, predsjednica Saveza Udruga Stanara Hrvatske, u članku Jutarnjeg lista, pod nazivom "Građani smo drugog reda, država čeka da pomremo!":