pollitika Neovisni, ali ne i neutralni

Tresla se brda, rodio se miš! To bi bio najkraći opis posljednje "krize Vlade", koja zadnjih dana puni novinske stranice. A, sve je počelo kad je premijer izjavio da se (zasad) protivi uvođenju dvostrukog prava glasa za pripadnike nacionalnih manjina. Loptu su (opravdano!) brže-bolje prihvatili "manjinci", zaprijetivši uskraćivanjem potpore Sanaderovu kabinetu. Po starom dobrom običaju, Ivo ih je ponovno izvrtio, pa je - barem tako govore posljednja izvješća - na sastanku s predstavnicima nacionalnih manjina dogovoreno da se na jesen "otvori rasprava o uvođenju dvostrukog prava glasa za pripadnike manjina". Ili, drugim riječima, Sanader je kupio još nekoliko mjeseci mira za svoju Vladu. Čeka li nas na jesen nova kriza Vlade, nitko ne zna!

Kak se ove riječi u zadnje vrijeme puno spominjeju i po mojem iskustvu mi to nikak nije išlo u glavu da ima takvih ljudi u Hrvatskoj.
U meni je bila uvjek sumnja u vezi takvih izjava i to pogotovo od mladih ljudi koji u stvari još ni neznaju da živiju.
Mišljenja sam da nisu ni svjesni toga kaj znači nekog ubit i isto tak da nisu mrtvaca ni vidli.

Negdje u podsvjesti sam imal rječi s nekih govornih područja i to je: Ubi ga!

Bilo je takvih izjava i kad su se neki kartali a bili su međusobno prijatelji.

Nisam o tome niš htel pisat jel bi bilo opet svega i svačega na pollitika.com, i glave bi se usijale.

Gledal sam par slika i čak i video scena koje su trajale sekundu dve i pokazivale mladu osobu i to uvijek jednu te istu.

Sve te svene su bile samo fokusirane i bez ikakvog tona.

Zbog čega? sam se pital

No videl sam dnevnik danas u jutro i to me je potaknulo ovo napisat.

Kak je bilo kratkih ispitivanja naših navijača, tak se je čul i komentar jednog od tih mladih ljudi koji su bili u nebu sreče od dobite tekme naših kockastih.

Njegov komentar je bil uz par drugih rjrči i sljedeči: Ubili smo ih!

citam ovdje razne dnevnike na razne teme tipa povrca, inflacije, nato-a, zidova, holocausta, itd...

dnevnik i debata na temu holocausta i zidova potaknuo me na razmisljanje kako to da se nitko od dusebriznika blogera nije sjetio otvoriti debatu o problemu hrvatske manjine u hrvatskoj, odnosno pitanje kako je moguce da djeca u skoli u republici hrvatskoj nemaju mogucnost ucenja hrvatskog jezika?

ako je hrvatski jezik sluzbeni jezik u republici hrvatskoj u kojoj se takodjer uvazavaju prava manjina i omogucuje ucenje vlastite kulture i jezika u skolama, kako je moguce da se dogodi situacija da u jednoj skoli djaci koji nisu sluzbena manjina moraju putovati u udaljenu skolu kako bi slusali standardnu nastavu?

pa me zacudjuje da nitko ovdje nije reagirao svojim dnevnikom na tu temu. taj je primjer odlican uvod u to da se nastavi odgajanje djece na podjelama koje jednog dana mogu rezultirati u bolesnim idejama o razno-raznim "ciscenjima". i to niti jednog blogera dusebriznika ne zabrinjava. (!)

Pod tim naslovom je Jutarnji objavio ekskluzivnu vijest: Adlešič razmišlja o odlasku s mjesta šefice HSLS-a .

Da nije tek Jutarnja „patka“ svjedoči i Nacional pod naslovom Đurđa Adlešić razmišlja o odlasku s mjesta predsjednice HSLS-a .

Da i ovo nije nacionalna „patka“ svjedoči sama Đurđa koja daje izjavu:
Za Nacional. hr Adlešić je kratko kazala kako ne želi davati nikakve informacije dok se pregovori ne provedu samom kraju. " Izjave ću davati nakon što završe pregovori o koalicijskom sporazumu s HDZ-om", rekla je predsjednica HSLS-a.

