pollitika Neovisni, ali ne i neutralni

Često se čuje kako je D'Hondtova metoda onaj glavni i presudni uzrok postizbornih nelogičnosti i nepravdi. Kaže se da upravo zbog nje propadaju glasovi birača malih stranaka i pribrajaju se u crvenima ili plavima. Pa se onda zaključuje da nije dobro glasati za male stranke jer da će onda D'Hondt svaki takav glas preusmjeriti izbornim pobjednicima.
Evo malog pokušaja da se stvar demistificira i da se vidi što se zaista događa.
Što je D'Hondtova metoda? Čemu služi? Kakve efekte polučuje? Treba li je odbaciti? Korigirati?

Na početku treba naglasiti da je D'Hondtovu metodu kao i bilo koju drugu metodu zaokruživanja nemoguće ocijeniti samu po sebi. Tek u kombinaciji s drugim elementima od kojih su najvažniji visina izbornog praga (ako postoji) i broj mandata po izbornoj jedinici diskusija postaje potpuna. Zato predlažem da se ovdje držimo postojećeg izbornog zakona: svaka naša regularna izborna jedinica delegira po 14 zastupnika u parlament, a prag je 5%.
Obje ove odredbe treba temeljito preispitati (za što se zalažu i Puhovski i Kregar u članku u jučerašnjem Magazinu Jutarnjeg lista), no to je već druga tema.

1. Zagrijavanje

Treba pri?ekati istraživanje IRI-ja koje ?e biti poznato kroz, ako se ne varam, 10-15 dana.
Do sada su uvijek uspješno prognozirali rezultate izbora, s naravno logi?nim odstupanjima jer su prezentirani prije po?etka kampanje. A vjerovali ili ne, postoji odre?en postotak ljudi koji se odlu?uje za svoju opciju tek nakon provedene kampanje.
Po toj jednadžbi prvoplasiranoj stranci u odnosu na njihovo istraživanje treba dodati 3-5%, a drugoplasiranoj 2-3%. Ostale stranke ?e ili zadržati svoj rejting, ili što je vjerojatnije izgubiti koji postotak u korist HDZ-a, SDP-a ili pak neke marginalne opcije.