pollitika Neovisni, ali ne i neutralni

U ponedjeljak je haaški odvjetnik Ante Gotovine Luka Mišetić preko svog suradnika u Parizu stupio u kontakt s odvjetnikom Marina Tomulića Ivanom Jurašinovićem poručio da je nezadovoljan objavom Tomulićevog teksta na 45 linesu o automobilu bombi. Usprkos svemu predložio je sastanak Tomuliću i Jurašinoviću da se susretnu 01. listopada u Den Haagu i dogovore suradnju. Kada mu je Jurašinović rekao da će Tomulić u ponedjeljak na večer objaviti i drugi tekst o konotacijama francuskog slučaja Gotovina, Mišetić je zamolio da to ne učini jer da će time eventualna buduća suradnja biti spriječena. Jurašinović je Mišetiću e-mailom poslao Tomulićev i tekst i jasan uvjet za suradnju oko pomoći Anti Gotovini. Zatražio je da Mišetić argumentirano dokaže da njegov tekst može naškoditi interesima obrane Ante Gotovine, pa ga neće objaviti na 45 lines. U suprotnom dostaviti će taj tekst meni. Mišetićev odgovor je, prema onome što mi je Tomulić ispričao telefonom, bio sljedeći :

Fotografije automobila bombe ispred zgrade 46 rue Sainte Croix de la Bretonnerie – Pariz IV – pariškog boravišta gospodina Marina Tomulića :

Marin Tomulić iz Pariza, ratni posrednik u nabavi oružja za HV nedavno je pomogao novinarki Jutarnjeg lista Vanji Nezirović da rasvijetli optužbe protiv Ante Gotovine da je sudjelovao u pljački pariškog draguljara početkom osamdesetih, a koje je Carla Del Ponte dostavila ICTY-u kao prilog da Gotovinu ne treba pustiti da se brani sa slobode. U tijeku novinarske istrage koja baca sasvim drugačije svjetlo na do sada poznate pojedinosti o slučaju pljačke draguljara, u Parizu je eksplodirao automobil bomba pred zgradom gdje Marin Tomulić često boravi. Tomulić je o tome obavijestio novinarku, kojoj je istodobno telefonom prevodio interview s jednim sudionikom famozne pljačke, ali Jutarnji list nije objavio ni vijest o eksploziji, a niti interview s pljačkašem koji je negirao da je Gotovina sudjelovao u pljački. Gospodin Tomulić se stoga obratio 45 linesu, pa naš blog ekskluzivno objavljuje dramtičnu priču iz Pariza popraćenu fotografijama s mjesta bombaškog atentata.

Novi Feral, gotovo da ignorira temu Perković-Zagorec, pa ćemo se u razmatranju novih momenata u medijskom "pranju" prljavog rublja Predsjednika Mesića zadovoljiti onime što nam je u Predsjednikovu obranu ponudio Nacional.

Tekst Berislava Jelinića u kojem se Zdravka Folnegovića iz Švicarske proglašava autorom falsifikata o Sanaderovom zlatu još je jedan autogol Mesićeve medijske bojne. Kaže se da je Folnegović autor falsifikata o 12 milijuna DEM uplaćenih od jedne duhanske tvrtke na račun Ivića Pašalića, da je 2002. posjetio Ured Predsjednika i obećao dokumente o kriminalu Ivića Pašalića i Ive Sanadera, da je bio pripadnik specijalnog policijskog tima Ranka Ostojića, te da je Ostojić još 2003. tražio da se dokument o zlatnim polugama objavi. Zaključuje se da je Mesić prije četiri godine spriječio Ostojića da predizborno prljavo igra protiv Sanadera, pa da nema logike da je Predsjednik taj dokument davao na procjenu Vladimiru Zagorcu.

Predsjednik Stjepan Mesić laže kada upitan o austrijskom pritvaranju Vladimira Zagorca kaže da ga ne zanima pritvoreni već povratak otuđenog novca u Hrvatsku. Dokumentirao sam više puta na Pollitici i drugim blogovima (Večera kod Mesića - sumrak hrvatskog novinarstva, Vladimir Zagorec odbio plaćati reket za Gotovinu) da je upravo predsjednik Stjepan Mesić na početku ponovljenog suđenja Hrvoju Petraču za otmicu Zagorčevog sina otvorio lov na generala Zagorca rekavši za Hrvatski radio da je Zagorec najodlikovaniji hrvatski general, a da se bavio logistikom.