Otkako je u izbornoj noći i Milanović najavio pokušaj sastavljanja vlade, pomalo napeto pratimo tko s kime razgovara, o čemu se razgovara i kakvi su dogovori postignuti (baš danas je Šemso opet potpisao, ovaj put sa Sanaderom ?!?). Prihvatimo li činjenicu da još nema sporazuma s Friščić – Adlešić, Sanader ima tek 3 potpisa. Znamo da svaki potpis potpore mandatara košta, programski ili kadrovski. Valja pristajati na ustupke.

Iako je koalicija HSS/HSLS (gdje se izgubio PGS?) važan partner, bez glasova zastupnika manjina Sanader ne može sastaviti vladu i ovi su toga svjesni. Pa imaju zahtjeve, ovaj puta ozbiljnije nego prije. Poučeni ranijim iskustvom oko poštivanja dogovora, zastupnicima manjina nisu dovoljna pisana jamstva već traže da i sami sudjeluju u realizaciji programa. Konkretno, zastupnici SDSS-a traže potpredsjedničko mjesto u Vladi, nešto pomoćnika ministara i državnih tajnika te odgovarajuću zastupljenost u državnim službama. Zajedno s ostalim „manjincima“ traže i tzv. dvostruko pravo glasa. Sve to ima uporište u Ustavu RH i radi se zapravo o dosljednijoj provedbi postojećih zakona.

Kao što se na ovim izborima zorno vidjelo, sadašnji izborni sustav u kojemu se biraju predstavnici u hrvatski Sabor je postao neadvekatan. Od najosnovnijih činjenica - da brojevi birača u pojedinim izbornim jedinicama nisu usklađeni sa zakonskim odredbama (odstupanje od maximalno 5% po izbornoj jedinici), do toga da je ovakva podjela zemlje proizvod predizbornog inžinjeringa kojim je posljednja tuđmanova vlada pokušala na sve načine zadržati vlast u zemlji. Konačni rezultat su izborne jedinice koje nemaju ni glavu ni rep, i u kojima su se "oporbene" (čitaj: ne-hadezeovske) sredine pokušale maksimalno razbiti i uravnotežiti sa hadezeovskim glasačima. Tako danas imamo izbornu jedinicu u kojoj npr glasaju glasači iz zapadnog dijela Zagreba, Gorskog kotara i sela par kilometara udaljenih od mora.

Imao sam najbolju namjeru malo se uhvatiti programiranja, ali ne mereš. Možda popodne ;-)

Jer ovo sinoć je, kao što je mrak rekao, bio pravi roller-coaster ! A na kraju dana (noći), stvar izgleda otprilike ovako:

SDP (56) + HNS (7+ 1 manjinac) + IDS (3) = 67
HDZ (61) + dijaspora (5) = 66

Ono što najprije moram reći je da sam apsolutno razočaran TRALJAVOŠĆU DIP-a čiji su programeri web-sitea bili previše lijeni da na stranicu na kojoj su se prikazivali rezultati (ali samo u vidu broja glasova i postotaka !) stave stotinjak linija JavaScript koda koji bi po dHondtovoj metodi odmah projicirao mandate !

Makar redovito prenose Tadićevu izjavu da bi se neovisnost Kosova "kosila s principima međunarodnog prava" i predstavljala "izuzetno opasan politički i pravni presedan" niti jedan hrvatski medij nema hrabrosti (a još manje znanja i sposobnosti) uhvatiti se u koštac s tim argumentom. Hrvatska javnost tako ostaje zakinuta za dodatnu dimenziju problema neovisnosti Kosova i kao što je uobičajeno dobiva površnu sliku u kojoj se prenose izjave i protuizjave bez konteksta ili ne daj bože analize. Uz tragično loš novinarski standard osnovni razlog nehvatanja u koštac s "opasnim presedanom" koji se kosi s "međunarodnim pravom" je zapravo jednostavan: analiza tog argumenta vodi k zaključku koji bi malo tko u Hrvatskoj htio čuti pa se na taj problem onda primjenjuje stara domaća tehnika "ono o čemu ne pričamo ne postoji / nije se dogodilo". No devil's advocate netko mora biti jer samo tako rasprava dobiva smisao.