pollitika Neovisni, ali ne i neutralni

Mučna, skoro Bunuelovski nadrealistička atmosfera trese malim primorskim „mistom“ (znanim kao Makarska – mada je u ovoj priči samo ime grada sporedno - jer su recentni događaji u njemu postali paradigma hrvatske političke provincije). Taj stari i provjereni „partizanski“ podbiokovski kraj nikako da se stabilizira u pristigloj demokratizaciji, pa podmukle „malomištanske“ igre postaju sve okrutnije. Od posljednjih izbora (2005) tamo je odigrana poznata igra „namještenog političkog pokera“, u kojoj su se građani samo pitali kad je trebalo birati odabrane, a onda su izabrani počeli igrati po svome nahođenju. Dinastija Srzić se nešto između sebe isposvađala, a figure su se počele, slobodno od pravila igre, šetati po političkoj šahovnici - tu se upleo i Sanader, i Šuker, i Arlović, i Palarić,... Tako se na izborima izabrana vlast premjestila u ruke Dr.

Jutros čitam članak u Slobodnoj Dalmaciji (od 21.04.) pod naslovom: „Obrat u Splitu: Grad daruje štekate za Rivu“ . Govori se o tome da su izgledi kako će građani Splita u svom bojkotu Splitske rive – „tog vjekovnog dnevnog boravka Splićana“ uroditi nekim plodom. No ipak, ne zna se kojim, odnosno tko bi trebao platiti jedan propali eksperiment poduzetnika iz „Velog mista“ koji su jedva dočekavši vlast odmah napravili tako temeljitu investiciju da su „malomiščanski“ programirali sve do izgleda štekata i stolica, a sve u interesu punjenja vlastitih džepova. Željeli su zaraditi sitne provizije i razlike u cijeni čak i na stolicama, pa su raskošnu južnjačku mediteransku rivu hladno poduzetnički programirali na način kojega bi se postidio i hladni nemaštoviti sjever.