Prema neslužbenim informacijama iz zagrebačkih diplomatskih krugova Jean-Marie Huet, voditelj Kaznenog odjela u Ministarstvu pravosuđa Republike Francuske (drugi čovjek ministarstva) razgovarao je 22. o. m. u Zagrebu s Mladenom Bajićem, Glavnim državnim odvjetnikom RH o predmetu Marin Tomulić vs. Marko Nikolić, Hrvoje Petrač i Stipe Mesić. Da je ta informacija vrlo vjerojatna da se iščitati iz činjenice da je francusko pravosuđe prihvatilo kaznenu prijavu Marina Tomulića protiv spomenutih i dalo je na postupanje istražnom sucu pri francuskom USKOK-u, a on bi već u drugoj polovici ožujka treba otpočeti sa prvim istražnim saslušanjima u tom predmetu, što također doznajem iz EU diplomatskih krugova u Zagrebu. Kako sam ranije izvještavao Tomulić je informacije o "kriminalnim" aktivnostima Hrvoja Petrača, kojega tereti da je angažirao Marka Nikolića da ga ubije u Parizu 2002., proslijedio ravnatelju USKOK-a Dinku Cvitanu, koji je također bio na sastanku s Jean-Marie Huetom. Tomulić je hrvatskom državnom odvjetništvu proslijedio slične informacije i o umirovljenom generalu Vladimiru Zagorcu. Stoga se potvrda mojim diplomatskim informacijama dade iščitati i iz službenog priopćenja DORH-a o sastanku s francuskim kolega:

S anonimne mail adrese autoru ovoga bloga pristiglo je pismo francuskog odvjetnika Ivana Jurašinovića upućenog predsjedniku RH Stjepanu Mesiću 04. studenoga 2006. Riječ je o pismu koje sam spomenuo u prethodnom postu. I sam sam začuđen kako se informacije brzo šire internetom. Pismo je u Hrvatsku, osim Predsjedniku RH, faksirano i ravnatelju USKOK-a Dinku Cvitanu, predsjedniku Hrvatskog Sabora Vladimiru Šeksu te Tereziji Barbarić, nekad Biljani Sučić. Isprintao sam pismo, skuhao kavu, pripalio cigaretu i pozorno počeo čitati. A onda novi šok. U uvodu pisma odvjetnik Jurašinović obavještava predsjednika Mesića da je 15. rujna 2006., između ostalih i protiv hrvatskog predsjednika, u francuskom gradu Nanterreu podnio kaznenu prijavu za sudjelovanje u pokušaju ubojstva Marina Tomulića. Obzirom da u zaglavlju pisma stoji Predmet: TOMULIĆ p/ NIKOLIĆ i ostali, te Vaš predmet: PETRAČ, nesumljivo je da se radi o pokušaju atentata iz 2002-e o čemu sam pisao u postu -> Francuska policija istražuje pokušaj atentata na Marina Tomulića i o kojem je Tomulić govorio u predzadnjem Globusu:

Posljednji, četvrti put trebao sam biti ubijen 18. svibnja 2002. ispred svoje kuće u Altoniju, u predgrađu Pariza.Tada sam vidio lice ubojice, njegovu ruku i pištolj u automobilu s registarskim oznakama iz Zadra, koje sam uspio zapisati. Obavijestio sam francusku policiju i obavještajnu službu, koja je ustanovila da je automobil registriran na zadarsku POA-u. Poslije sam, prema slici iz novina, shvatio da je moj ubojica bio Marko Nikolić, za kojega su svi mislili da se nakon Sliškova ubojstva skriva u Venezueli. Imam sreću da mi je prvi susjed i obiteljski prijatelj tadašnji francuski zamjenik ministra unutarnjih poslova, pa sam dobio specijalnu zaštitu." Marin Tomulić, Globus, 31. listopada 2006.

Podsjećam da je Marko Nikolić bio osuđen na 30 godina zatvora zbog organiziranja atentata na Vjeku Sliška, mafijaškog bossa kojeg se smatralo konkurencijom Hrvoju Petraču. O Petraču je Tomulić u predzadnjem Globusu rekao:

ZAGORČEV PRIJATELJ I PARTNER